>
Brač je najveći srednjodalmatinski otok. Dug je oko 40 km, a širok prosječno 12 km. S ukupnom površinom od 395 km², nakon Cresa i Krka, treći je otok po veličini na Jadranu. Treći je i po naseljenosti, zanimljivo tek nakon Krka i Korčule, s nešto više od 14 tisuća stanovnika. Neke činjenice o ovom otoku i ljudima koji su ga nastanjivali i danas žive, zasigurno niste znali, pa dok gledate prekrasne fotografije Borisa Kačana, zaronite u zanimljivi svijet otoka Brača.
Velik broj naseljenih otoka u Hrvatskoj u svom sastavu ima mjesto koje se zove kao i otok. Na Krku je grad Krk, na Pagu grad Pag, na Cresu grad Cres, ali na Braču nema grada Brača. Najveća mjesta na otoku su Supetar i Bol.
Otok Brač jedan je od samo dva hrvatska otoka (drugi je Krk) koji imaju vlastitu zrakoplovnu luku. Luka se nalazi kraj Bola, a do nje se može doći iz desetak europskih odredišta.
Na Braču se nalazi i najviši vrh svih jadranskih otoka, Vidova gora, visine 778 m nad morem. Osim što se pruža izuzetan pogled, kad je vidljivost dobra, vidi se i Italija.
Zlatni rat u Bolu na Braču najpoznatija je hrvatska plaža, čija se ljepota najbolje vidi iz zraka. No, još se nešto iz zraka može primijetiti, a to je da plaža, zbog vremenskih uvjeta, često mijenja svoj oblik.
Osim znamenitog Zlatnog rata, Brač ima predivne skrivene plaže. Nedaleko Bola, na samoj kamenoj klisuri smjestilo se pitoreskno selo Murvica okruženo brižljivo održavanim vinogradima gdje vinova loza uspijeva i na ponegedje teže pristupačnim predjelima, sve zahvaljujući vrijednim rukama bračkih težaka. Slikovite šljunčane plaže u neposrednoj blizini mame na kupanje sve posjetitelje i jedne su od najljepših na ovom dijelu bračke obale.
Slikoviti Koloč prirodni je kameni slavoluk, visok oko 12 m, a radi se o prstenasto oblikovanoj stijeni dolomita što je do nedavno bila obrasla bršljanom. “Kolač” je zaštićeni geomorfološki spomenik prirode, a tu je titulu stekao 1986. godine. Nalazi se u središtu otoka, u općini Nerežišća, otprilike dva kilometra od mjesta. Naziv je dobio po obliku koji podsjeća na pecivo prstenasta oblika.
Prava atrakcija na otoku su gomile neobrađenog kamena složene u zidove duž poljskih putova, a prema nekim procjenama sadrže jednaku količinu kamena, doduše neobrađenoga, kao i postojeće egipatske piramide, ukupne zapremnine od oko 7 milijuna prostornih metara.
Kamen su stoljećima skupljali pastiri i težaci kako bi očistili kršno tlo i time ga pretvorili u obradive površine. Uz kultiviranje bračkog tla vezana je i značajna odredba mletačke uprave po kojoj se nijedan mladić na Braču nije smio oženiti ako nije mogao dokazati da je posadio stotinu stabala maslina.
Poljički svećenici glagoljaši u 16. stoljeću, bježeći pred osmanlijama, dolaze na skriveno mjesto južne strane otoka Brača između mjesta Bol i Milna i svoje sklonište pronalaze u kamenjem pregrađenoj pećini. Prvo su se bavili obrađivanjem zemlje, od čega su živjeli, a vremenom su dobili i dozvolu za izgradnju samostana i crkve. Prvotnoj pećini prvo su dodavani osnovni objekti kao što su podrum, kuhinja i razne peći. Crkvica je izgrađena 1588. godine, a kasnije je izgrađen i samostan ali i, za ono vrijeme, velebne višekatnice.
Brački je kamen korišten za gradnju mnogih znamenitih građevina u svijetu kao što je na primjer Dioklecijanova palača u Splitu, predvorje zgrade Ujedinjenih Naroda, tako su s vremenom su nastale i urbane legende da je korišten za izgradnju Bijele kuće u Washingtonu, iako ne postoje nikakvi povijesni podaci.
Brač se kao otok izdvaja po broju knjižnica. Prema statistikama prosjek iznosi 5 knjiga po glavi stanovnika, što otok čini jednom od najbolje knjigom pokrivenih područja.
Poznato je da su Bračani česti junaci viceva na temu njihove škrtosti. Naravno, njihova “škrtost” proizlazi iz istog takvog života kroz stoljeća – škrte zemlje i teške dostupnosti obradivih površina. Bračani su znali da je humor ono nešto što povezuje teške situacije i čini ih podnošljivijima.
Kontinentalci odnosno ljudi poznatiji Bračanima kao “Vlaji”, a koji su svojedobno zbog neimaštine bili prisiljeni nadničariti kod bogatijih posjednika na otoku Braču su se uglavnom, među Bračkim zemljoposjednicima nazivali “Judi” (ljudi) i obavljali su najteže fizičke poslove koji su se uglavnom sastojali od kopanja vinograda. Spomenuti zemljoposjednici su se međusobno hvalisali pitanjima u smislu koliko tko ima “Judi” na nadnicama te se taj pojam među Bračanima uobičajio za nadničare od preko Bračkog kanala (ponegdje su ih nazivali i “Junacima”).
Kamene poljske kućice bunje karakteristične su za Brač i na otoku ih ima na stotine. Nalaze se najčešće uz polja, a težacima su za cjelodnevnog obrađivanja zemlje služile kao zaklon od nevremena. Rade se tehnikom suhozida, a krov se slaže od kamenih ploča i taj način izrade nije se mijenjao od prapovijesti. Ima ih samostalnih, ugrađenih u gomile kamena izvađenog iz plodne zemlje radi lakše obrade, ima ih s predvorjem, mnoštvom detalja, ali i sasvim jednostavnih. Svaka je malo remek-djelo i spomenik suživota s prirodom.
Među zanimljivim činjenicama s otoka Brača, na stranicama Bluesun hotels spominje se da se na ovom otoku nalazi čak 116 crkava koje ga čine možda i najsakralnijim otokom Mediterana. Na otoku se nalazi i do 30% sačuvanih crkvica u Dalmaciji. Od ranoromaničkih bazilika nastalih na području nekadašnjih rimskih gospodarstava pa do srednjovjekovnih bračkih crkvica skromnih dimenzija nastala su naselja, svako sa svojom pričom o nastanku, razvoju i uključivanju u ritam suvremenosti.
Jurica Gašpar
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev