STIGAO DO BRAZILA! Šibenski liječnik u avanturi života: “Nisam vidio čudovišta, ali ovo jesam”

Fioto: Dražen Grgić

ŠIBENIK – Imao je misiju sam prejedriti Atlantik i stići iz Šibenika do Brazila, točnije do otočja Fernando de Noronha. Šibenski oftamolog Dražen Grgić uspio je u svom naumu! Najprije za Morski Hr priča o svojim avanturama, a onda će, kaže, malo odmoriti. Nazad, kući, ide s puno manje tereta, ali ne onog što se može mjeriti nosivošću broda. Teret uspjeha bio je daleko teži. 

Preko kornatskog arhipelaga Draženu Grgiću je cilj bio doploviti do otočja Fernando de Noronha ispred obale Brazila i natrag, a te dvije točke nisu izabrane slučajno, jer riječ je o vjerojatno dva najljepša pomorska nacionalna parka na svijetu čijim se simboličnim povezivanjem želi potaknuti svijest o očuvanju mora.

“Triba ti do 30 % više snage nego na Jadranu”

– Reka bi da sam Atlantik preša u šucu. Nekako izgubiš osjećaj vremena jer spavaš kad stigneš. Dan i noć su ti isto, samo gledaš kakav je vitar. Najviše osluškuješ jer svaki zvuk nešto znači. Neću reći da je plovidba bila laka ali fala dragom Bogu nije bilo većih poteškoća. Pucali su neki konopi podigača i škota, ali sve je ok. Bilo je i par dana bonaca ali sam se nekako izvuka – priča nam Grgić i nastavlja:

– Najzahtjevniji je bio dio oko ekvatora tzv. Doldrum. Tu su sve prognoze falivale, a iša sam prema situaciji i pričama iskusnijih i dobro proša. Teško je to more i treba puno više snage za potegnit brod kroz valove barem 20-30% više nego na Jadranu. To automatski znači da si toliko i sporiji. Oko ekvatora je bilo i puno morske trave koja se lovila za timun, kobilicu, propelu i još više usporavala brod. Prvo sam je čistija, a onda shvatiš kako to gotovo nema smisla jer već za par sto metara imaš nove.

Fioto: Dražen Grgić

Plovidba uz Afriku, gdje sam bio cca 50-100 nm od obale me iznenadila količinom magle i vlage u zraku, kasnije uz obale Zapadne Sahare i pijeska koji je poput pudera prekrio brod. Nije bilo baš Sunca i struje je bilo na knap. Tek od Cabo Verdea se rasčistio zrak i konačno dobio Sunce, ali je bome tada i zapržilo preko 30°C. To je ipak brži prijelaz iz jedne klime u drugu – prepričava nam svoje atlantsko iskustvo.

Kitovi, dupini, morski psi, žarnjaci… Na brod skakale čak i lignje!

– Nisam vidio neka čudovišta, vidio sam puno dupina, dva kita, jednog morskog psa, puno opakih žarnjaka Portugalske galije. Na brod su noću skakale poletuše a kod Afrike čak i lignje! Ovdje u Brazilu stvarno ovaj otok Fernando de Noronha izgleda kao iz gusarskih priča o tropima. Prepun zelenila, usidren sam u zaljevu gdje na obali s jedne litice teče slap prema moru.

Ljudi su jako srdačni i mada ja ne znam skoro ništa portugalskog, a oni vrlo malo engleskog, sporazumijevamo se odlično. Ostat ću par dana da se odmorim, provjerim brod i onda natrag sredinom Atlantika prema Azorima, pa za cca mjesec – dva za Šibenik – pojašnjava Grgić.

Fioto: Dražen Grgić

Za kitove i život u Atlantiku kaže:

– Slučajnost je da sam naletio na dva kita, tko zna koliko ih je bilo noću, osim toga ne gledaš 360° horizonta stalno. A morski pas, pa sigurno nije samo jedan. To nije malo, s druge strane, često mi se uključivao alarm dubine što mogu biti dupini, veće ribe tune, ili velika jata riba, ili kitovi raže, kornjače. Dnevno se uključio barem 5-6puta.

Ne mogu procijeniti u kojoj mjeri, ali da ribe ima, ima. Poletuša ko u priči, u brod mi ih je uletjelo koliko hoćeš a jednu noć i četiri lignje! Oko ekvatora bilo je i nekih kao malih tuna, njih ima kao u ribnjaku. Pokuša sam panulom ali nisam baš ima sreće, a ni vremena za ribolov. Sreo sam nekoliko velikih ribarskih brodova za koje sumnjam da legalno love, ali to je druga priča.

Fioto: Dražen Grgić

Onečišćenje plastikom

Ipak, njegova plovidba nije bila samo avanturističke, već humanitarne prirode. Čisto more, Čisto srce uz podizanje svijesti na problem onečišćenja mora. Pitali smo ga stoga je li na putu Atlantikom viđao komade plastike koji plutaju u moru?

– Bilo je boca, najlona, dosta ribarskih kašeta i otrgnutih oznaka ali neke veće, meni vidljive nakupine nisam viđao onuda kud sam ja plovio. To kad budem u povratku kroz Sargaško more, tamo se može očekivati. Samo treba znati o kojoj se površini radi. Pazite, ja sam vidio dva kita, zar mislite da su bila samo dva kita u oceanu? Ako sam ja vidio desetak boca i kašeta plus najlona onda to umnožite s veličinom oceana pa ćete vidjeti da je onečišćenje ogromno – kaže Grgić.

Fioto: Dražen Grgić

Povratak: “Prepreke su samo mentalne”

Do kontinenta – Južne Amerike je još cca 200 nm, ali ne idem dalje. Fernando sam izabrao jer to je zadnji kutak morskog raja na Zemlji. Dočekalo me ujutro preko 100 spiner dupina, navečer kornnjače oko broda, ptice svih vrsta, tropski otok gdje se vodopad slijeva s litice na plažu. Ako ovo nije raj na zemlji onda je vrlo mu blizu!

Samo bih htio reći, često u životu vidimo prepreke, granice, vjerujte, one su samo mentalne. Kad vas netko uvjeri da živite iza željezne zavjese onda postaje vaš gospodar – zaključuje Grgić.

Podsjetimo, “Čisto more, čisto srce” ima i jedan humani cilj – pomoći SOS Dječjem selu Hrvatska i to  prikupljanjem sredstava pozivom na humanitarni telefon SOS Dječjeg sela Hrvatska 060 9055 (poziv košta 6,25 Kn). Grgić i dalje poziva na donacije za djecu bez adekvatne roditeljske skrbi, a mi šibenskom liječniku, jedriličaru, avanturistu i humanitarcu velikog srca, od srca želimo dobro more i sretan povratak u svoj Šibenik!

Jurica Gašpar

https://www.facebook.com/dr.drazen.grgic/videos/2761341263947829/

PROČITAJTE JOŠ:

Izvještaj šibenskih jedriličara nakon ciklona Gloria: “Jučer smo se navaljali pošteno!”

Vaš komentar