ZEMLJA GURMANIJA Povijest vina i vinove loze na našim prostorima

Foto: Pixabay/Vinopedia/Vanja Žanko

Evo u Gurmaniji i jedan člančić o lozi i vinu, jednom od odličnika Zemlje Gurmanije. Naravno, ako ga koristimo za gušt a ne za opijanje. Članak je, istina, malo duži, ali možda i zaslužuje vašu pozornost Čokot , loza, trs, vina loza, vinika, vinoloza, vinska loza, vinska trta, vinski trs, vinja loza… bogatstvo naziva u jeziku ‘rvatskom.

Ravnatelj Muzeja Grada Šibenika, Željko Krnčević

Znamo da je Vitis vinifera pratitelj civilizacije, vječiti suputnik čovječanstva. Odakle i od kada početi? Kako duboko zadrijeti u povijest, u koji vremeplov ući? Mnogo je nedoumica o pisanju o nečem ovako važnom, nečem što prati čovjeka oduvijek, nečem što je starije od pisane povijesti, od pisane riječi u bilo kojem obliku. Čini mi se neprikladnim započeti s nekom od mnogih poslovica i poštapalica koje se oduvijek koriste kao i s nekom od novokovanica o grozju i vinu.

A dobro nam je znano da je čovjek, gdje god je dostizao svoje vrhunce, u bilo kojem području stvaranja, umjetnosti, pisanja, slikarstva, muzike – pisao, crtao i govorio o lozi i njezinu plodu, grožđu i njegovu soku, vinu – kao poticaju i nadahnuću. Ostalo je zabilježeno da je naš starozavjetni praotac Noa, spasivši se nakon općeg potopa najprije posadio vinograd.

Posegnimo stoga, kao što sam učinio kad smo pisali i o maslini, u arheološku i povijesnu škrinju koja krije mnoge tajne i mnoge podatke. Neke utemeljene a neke pretpostavljene. Ostanimo dakle ovaj put na našem kamenu i našoj zemlji. Ajmo ovaj put iz škrinje izvaditi priču o tome od kada se u našim krajevima uzgaja vinova loza.

Mnogi povijesni izvori nam govore o tome kako su Tračani donijeli lozu iz Male Azije na hrvatski kontinent, a Grci na primorje i uzmorje. No, iako znanost nije još decidirano odlučila, čini nam se da je i u našim krajevima, kao i u čitavoj kolijevci civilizacija – Sredozemlju – loza bila poznata i prije tog vremena.

Foto: Pixabay

Spomenimo samo da se na tragu mitskih priča o dobro nam poznatom bogu Dionisu i njegovu lutanju todobnim svijetom, nastojalo ući u trag najranijem kultiviranju vinove loze. Kako mit kaže Dionis je rođen u mjestu Nysi gdje je posadio prvu lozu, „smastio“ grožđe, dobio vino i poklonio ga čovječanstvu kao vječiti dar. Odatle je lutao svijetom i posvuda širio vinovu lozu i vino. No, mitsku Nysu mnogi svojataju – od Trakije i Egipta preko Indije i Kavkaza pa sve do Libije i Eubeje. Redom sve vinogradarski krajevi.

Spomenimo samo ovdje još i to kako je njegov kult jako vezan i za područje stare Trakije gdje su nađene koštice iz vremena 16. – 13. stoljeća prije Krista. Također, vitis vinifera imala je svoje štovatelje i na području Grčke i Italije, dakle okruženju, odnosno širokom luku oko ilirskog područja. Sami Iliri, to nam govore sigurni podaci iz one spomenute – arheološke škrinje – sudjeluju u mnogim kretanjima i migracijama koje su se doticale i prelazile preko vinorodnih krajeva.

