EKSKLUZIVNO DONOSIMO PROTOKOL O PREVLACI Sve o sporazumu između Hrvatske i bivše SR Jugoslavije

Prije 18 godina (10.12.2002.) su na konavoskom lokalitetu Konfin, tadašnji ministri vanjskih poslova Republike Hrvatske, Tonino Picula i bivše Savezne Republike Jugoslavije Goran Svilanović, potpisali sporazum, nazvan: “Protokol između Vlade Republike Hrvatske i Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije o privremenom režimu uz južnu granicu između dviju država”. Taj važan međudržavni ugovor, koji se od 2006. godine, primjenjuje u pravnim odnosima između Republike Hrvatske i Republike Crne Gore, nije nikad objavljen u nekom od službenih listova spomenutih država, niti je objelodanjen putem bilo kojeg svjetskog medija!

U listopadu ove godine poslali smo upit Ministarstvu vanjskih poslova da nam pojasne službeno stajalište Republike Hrvatske oko pomorskog razgraničenja s Crnom Gorom. Naime, nejasni su stavovi oko otočića Mamule, koji se tretira prema trenutnom režimu razgraničenja, uređen Protokolom o privremenom režimu uz južnu granicu iz 2002. godine, koji je u privremenoj primjeni od dana njegova potpisa. Prema odredbama tog Protokola, otok Mamula (Lastavica) nalazi se unutar crnogorskog dijela Bokokotorskog zaljeva, istočno od crte koja je također na privremenim osnovama u ovom trenutku razgraničenje teritorijalnoga mora RH i CG.

S obzirom na izjave načelnika Općine Konavle Bože Lasića, pitali smo, koji je službeni stav o ovom otoku i nalazi li se on doista katastarski u pripadnosti Republici Hrvatskoj?

– Vjerujemo da shvaćate kako bi daljnje otkrivanje potankosti stajališta i raspoloživih dokumenata, prije postizanja dogovora barem o načinu rješavanja pitanja konačnog razgraničenja između dviju država, bilo kontraproduktivno i ne bi doprinijelo jačanju hrvatske pregovaračke pozicije – službeni je odgovor kojeg smo dobili od hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova.

Službeno dakle, Republika Hrvatska ne demantira načelnika Konavala, no demantirao ga je dubrovački profesor Igor Legaz u članku kojeg smo objavili na našem portalu, gdje kaže da je otok Lastavica (s tvrđavom Mamula), od osnutka katastra za Kraljevinu Dalmaciju, odnosno od izrade katastarskog plana  k.o. Radovanići (1838.) neprekidno pripadao katastarskoj općini Radovanići.

Dubrovački profesor Legaz koji je nedavno ukazao na javnosti malo poznat i bizaran dvojni zemljišno-knjižni status Palagruže, a pisao je i o nespornoj pripadnosti poluotoka Prevlake općini Vitaljina u Konavlima, za Morski HR nastavlja s problematikom morskog razgraničenja kod Prevlake, te zbog interesa javnosti ekskluzivno objavljujemo dokument koji je i danas na snazi.

Demilitarizirano područje

Budući da od Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, nisam uspio ishoditi baš sve zemljovide (priloge Protokola), potrudio sam se da ih skiciram, odnosno poslužio sam se detaljima podesnih skica koje sam pronašao na internetu.

Javno se objavljuju: tekst Protokola (u cijelosti), Aneks III (kartografski prikaz privremenog razgraničenja na moru između Hrvatske i Crne Gore), Aneks IV (patroliranje policijskih brodova s mješovitim posadama u Zoni) i Aneks VI (kontrola demilitariziranih područja).

U čl. 11. Protokola, jasno je određeno demilitarizirano područje koje sam skicirao, služeći se vojnom topografskom kartom, M = 1 : 250000 (kao “podlogom”), koju je 1943. godine izdao War Office (London).

Demilizarizirana zona

Granice demilitariziranog područja približno sam označio žutom (hrvatski dio) i crvenom (crnogorski dio) “izlomljenom” linijom, koristeći se detaljima ucrtanim na listovima JNA topografske karte, M = 1 : 25000 , te podatka (preuzetog s crnogorskog “geoportala”) o geografskim koordinatama tromeđe (42°33’20.56″ N , 18°26’17.14″ E) Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore.

Razgraničenje na moru

Privremeno razgraničenje na moru, podijeljeno je na dva sektora: Zona (st. 1. čl. 5. Protokola) i “defora” (st. 1. čl. 6. Protokola).

Na skici, koju je priredila Valerija Filipović, prikazano je privremeno razgraničenje na moru, a na skici, koju je izradio Radovan Pavić, naglasak je na Zoni.

 

Skica: Valerija Filipović
Skica: Radovan Pavić

Ribolov

Čitav čl. 8. Protokola, kao i st. 2. čl. 27. Protokola, posvećen je sportskom ribolovu. Odredbe o dopuštenim ribarskim alatima su sasvim jasne, pa ih nema potrebe prepisivati, ali moram upozoriti na zabranu gospodarskog ribolova ili “malog ribolova”, a isključeno je razvijanje marikulture.

