Direktor Jazz festivala u Balama: “Kulturni turizam u Hrvatskoj ne postoji”

Foto: Tomislav Pavleka / Wikimedia

BALE – Direktor upravo otvorenog Jazz festivala u Balama pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske, kojeg je vlastitim snagama uspješno organizirao Tomislav Pavleka, kritičnim vremenima po kulturu unatoč, komentira situaciju u društvu u kojoj je razgovarati o kuluturi, bez kulture same po sebi, zapravo potpuno besmisleno.

Tomislav Pavleka

Kultura je pristup, a ne djelovanje

Definicija kulturnog turizma zahtijeva kulturan pristup i ljubav s obje strane kako bi se ta dva potpuno različita pravca kretanja povezala u isti interes. Dvadeset godina bavim se turizmom  i pokušavam u moj način bavljenja implementirati djelo nazvano kulturom. Kultura je u nerazvijenim sredinama i nejasnim scenarijima koji se samo nazivaju kapitalizmom ili demokracijama a to niti približno nisu , nepotrebna. Kultura je pristup a ne djelovanje.

U mome našem slučaju (grupa Akademija Svega) svaki projekt bio je cjelovit, samoodrživ i na koncu pokazao se uspješan u više aspekata. To su edukacijski, profitabilni i svakako evolucijski opravdani pokušaji koji traju točno onoliko koliko se mi njima bavimo.

Naša primarna djelatnost je jedino evolucija u svim smjerovima a nipošto nam nije cilj edukacija, niti profit. Svi pripadnici grupe su situirani i ne treba im novac.

Postavlja se pitanje što mi uopće radimo? Odgovor pišem. Mi provodimo eksperiment. Uplitanjem u nemoguće struje i frekvencije mi pokušavamo preusmjeriti smjer promatranja i time kvantno promijeniti sliku koja se ocrtava na zidu. Zid je postojan i jasan. Neprobojan je. Zid čine oni koji se bave profitom na primitivan način i tim djelovanjem umanjuju vlastitu evoluciju i rast. Mi taj rast nazivamo Magaritet. Magaritet je onaj ljudski čin koji nastaje i raste u magarećim klupama. Ljudima koji se bave Magaritetom usput, trajno rastu uši i oni postaju prepoznatljivi po ušima i načinu kako ih drže na glavama.

Čini vam se kako se šalim. Uistinu se ne šalim. I sami znate da su  magareće klupe izuzetno postojane.

Turizam bez kulture više ne postoji

To dokazuju Sicilija, Maroko, Grčka, Turska, Egipat, Madeira, Capo Vedre, Portugal i mnoge destinacije koje su prozrele tu simbiozu i udružile te dvije snage u jednu te kroz institute za Kulturni turizam i transporte, povezali bitno u glavama .

Problem organizacije kulture u turizmu kod nas spada na lokalna promišljanja mahom nevještih kratkotrajnih struktura. Takve kolovođe sitnih interesa nazivamo mediokritetima. Mediokriteti ne razumiju kako cjelina funkcionira te u svakoj pojedinoj disciplini ljudskog djelovanja smetaju i na afirmaciji i na postojanosti i na služnosti .

Važan dio koji treba primijeniti naš narod kroz državni aparat su redefinirati pozicije i vlasništvo.

Kada kažem pozicije tada mislim na dio koji se odnosi na zaposlenika i nalogodavca. Narod naređuje zaposleniku kroz institut državnog aparata kako će se upravljati njegovom stečenom vrijednosti kroz rad. U našem slučaju Država se na svim nivoima otela narodu te kroz demokratske izbore za mislioce postavila neuke mediokritete deklarirane i izabrane potpuno tupavim kriterijima.

Još se Sokrat pokušavao baviti istim ovim problemom te su ga ti isti mediokriteti osudili na smrt i otrovali po zakonu. Što su otrovali i koga? Trajno su otrovali zdravu misao i učitelja kao jedinog pravog vođu-

Pripadnici Akademije svega su učitelji. MI smo direktni potomci Sokratove misli. MI provodimo Sokratovu ideju u potpuno apsurdnom vremenu.