Nekako se polako moramo navikavati da su stanovnici naših ubaštinjenih krajeva u nekim stvarima uživali i prije dolaska i kolonizacije raznih naroda. Jednostavno je i masline, a i grožđa bilo i prije. No, ako i nije, u antičko vrijeme ovdje se proizvodi najbolje vino i raste najbolja loza. Vratit ćemo se tome, a sad recimo kako su sjemenke grožđa pronađene u sojeničarskim naseljima u Ripču kod Bihaća i Donjoj Dolini kod Bosanske Gradiške. Kako misle istraživači, izgleda da se ovdje radi tek o konzumiranju divljeg grožđa kao voća.

Foto: Julio Frangen / Ilustracija

Najstariji nalazi loze pod Kozjakom, u pijesku Vranjica iz 9. stoljeća prije Krista

A sad „vadimo as iz rukava“ za sve one nevjerne Tome koji misle da prije dolaska Grka ničeg u nas ne bijaše. Jer, kao što smo arheološki dokazali kako je maslina ovdje barem od stoljeća devetog prije Krista, tako možemo u to vrijeme staviti i najstarije dosadašnje nalaze sjemenki grožđa na Jadranu. I to tamo gdje je kultura upravo cvala. Pod Kozjakom, u kantunu Kaštelanskog zaljeva, nadomak sjajnog Splita Grada, pod bedemima još sjajnije Salone, a u pijesku Vranjica. Naime, ovdje su pronađene sjemenke grožđa koje početke uzgoja vinove loze u Dalmaciji pa i šire pomiče duboko u povijest, tj. na sami kraj kasnog brončanog doba. Napominjemo kako su ove koštice pronađene u intaktnom pretpovijesnom sloju koji se oko čitavog Vranjica proteže na dubini od 3 do 3,5 metra, a u kojem je pronađeno mnoštvo komada drveta, velike količine kostiju raznih životinja, školjaka i koštica raznih plodova. Radiokarbonska analiza (C 14) drva iz ovog sloja, napravljena na Branch University u Miamiu na Floridi, dala je rezultat od 2880 (plus – minus) 70 godina starosti. Dakle, negdje 9. stoljeće prije Krista, punih 5. stoljeća prije doseljavanja Grka u naše krajeve.

Vranjic – Foto: DNŽ

Upravo nam vinogradarski krajevi duž istočne obale Jadrana govore o tome kako je cijeli Jadran već tisućljećima vinorodni. Od Konaovskog i Splitskog polja pa do Ravnih Kotara u kojem obitavahu bogati Liburni koji uvoziše bogate posude iz antičkog svijeta, a izvoziše ulje i vino. O uživanju, ponekad i pretjeranom, u vinu, govore nam i podaci o Ardijejskom (ilirsko pleme koje je živjelo na južnom Jadranu) kralju Argonu koji je neumjereno uživao u vinu, koje ga je i dokrajčilo godine 230. prije Krista. Veliki ljubitelj vina bio je i posljednji ilirski kralj Gentije. Vladari kao ljubitelji i uživatelji dobre kapljice – ne treba nas čuditi, jer je to bila raširena pojava u cijelom starom svijetu u kojem se njegovao kult pića i vina.

Kažu izvori da je isejska kapljica bila vrhunska, da je na otoku Issi (Visu) rađala najbolja loza na svijetu. To nam bilježi Atenej, preuzevši iz djela poznatog geografa Agatarhida iz Knida (2. stoljeće prije Krista). Sigurno je vino bilo jedan od najvažnijih izvoznih artikala Isse a i susjednog joj otoka i grada Pharosa (Stari Grad na Hvaru). Izvozili su ga nesumnjivo i na ilirsko kopno, naravski, i spomenutim ilirskim vladarima, a koji su ga, izgleda, u velikim količinama trošili.

I tako smo eto, zagrebavši samo malo u povijesno arheološku škrinju otkrili mnoge stvari. Ovaj put o počecima vinarstva na hrvatskoj obali Jadrana uz nalaz iz Vranjica i tako sa sigurnošću odredili iskone našeg vinogradarstva.

A na stranicama Zemlje Gurmanije čeka nas još čitav niz interesantnih povijesnih tema.

Željko Krnčević

Vaš komentar