Izgleda da su Šibenčani i Zadrani uživali u prvom bakalaru na ovim prostorima, i to u 15. stoljeću!

Kandija (Kreta) i Karaka - tip broda kakvim se plovilo u 15. stoljeću pod dubrovačkom i mletačkom zastavom

ŠIBENIK/ZADAR – Da, upravo tako. Neka se ostali ne ljute. Evo nastavljamo našu priču s bakalarom jer smo zahvaljujući opet usudu, nastavili o bakalaru. Možda će vam biti čudno što ovo nije baš ono direktno vezano uz spizu, ali je uz bakalar. Naime, nakon onih pisanja pred Božić u Gurmaniji i na Morskom HR, javio mi se jedan naš Šibenčanin na radu u Švedskoj, Željko Konforta kojemu se ovom prigodom zahvaljujem od srca.

Ravnatelj Muzeja Grada Šibenika, Željko Krnčević

Otkrio mi je kako se putovanje Pietra Querinija opisuje u knjizi, koja uz to govori i o jednom pripadniku hrvatskog plemstva koji je u 15. stoljeću živio i radio u Danskoj i to na samom danskom dvoru.

Pietrova je priča stvarno za snimiti film, ako već nije. Otkrio sam „kopajući“ po vremeplovu (važno je kao i uvijek strpljenje) da je Pietro bio u interesu čak i umjetnika. Tko zna, možda i do nas ova priča dovede i izložbu.

Meni je priča toliko dobra da ću je (da vas ne zamaram najedanput), napisati u dva-tri nastavka. Prevođena je u više navrata. Dakle, sve je zapisano. Querini je po povratku kući, a nakon svega što je doživio, može se reći i preživio, napisao ajmo reći izvješće o svemu tome. Jer, naše drago More i daje ali i uzima. Tako je bilo i u ovoj priči za koju možemo slobodno reći da nije istinita, da bi bila izvrstan scenarij ili tema jednog dobrog romana.

Tako naš dobri Pietro nakon svega što je proživio, piše: “…Kao što znate, postoji nešto čega se mi, obični smrtnici nikada ne možemo dovoljno zasititi, a to su slava i bogatstvo. Zbog toga sam se odlučio na putovanje za Flandriju brodom, koji neću voditi sam, već na kojeg ću povesti i jednog od mojih starijih sinova. No, putevi Gospodnji su mudri i nedokučivi. Iako tada zbog svoje velike očinske ljubavi nisam mogao shvatiti pravog razloga, pet dana prije odlaska iz Kandije (Krete), gdje sam ukrcavao brod, naš je Gospodin pozvao moga sina k sebi. Bezgranična tuga pogodila je moju dušu, jer sam se osjećao napuštenim i bez utjehe pred dugim putem, koji me je očekivao...“

Dakle, već sam početak ovog putovanja nije ukazivao na dobro. Nakrcali su brod teretom u kojem je između ostalog bilo 800 bačvi malvazije, veća količina obrađenog mirisavog čempresovog drva, papra, ingvera (đumbira), te druge skupocjene robe.

Iz Kandije prema zapadu isplovili su 25. travnja 1431. godine. Plovili su, kako kaže, uz Barberiju (Sjevernu Afriku). Prošli su Gibraltar, ali zbog neiskustva kormilara, brod se 2. lipnja nasukao i doživio štetu na trupu i kormilu.

3.lipnja su stigli u Cadiz, iskrcali sav teret i izvukli brod na kopno. Zamislite, to je bilo pred 590 godina. Divim se organiziranosti. Popravljali su ga 25 dana, opet natovarili i krenuli dalje.

Zanimljivo je još nešto, a to je da je do njih došla vijest da je objavljen rat između njegove Venecije i Genove. Kaže da je bio prisiljen pojačati broj vojnika plaćenika, tako da je na brodu tada bilo 68 ljudi. Kad uđem u ove događaje iz povijesti, stvarno bih volio imati vremeplov.

I tako smo došli do kraja prvog nastavka. A sve u slavu Njegovog Veličanstva Bakalara, kojeg su po svemu sudeći prvi s naše strane Jadranskog mora kušali Šibenčani i Zadrani…

Željko Krnčević

Zemlja Gurmanija – Gurmanluk

PROČITAJTE JOŠ:

POVIJEST BAKALARA Tajna duga, koliko i tradicija

BAKALAR – Odakle tradicija pripreme sušene norveške ribe na Badnjak?

Vaš komentar