Rješenje za ribolov

Građani i turisti

Prije svega, naglašavam da je kopneni pristup Prevlaci dopušten svima, nema kontrola s hrvatske strane, a automobilom je moguće doći sve do tvrđave Oštro.

Da bih lakše objasnio što je dopušteno svim osobama obuhvaćenim prebivališnim (boravišnim) ograničenjima iz st. 1. čl. 27. Protokola, poslužio sam se (kao “podlogom”) vojnom topografskom kartom,   M = 1 : 80000 , koju je 1870. izdala K.u.K. Kriegsmarine.  Ta karta je dopunjavana (docrtana je željeznička pruga “760 mm” otvorena za promet 1901., upisana je magnetska deklinacija iz 1905.).

Kao zanimljiv dodatak karte, izdvajam crtež lanterne i “semafora” na ponti Oštro.

Na toj karti, skicirao sam važan morski sektor, ograničen “ljubičastom” linijom (sjever), “zelenom” linijom (jug), hrvatskom obalom (zapad) i crnogorskom obalom (istok).

Bilo kojeg dana u razdoblju od 1. travnja (aprila) do 31. listopada (oktobra), svaki stanovnik (na primjer) Plata ili Kumbora, može doploviti barkom u taj sektor (uključujući Zonu), ima pravo tamo kupati se, ribati (uz ograničenja iz čl. 8. Protokola), može se iskrcati na obalu (bilo koje države), a sve bez policijske kontrole, uz uvjet da istog dana napusti označeni sektor.

U praksi, to može biti od značaja mještanima Molunta, koji tako mogu doploviti do mula Prevlaka u Zoni, mogu se iskrcati na otočiću Lastavica (postoji mul kod tvrđave Mamula) ili kod tvrđave Arza na Luštici (preporučljiv je restaurant na popularnoj plaži Žanjic).

Privremeni režim

Iako se Protokolom o Prevlaci, ističe kako se uspostavlja “privremeni režim uz međudržavnu granicu”, kojim se “ni na koji način ne prejudicira” konačno razgraničenje (kopneno i morsko) između Hrvatske i Crne Gore, sama činjenica da je od zaključenja Protokola proteklo više od 18 godina, jasan je pokazatelj neutralcu da su hrvatske i crnogorske vlasti “prezadovoljne” ovakvim stanjem, pa ustraju u “pasivnosti” kako bi “status quo” potrajao što dulje.

Općini Konavle, koja je svojim prostornim planom uređenja, predvidila da se na Prevlaci izgrade hoteli s ukupnim kapacitetom od 1800 kreveta, da se u luci Prevlaka izgradi marina od 200 vezova, ovakvo “beskonačno” trajanje “privremenog režima”, nikako ne odgovara.

Podsjećam da je od 2003. do 2015. postojala državna tvrtka “Park Prevlaka” d.o.o. Tvrtka je imala “vlakić”, koji je turiste prevozio do tvrđave Oštro, vodila je “kakvu-takvu” brigu o Prevlaci, ali je bankrotirala.

Prije dvije godine su započeli radovi na obnovi tvrđave Oštro. Plan je tvrđavu pretvoriti u muzej s restaurantom, ali ne prije 2025. godine.

Idealna granica

Skicirao sam granicu na moru, koja bi bila idealna (s hrvatskog gledišta). Na pomorskoj karti, M = 1 : 100000 , skicirao sam 4 kružnice na moru, tako da svaka kružnica “dodiruje” obalu u 3 točke.

Idealno razgraničenje

Idealnu (po Hrvatsku) granicu na moru “potežem” plavom “izlomljenom” linijom, koja koja “ide” od rta Konfin (krajnja jugoistočna granična točka k.o. Vitaljina i k.o. Sutorina), koju sam označio: “K”, zatim sadrži centre spomenutih kružnica (“A”, “B, “C”, “D”), pa se od točke “D”, granična linija produljuje (pod azimutom od 206°) do granice teritorijalnog mora, te se (pod jednakim azimutom) nastavlja do (talijanske) granice epikontinentalnog pojasa.

Nekadašnji svjetionik na rtu poluotoka Prevlaka – Oštro

Toponim Oštro

Uočljivo je da se krajnji jugoistočni rt k.o. Vitaljina, na zemljovidima različito piše.

Poučavam da je etimoligija toponima Oštro, skopčana s nazivom južnog vjetra, oštro. Zato je neispravno pisati: “rt Oštra” ili “Oštri rt”. Pravilno je: rt od Oštra ili (skraćeno) rt Oštro  (dijalektalno: punta od Oštra, ponta od Oštra, punta Oštro, ponta Oštro).

U Dalmaciji, na Kvarneru, u Istri, osvjedočeni su toponimi koji “vuku” naziv po vjetrovima. Najupečatljiviji primjeri takvih toponima imamo na otočju Palagruža, gdje se čak 4 škoja “zovu” po vjetrovima (tramuntana, levanat, oštro, pulenat).

Igor Legaz, prof.

PROČITAJTE JOŠ:

Dubrovački profesor detaljno pojašnjava: “Prevlaka je oduvijek dio općine Vitaljina, treba riješiti morsko razgraničenje”

Vaš komentar