Jazz festival, Bale

Bez dobrodošle kritike nema razvoja

Vrijeme apsurda koje nam se nametnulo prirodnom selekcijom jačeg a ne pametnijeg, dovelo nas je do ovog gdje smo. Gdje smo ?

Mi smo zarobljenici u vrućem automobilu na srušenom mostu u sred ljeta. Dozvolili su da nam se manipulacijom dogodi raspad cjelovite misli.

Našu odnos turizma kao djelatnosti i kulture kao misli uspostavlja Maja (primjer). Masa kao i u doba rimskih arena voli tri stvari , Buku, Masu, Krv. U Majinom scenariju nema krvi i to je dobro, no ima posljedične krvi a ona je ona krv koja teče u nama i zove se gubljenje vremena. Mi svi zajedno gubimo vrijeme povodeći se za Majinim interesom. I ta Maja u daljnjem tekstu Nina ili Ceca ili Veca drži govore na trgovima oko ponoći i objašnjava Masi čemu služe noć i dan.

Kako pristupiti vlasništvu kao jednom od temeljnih ljudskih obilježja bez vlastite misli koja rađa samo nekoliko puta za života jednog prosječnog humanoida? Jednostavno, potrebno je uspostaviti red i zakon. Red i zakon su prirodni elementi i treba im dopustiti da se sami ponovno afirmiraju. Taj proces jako dugo može potrajati i traje još od dana kada su otrovali Sokrata. Bez Sokrata ne bi bilo niti države, niti škole, niti kritičke misli ni teatra ni neba… Bez dobrodošle kritike nema razvoja. Dok god se mediokritet ljuti na kritiku on time odašilje svoj nerazjašnjen odnos s vlastitom majkom ili ocem ili oboje.

Trenutno smo u superpoziciji kao narod unutar formiranih država da redefiniramo ideju razvoja, evolucije, opstojnosti. Uvezati nekoliko ideja u jednu može biti i moguće ako isključuje jednog vođu i to ako je taj vođa iz redova državne politike demokratski izabran jer to se u takvom slučaju vrlo lako može pretvoriti u nezreo fašizam. Ideje i jesu tu od strane mislioca a ne od strane krojača. Ideju daje, predaje, onaj član zajednice koji je idejni vođa. Dobar idejni vođa zna kako i ostvariti ideju. Neostvarena ideja je frustracija čitavog društva i države, stoga je vrijeme da čim prije shvatimo kako bez mudrih i dobrih učitelja nema napretka i ako ga ima teško je da će se zadržati dulje od jedne generacije .

Foto: Tomislav Pavleka

Apsurd može roditi i kreativan moment ako ga se promotri kroz kvantni okular i postavi u okvir kaosa. Taj uokvireni kaos ubrzo će uroditi plodom koji možemo nazvati determiniranim prozorom reda.

Taj red koji će se prikazati na zidu zove se projekcija. Ono što ćete vi vidjeti na tom zidu ovisi o vašem oku. Iza vašeg oka postoji čitav univerzalnih ideja kakva bi slika trebala biti. Kreirajte onu koja vam osigurava opstanak i harmoniju, mir i spokoj, tišinu i razvoj. Napustite ideju da bukom možete stvoriti novu vrijednost !

Ono što mi želimo reći je : Bukom do turizma! Plastikom do novca!  Ne.

Tišinom do smisla! Muzikom do harmonije! Prostorom bez ograda do slobode! Da.

 

Tomislav Pavleka

PROČITAJTE JOŠ:

Priča vlasnika istarske konobe: “Sve se mijenja, ali ne smije povjerenje, estetika i kompozicija prostora i vremena”

Lux Life Magazin proglasio istarsku konobu “Kamene priče” najboljim restoranom

Vaš komentar