Iskusni vojni pilot: „Manje vjerojatnosti za pronalazak nisu razlog za odustajanje od...

Iskusni vojni pilot: „Manje vjerojatnosti za pronalazak nisu razlog za odustajanje od potrage“

12219
Podijeli objavu
Foto: Robert Ribarić / HRZ

Zapovjednik Eskadrile aviona 93. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u vojarni “Pukovnik Mirko Vukušić” u Zemuniku, pukovnik Robert Ribarić od 2003. godine aktivno sudjeluje u akcijama traganja i spašavanja i u Hrvatskoj je jedan od onih s najviše iskustva.

Robert Ribarić je diplomirani inženjer prometa, smjer aeronautika, vojni pilot, nastavnik letenja i probni pilot na avionima Pilatus PC-9M i ZLIN 242L. U svojoj karijeri je pronašao brojne unesrećene u moru i za Morski HR opisuje svoja iskustva, a donosi nam i fotografije na kojima se vidi koliko je kompleksno pronaći splav ili osobu.

Koliko je teško uočiti splav i posebno teško osobu u moru?

– Daljina uočavanja bilo kakvog objekta na vodenim površinama ovisi o vidljivosti, stanju mora (visini valova) i najviše o opremi koju koristite u potrazi. Kada govorimo o potrazi na otvorenom moru a osobito na oceanu gdje valovi mogu biti izrazito veliki, vrlo je teško uočiti splav bez obzira na “kričavu” boju istoga, dok je uočavanje čovjeka u moru iznimno teško. Razlog tomu su valovi koji mogu “sakriti” traženi objekt u trenutku dok gledate prema njemu i praktički ga ne uočite iako ste mu relativno blizu. Naravno da moderna tehnologija (poput termovizijskih i drugih kamera, satelita i sl.) uvelike olakšava potragu ali ne garantira uspjeh jer se najčešće radi o vrlo velikim površinama koje se pretražuju. Također, kada je u pitanju potraga na otvorenom moru gdje nema kopna ni ikakvih drugih referentnih (vizualnih) točaka, još je teža orijentacija osoba koje su u potrazi jer se moraju osloniti isključivo na GPS koordinate što dodatno otežava potragu. (Puno je lakše kad u vidokrugu imate bilo kakvo kopno kao referentnu točku).

Foto: HRZ / M. Karačić

Postoje li neke metode koje se koriste pri traganju,  a da su učinkovitije od drugih?

– Postoji nekoliko metoda pretraživanja (metoda kvadrata, metoda paralelnih kurseva…) koje se koriste u potragama na moru a koja će se primijeniti ovisi o meteorološkim uvjetima u području pretraživanja, poznatih činjenica o objektu koji se traži, vjerojatnosti trenutne pozicije traženog objekta obzirom na vjetrove i morske struje u području potrage i slično. Kada je poznata točna lokacija gdje je npr. osoba pala u more s broda a nije proteklo puno vremena do dolaska tragača, koristi se metoda kvadrata. Ako se pretražuje šire područje gdje postoji vjerojatnost pronalaska osobe, koristi se metoda paralelnih kurseva kojom se “češlja” područje potrage.

Vi ste već imali uspjeha u pronalasku osoba u moru; možete li nam opisati kako je to izgledalo?

–  Osobno sam sudjelovao u desetak potraga za nestalim osobama na Jadranu. Neke nisu bile uspješne jer su meteorološki uvjeti bili iznimno nepovoljni; bilo je i uspješnih sa sretnim ishodom (osobe pronađene žive) no na žalost i onih s nesretnim ishodom kada smo pronašli osobu koja se utopila. Sam odlazak na takvu zadaću izaziva puno emocija jer spoznaja da je netko u nevolji i da mu možda možete pomoći podiže adrenalin. Želja za pronalaskom unesrećenih je velika i izvlači iz vas maksimum. Pronaći unesrećenu osobu predstavlja veliko zadovoljstvo za sve sudionike potrage.

Od stručnjaka smo već prethodno mogli čuti da je potraga na oceanu ekstremna u odnosu na zatvorena mora poput našeg. Prema vašem iskustvu i mišljenju, je li trebalo krenuti odmah s traganjem iz zraka i nastaviti isto?

U svakoj potrazi svaki trenutak je iznimno važan i brza reakcija može biti spasonosna. Naravno da će u većini situacija zrakoplovi zbog svoje brzine doći prvi i započeti potragu što povećava vjerojatnost pronalaska. Međutim, kada se potraga obavlja daleko od obale, zrakoplovi su prilično ograničeni količinom goriva te im se učinkovitost smanjuje ako nemaju mogućnost nadopune gorivom u zraku. Brodovima treba puno više vremena za dolazak na mjesto događaja ali zato mogu neprekidno vršiti potragu danima. Idealno bi bilo istovremeno uključiti i zračnu i pomorsku komponentu radi povećanja učinkovitosti.

Da je moguće odlučiti, koje metode potrage bi Vi u ovoj situaciji preporučili? Što je tisuću nautičkih milja od kopna uopće moguće napraviti i znate li za neki sličan uspješan slučaj potrage?

Moje iskustvo potrage je prilično skromno osobito kada se radi o potrazi ovako velikih razmjera a i nisu mi dostupne sve informacije pa se ne usuđujem špekulirati. Na žalost, svakim danom koji protekne u potrazi za unesrećenima, vjerojatnost za pronalazak se smanjuje. No to nikako nije razlog za odustajanje od potrage. Bar za sada. Postoje razne procjene ali i činjenice oko toga koliko dugo čovjek može preživjeti u tako ekstremnim uvjetima a što se razlikuje od slučaja do slučaja (kakav je splav, čime je opremljen, kolike su zalihe hrane i vode, vanjska temperatura…). Obzirom da nemam ove podatke, teško je komentirati da li i koliko dugo treba nastaviti potragu. Za ovo zaista nisam dovoljno stručan – priča nam pukovnik Ribarić.

Za fotografije kaže:

– Na nekima se na prvu ruku ne vidi ništa, ali kad se zumira, onda vidite koliko su mali ljudi ili objekti koje tražimo. Na slici 1. i 2. su brodolomi, pokidala su se jedra, čovjek je pao u more, valovi su bili između 2 i 3 m visine. Zamislite sad one od 10 i 15 m na oceanu. Brod smo lako našli, ali čovjeka smo tražili 15 sati i nismo ga našli nikada. Bilo je ovo prije 2-3 godine.

Slike 3,4,5,6 prikazuju izvrnuti brod uz obalu i kad zumirate, možete vidjeti čovjeka u crvenom  uz skroz desno na sredini grebena.

Na slici 7 je madrac, ali čovjek se drži bočno za njega.

Slike 8,9,10 i 11 prikazuju brodsku splav za spašavanje za jednu osobu.

– Kod traganja iz zraka na ovako velikoj udaljenosti, gdje se traži za nestalom posadom Bourbon Rhodea, jedina mogućnost su kapacitirani zrakoplovi s mogućnošću tankanja goriva u zraku ili fregate s helikopterima – kaže i pojašnjava da u suprotnom zrakoplovu treba oko 2 sata da s kopna stigne do lokacije i zbog nedostatka goriva može tragati možda sat vremena, a onda mora natrag.

– Treća opcija su sateliti koji nisu također svemogući. Puno puta smo mi iz zraka u traganju mislili da smo nešto pronašli, a na kraju bude smeće. Frižideri, čitava stabla, najlonske vrećice, plastika. Čak smo nekoliko puta pomislili da čovjek maše, pa kad bi se spustili niže, to zapravo bude velika kornjača koja pliva – priča nam svoja iskustva jedan od najiskusnijih pilota u traganju i spašavanju u Hrvatskoj, pukovnik Robert Ribarić.

Jurica Gašpar

Vaš komentar

Pratite nas na facebooku: