Lastovski poklad u sedam činova: Autentičan pučki teatar i najvrijedniji biser otočke baštine

Foto: Arhiva JUPPLO

LASTOVO – Najzanimljiviji opis Lastovskog poklada je dao dr. Jurica, umirovljeni liječnik koji se već desetljećima predano bavi istraživanjem i zapisivanjem povijesti, običaja i života otoka Lastova. U svojoj knjizi “Lastovo kroz stoljeća”, o  Lastovskom pokladu on kaže ovako:  

“Lastovski Poklad je autentična pučka predstava koja se odigrava, podijeljenja u nekoliko slika, na starinskoj pozornici lastovskog amfiteatra iskićena starinskim kućama, crkvicama, neobičnim fumarima. On ne spada u red onih narodnih manifestacija prepuštenih hirovima mode i duha vremena, a još manje u red novovjekih karnevala s komercijalno-turističkim prizvukom. Taj pučki teatar je ostao autentičan unatoč nekim neminovnim inačicama, u svom je žaru jedinstven i najvrijedniji biser otočke kulturne baštine.”

Zaista je točno primijetio da se radi o teatru, o predstavi u nekoliko činova jer ono što držimo da čini Lastovski poklad traje puno više od jednog pokladnog utorka te uistinu ima sve kompozicije drame.  Upravo u trajanju i izmjenjivanju tih slika, svaka različitog značenja i sa različitim protagonistima i antagonistima, točno utvrđenim scenarijom i pravilima,  leži jedinstvenost i zanimljivost Lastovskog poklada. Da parafraziram poznatog Engleza: cijelo Lastovo je pozornica, a svi njegovi stanovnici glumci samo što dolaze i odlaze sa scene. 

Pokladno razdoblje započinje 17. siječnja, na blagdan Sv. Antuna, i traje sve do Čiste srijede. Na taj dan održava se i prvo balo, ples i zabava, koje će se održavati sve do kraja Poklada, a na kojem kapo sale pozdravi prisutne mještane i posebne goste: načelnika općine, liječnika i svećenika te najavi početak pokladnih običaja. Balo se održava u sali, u kojoj se i jede i pije, ali i primaju maškare.

Od tog prvog svečanog bala „grubim maškarama“ je omogućen dolazak i sudjelovanje u narednim zbivanjima. Maškare tada sa svojim odabranim vođom, koji je na čelu i koji brine o redu, kao i o dobrom raspoloženju, redovito dolaze u salu na ples u manjim skupinama.

Foto: Arhiva JUPPLO

Prvi čin ili:  GOSPA KANDALORA i HALEKANJE

Na dan 2. veljače ili na dan Gospe Kandalore nekoć se odlučivalo kojoj će sali pripasti čast da organizira festu poklada te godine, no zadnjih nekoliko desetljaća samo je jedna sala pa nema više potrebe za pregovorima. Nakon što je dogovor bio postignut, a danas jednostavno kao obilježje početka ovog jedinstvenog običaja,  članovi pokladarskog društva u pratnji lire odlaze na Gornju luku (predio mjesta Lastova), pod kostanju (vrsta stabla) i tri puta za redom halekaju: uvooooo! To je ujedno bila obavijest cijelom stanovništvu da je dogovor postignut i da će biti Poklada, a danas je to početak 1. čina Lastovskog poklada.

Tom pokladnom uzviku uvo se ne zna točno značenje, ni porijeklo, odnosno o izvoru ovog pokliča nema pisanih tragova.

Povorku predvodi sanatur s lirom, prati ga kapo sale, pa članovi društva u parovima. Pjevajući idu prvo do Gornje luke, mjesto u selu  gdje se nalazi kamen na kojeg će na Pokladni utorak vezati uzu. Prolazeći pokraj Crkve Sv. Kuzme i Damjana, lira prestaje svirati i pjesma utihne jer je nekada na tome mjestu bilo groblje. Po dolasku na Gornju luku povorka se zaustavlja i uz pratnju lire prvo jedna grupa viče „Uvo!“, zatim druga, pa obje zajedno. Potom nastavljajući pjesmu idu do kuće sartura, odnosno krojača i meštra od Poklada (čovjeka koji izrađuje pokladnog lutka) gdje se zaustavljaju i na isti način halekaju te nastavljaju svoj povratak u salu. Pjesme koje se pjevaju su  Podiglo se malo četovanje, a slijedi je pjesma Zelena naranča. Prije ulaska u salu još jednom zahalekaju, a potom slijedi zajednička večera i zabava.

Nakon halekanja lira smije doći u salu i obavezna je pratiti sve dijelove običaja pa tako do samoga kraja pokladnih zbivanja. Ako blagdan Gospe Kandalore pada na dane bala, tada se ono pomiče na sljedeći dan, blagdan Sv. Vlaha. Za vrijeme pokladnih zbivanja, društvo je obavezno tri puta ići halekat: na Kandaloru, na Pretili četvrtak i u Pretilu nedjelju.

 LIRA

Lira je lastovsko tradicionalno glazbalo, a na njoj se svira samo u pokladno vrijeme.  Imenom još i lijerica ili lirica solističko je glazbalo s trima žicama koje svirač, sjedeći, naslanja na koljeno i svira gudalom.

Pokladni dani su i dani teških poljskih radova i to trapjenja, odnosno dubokog kopanja ledina na kojima se sadila loza. Radi bolje radne atmosfere u polje se nekoć išlo i u pratnji sanatura lire, koji bi težacima udarao pokladarske pjesme.

Lira je spiritus movens pokladnog vremena.

Foto: JUPP Lastovsko otočje

Drugi čin ili:  PRETILI ČETVRTAK

Od zadnjeg četvrtka do utorka pred Čistu srijedu, svi su dani pretili osim petka: pretili četvrtak, pretila subota, pretila nedjelja, pretili ponedjeljak i utorak.  Na taj zadnji četvrtak u pokladama društvo pokladara, zaduženo  za izradu lutka Poklada i culjanje,  ide drugi put zahalekat pod kostanju. Od toga dana moraju se znati svi sulari (terase, odnosno tarace) na kojim će pokladari i lijepe maškare balat na pokladni utorak. Kapo sale do Pretilog četvrtka ima obvezu obići sve kuće koje će u utorak primiti i ugostiti obje povorke, pokladare i lijepe maškare,  i s domaćinima dogovoriti suradnju.

Treći čin ili: Pretila nedjeja i „male maškare“

Nakon Pokladne subote, kada se organizira samo uobičajeno balo, Pretila nedjeja je pokladni dan posvećen dječjim maškarama. Poslijepodne se organizira maskenbal za djecu, a na putu do sale u kojoj se maskenbal održava „male maškare”, u svojim pokladnim kostimima i u društvu roditelja, uz pjesmu obilaze selo i ulaze u kuće gdje ih ljudi časte, danas uglavnom slatkišima, a nekoć narančama, mjendulama (bademima) i suhim smokvama. Ples koji se održava u sali nakon toga traje sve do navečer.

Tu istu večer u Sali se održava ples za odrasle, ali ovaj put bez maski.  Kad su se svi već dobro naplesali kapo sale sa skupinom muškaraca pokladara oko 23 sata kreće na treće obavezno halekanje. Po njihovom povratku ples i zabava se nastavljaju i kapo sale najavljuje balo pod liru.

BALO POD LIRU

je ples muško-ženskih parova povezanih rupčićima koji se izvodi uz pratnju lire i sastavni je  dio pokladnih običaja. , ̌ . Bala se obično na balima u sali, najčešće pred sam kraj večeri ili kad kapo odluči i najavi. Prema nepisanim pravilima balo pod liru mora se balat najmanje tri puta u razdoblju od Kandalore do Pretile nedjelje, a može i više puta.

Kapo sale najavljuje balo te uz zvuke lire dolazi prvi par – par kolovođa i hodajućim korakom se kreće plesnim prostorom po zamišljenoj kružnici dok se svi ostali parovi ne pridruže. Kad se u promenadu uključe svi parovi, počinje balo.

Posljednja figura bala i najšaljivija je igra lovice svakog para, tzv. ́ . Prvo momak hvata djevojku trčeći okolo svih ostalih plesača gusto zbijenih u krug pa djevojka hvata momka. Kad se izredaju svi parovi u toj igri lovice podijele se u dvije grupe i viču „Uvo!“. Time završava balo pod liru, a zabava i ples se nastavljaju do sitnih sati.

Foto: Arhiva JUPPLO, Ante Gugić

Četvrti čin ili: PRETILI PONEDJENIK

Upravo s izradom lutke počinju završni običaji lastovskog poklada. Sama lutka se radi po liku iz narodne predaje, koja glasi ovako:

Katalani su 1483. godine opsjeli otok Korčulu te su na Lastovo poslali jednog izaslanika koji je pozvao Lastovce na predaju. Kako se nakon dužeg vremena izaslanik nije vratio, vojska Katalana se uputila prema Lastovu.   Stražar koji se nalazio na vrhu brda poviše sela uočivši brodove zavikaše: „Kukuriku gornje selo, kukuriku donje selo! Eto idu Katalani, bit ćemo svi poklani!” Žene, djeca i starci u strahu su napustili mjesto i zajedno sa svećenikom otišli u procesiju na brdo Hum te promatrali dolazak brodovlja moleći, dok su se muškarci pripremali za obranu otoka. Nastalo je veliko nevrijeme i zapuhao jaki lebić, potopio neke katalanske brodove, a ostali se okrenuše i pobjegoše natrag. Kada su Lastovci uvidjeli da je pogibelj prošla, uhitiše katalanskog izaslanika, stave ga na crnog magarca i provedu ga kroz selo uz porugu i ismijavanje. Rastegnuli su uzu i spustili ga tri puta niz nju, a poslije su ga odveli na Dolac gdje su ga živog zapalili. 

Prof. Melko Lucianović u opisu Lastovskog poklada , objavljenog u 6. dubrovačkom Slovincu 1881.g. , za izgled lutke Poklada kaže sljedeće:

 “Tijelo mu od pijeve, a noge od priline postavljene u čizme, a to da pri culjanju, kako ćemo naprijeda naznačiti, bude mu donja strana pretežnija od gornje. Lijeva mu je ruka podbočena, a s desnom, u vis ravnopruženom, roge kaže. Obično teži oko 15 kg. Sve se pomnja postavi da ga što ljepše odijenu i urese, buduć on u zadnji dan pokladarov ponos i barjak. “

Nekadašnji Poklad je bio odjeven “na englešku”, jednako kao i njegovi pokladari s cilindrom na glavi. Današnji Poklad ima tursku (maursku) odjeću s fesom na glavi, a dok je nekoć s desnom rukom pokazivao roge, danas drži uzdignuti kažiprst, puši španjulet (cigaretu) i ima leptir mašnu pod vratom.

Na Pretili ponedjenik ispred sale se okupljaju se raznorazni sudionici poklada te malo iza 8 sati svi okupljeni prvo kreću po tovara bez pjesme, ali uz zvuke lire. Muškarci ulaze u kuću te im domaćica predaje tovara s motikom na leđima kojom će kopat zemlju potrebnu za izradu lutka Poklada. Uz zvuke lire, ali bez pjesme odlaze po prlinu – zemlju za Pokladove čizme. Prlina se kopa na točno određenom mjestu, u dnu sela nasuprot groblja ispod jedne masline je je baš na tom mjestu, kako kažu pokladari, najmekša.

Nakon što vreće prline stave na tovara, povorka kreće po krojača, sartura,  i materijal za izradu lutke Poklada. Čim prođu groblje kapo daje znak muškarcima iz povorke za početak pjesme Podiglo se malo četovanje; kapo prvo najavi stih, a potom ga svi zajedno otpjevaju. U krojačevu kuću ulaze samo odrasli muškarci, pogoste se i izlaze zajedno s krojačem koji nosi dva kovčega s priborom za izradu lutka i njegovom odjećom.

U sali su se za to vrijeme već okupili meštar od bombi i njegovi pomoćnici. Od dolaska u dvoranu pa sve do ručka, lira neprestano udara, a svirači se izmjenjuju. Ozvučeni sonatur sjedi pokraj stola na kojem se izrađuje lutak Poklad, a zvučnici se nalaze ispred sale tako da svirku lire može čuti cijelo selo.

Čim je prva probna bomba gotova, opali se ispred dvorane da se provjeri kvaliteta baruta i kakvoća izrade.

Istovremeno meštar od Poklada s dvojicom pomoćnika izrađuje Poklada od pljeve (žita, klasa i zobi) i tvrde ribarske mreže malog oka od 10 mm.

Izrada Poklada i bombi mora biti gotova istovremeno i to najkasnije do podneva. Kad je Poklad odjeven, kapo sale ga ponovo iznosi pred salu, okupljeni pokladari viču „Uvo!“ i ponovo opali bomba, ovaj put kao znak da je Poklad sasvim gotov.

Foto: JUPP Lastovsko otočje

Peti čin ili: KUPLJENJE JAJ

Na Pretili ponedjenik jaja skupljaju tzv. grube maškare koje u nekoliko skupina u popodnevnim satima obilaze selo. Nazivaju se grubim maškarama jer su odjeveni  u svakojaku staru odjeću, a lica su im zacrnjena,  išarana, našminkana ili jednostavno-namaškarana. Grube maškare za razliku od sutrašnjih lijepih, nastoje izgledati smiješno i ružno. Nekolicina sutrašnjih pokladara čini jednu od skupina grubih maškara koja jedina obilazi selo uz pratnju lire, zatim je tu skupina maskirani momaka i djevojaka koji obilaze selo uz pratnju harmonike (ili nekog drugog instrumenta) i skupljaju jaja. Djecu iz vrtića vode odgojiteljice, a osnovnoškolci idu uz pratnju gitare ili drugog instrumenta.

Prije ulaska u kuću pjevaju „Kuma jaje, kuma jaje, daj nam jedno jaje!“. Nijedna maškarana skupina ne smije krenuti skupljati jaja prije glavne skupine s lirom, ne smije ići ispred nje, a ako je lira u kući, čekaju da izađe, pa tek onda oni ulaze. Kad zvoni Zdravo Marijo završavaju se ophodi selom i svi se razilaze svojim kućama. Skupljena jaja pripremaju zajedno i jedu u Čistu srijedu navečer u sali plaćajući za njih kako bi prikupili novac za troškove cijeloga pokladnog zbivanja.

Šesti čin ili:  POKLADNI UTORNIK 

Na Pokladni utornik Crkveni sat umjesto u podne zvoni u 11 sati i to je Lastovcima znak za objed. Malo tko radi na taj dan. Lastovci ovaj dan čekaju cijele godine, predano i detaljno ga planiraju, pa su svi poslovi odloženi.

U 8 sati ujutro u sali se skupljaju kapo sale, sonatur lire i nekoliko pokladara. Uz zvuke lire oni odlaze po uzu (konop po kojem se spušta pokladna lutka s vrha brda u dno sela) kod domaćina koji je čuva cijelu godinu. Uzu zatim mažu sapunom kako bi Poklad lakše klizio niz nju. Jedan kraj uze nose na Pokladovu gržu (vrh brda), a drugi spuštaju na Gornju luku (dno sela gdje se spušta pokladna lutka). Čim se uza razapne viče se tri puta: “Uvo!” i eksplodira jedna bomba. U isto vrijeme žene pomažu muškarcima u odijevanju.

Tek kad su muškarci odjeveni dolaze na red i žene koje sudjeluju u povorci lijepih maškara. U povorci su po dvije žene u paru, jednako odjevene. Svaki par lijepih maškara predano smišlja i šije kostim koji se u pravilu odijeva samo jedanput. Ideje i izvedbe kostima koje se mogu vidjeti kod lijepih maškara na Lastovu premašuju i neke svjetske karnevale, ali i razvikane kreatore.  Sve lijepe maškare, bez obzira što predstavljaju, moraju cijelim ophodom nositi krinke na očima. Pravila ponašanja su točno određena. Uvijek postoje dvije povorke, muški pokladari i ženske lijepe maškare, koje obilaze selo i do samog kraja se ne smiju susresti.

Prva i glavna povorka je povorka pokladara koju čine isključivo muškarci Lastovci. Drugu povorku, povorku lijepih maškara  čine žene. Desetak muškaraca odjevenih u generale čuva red i nadgleda lijepe maškare obilazeći s njima selo.

Skupljanje lijepih maškara počinje već oko 9 sati ispred bivše kino dvorane. Pokladari se skupljaju ispred sale, ali nešto kasnije, iza podneva. U povorci uvijek stoje u parovima, a to isto vrijedi i za lijepe maškare. Zadnji dolaze kolovođe, kapo sale i sanatur. U 13 h kapo sale daje znak pokladarima, te povorka kreće u ophod selom. Na čelu povorke je barjaktar s državnom zastavom, pa tovar s lutkom Pokladom kojeg prate djeca odjevena u uniforme kao i pokladari. Za njima ide svirač lire, kapo sale, pa par kolovođa i zatim cijela povorka redoslijedom kojim su pristizali pred salu. Na samom kraju su ponovo djeca. Bez pjesme, ali uz sviranje lire odlaze do načelnika općine tražiti dopuštenje za culjanje (spuštanje lutke niz konop s vrha brda do dna sela) i paljenje lutke Poklada. Načelnik uz nekoliko prigodnih riječi odobrava zatraženo, rukuje se s kapom, kolovođa zapovijeda: „Otpust!“ i tada počinje najsvečaniji i najvažniji dio običaja. Svi pokladari vođeni kolovođama otplešu skraćenu varijantu pokladarskog kola i krenu dalje prema župnom uredu, sada i uz pjesmu jer su dobili dozvolu od načelnika. Otprilike istovremeno kad se pokladari povlače u salu saslušati završni govor kapa i lijepe maškare odlaze u kino dvoranu, odmičući se od očiju javnosti gdje im predvodnica kola održi pozdravni govor u kojem je naglasak na poželjnom ponašanju tijekom ophoda.

U povorci stoje po dvije jednako odjevene maškare redoslijedom kojim su stizale na mjesto okupljanja. Na čelu povorke je dječak odjeven u generalsku uniformu koji nosi barjak s državnom zastavom. Za njim ide svirač lire odjeven u uniformu pokladara pa bijeli i crni generali koji zapravo i nisu u povorci nego je tijekom cijelog ophoda obilaze i nadgledaju.

Po odlasku povorke pokladara, pred zgradu općine dolazi povorka lijepih maškara. Pozdrave načelnika općine i prvi puta toga dana otplešu svoje kolo.Istovremeno su pokladari kod svećenika koji im daje blagoslov za nastavak pokladnih zbivanja. Kolovođa vodi pokladare na prvi sular i određuje koliko će parova plesati skraćeno pokladarsko kolo.

Pokladarsko kolo je lančani ples s mačevima koji u cijelosti izvode Lastovci odjeveni u pokladare samo na Pokladni utorak. Pojedine figure iz kola izvode se na unaprijed dogovorenim sularima u ophodu selom. Nakon otplesanog kola i neizbježnog povika „Uvo!“, u kuću ulazi svirač lire, pa kapo sale, kolovođe, a nakon njih svi ostali pokladari koji su plesali na toj terasi. Domaćin ih ugosti, a nakon kratkog čašćenja i druženja, ophod se nastavlja. Lijepe maškare obilaze selo, uz strogo pravilo da se te dvije povorke ne smiju sresti. Lijepe maškare uvijek kasne za pokladarima barem za jednu kuću, a obilaze iste, unaprijed dogovorene kuće u kojima su bili i pokladari.

Na svakoj terasi predvodnice kola povedu kolo s nekoliko parova iz povorke. Kod načelnika i kod svećenika kolo lijepih maškara vode generali. Otplešu nekoliko figura vrlo sličnih figurama iz pokladarskog kola samo što ne plešu s mačevima već s rupčićima.

U 14 i 30 sati  tovar s lutkom Pokladom mora biti u dnu sela – na Gornjoj luci kao donjoj točci za spuštanje, a o tome vodi brigu prvenstveno kapo sale. Poklada skidaju s tovara, a nosač kojega je odredio kapo sale, ga nosi na ramenima na Pokladarovu gržu – vrh brda odnosno gornju točku odakle se spušta. Lira cijelo vrijeme svira. Na Pokladarevoj grži meštar od bombi i njegovi pomoćnici stavljaju Poklada na uzu i o njega objese bombe koje pri spuštanju eksplodiraju. Poklad je točno u tri sata popodne spreman za culjanje.Poklad se culja niz uzu tri puta uz pucanje bombi koje vise na njemu.

Prvi puta pukne pet, drugi puta sedam, a zadnji puta devet bombi. Nakon toga skida se uza i nosi se na svoje mjesto gdje čeka slijedeće culjanje dogodine.Poklada se ponovo stavlja na magarca. Nakon sva tri spuštanja lutke čemu su prisustvovali pokladari i publika koja prati cijeli događaj, pleše se pokladarsko kolo. Uskoro stižu lijepe maškare koje su iz prikrajka pratile culjanje te otplešu svoje kolo, nakon čega nastavljaju ophod selom.

Kad su obišli sve kuće u kojima su bili najavljeni, pokladari oko 18 sati dolaze na Dolac, prostor između škole i crkve, gdje cijela svečanost doseže svoj vrhunac.

Foto: JUPP Lastovsko otočje

Završni čin ili: SPALJIVANJE POKLADA

Sredinu Dolca zauzimaju pokladari, barjaktar sa zastavom i magarac s Pokladom stoje sa strane, a svirač lire odlazi na svoje mjesto ispod crkve. Na znak kolovođe Pokladari počinju balat pokladarsko kolo. Dok pokladari plešu svoje kolo na Dolcu, pristižu  lijepe maškare.

Dolaskom lijepih maškara na Dolac, pokladari  im  naprave mjesta za njihovo kolo te plešu  usporedo. Nakon nekoliko ponavljanja kolovođa pokladara daje znak da se ta međusobno pomiješaju.  U tom se trenutku na Dolcu nalazi stotinjak sudionika, pokladara i lijepih maškara, koji plešu svi zajedno u jednom velikom kolu. Živim, trčećim plesnim korakom idu ka vrhuncu ovoga dana i  atmosfere: svučeni lutak Poklad nataknut na štap i poliven petrolejem biva zapaljen. Kapo sale s gorućom lutkom obilazi Dolac, dolazi do sredine i tu ga drži dok ne izgori do kraja. Smrt Poklada simbolički budi nadu u ljepše i bolje sutra što sudionici prate još življim i bučnijim ponašanjem, prateći njegovu smrt pjesmom i zvucima lire.

Eviva la kumpanija

Poša nam je alavija

Od prline i od slame

Nje dočeka da svane.

Umjesto epiloga: 

Lastovci se posebno ponose činjenicom dugovječnosti održavanja Lastovskog poklada te se nikada u povijesti nije dogodilo da se Poklad ne održi. Iako su se mnogi detalji u samoj izvedbi mijenjali kroz povijest, običaj je u svojoj srži ostao nepromijenjen i dosljedno je njegovan.

Poklad je oduvijek predstavljao oličenje svakog zla koje opsjeda neko društvo, a u samom pokladnom vremenu to zlo bi se i personificiralo radi izravne sankcije ili odmazde. U povijesnim vremenima glavno zlo je bila bolest. Tako je u ovom našem pučkom teatru Poklad nekoć bio pregledavan od zdravstvenika (tzv. kacamorti) koji bi utvrdili da je Poklad zaražen kugom te bi presudili da se jedino njegovim spaljivanjem može spasiti selo od strašne bolesti i smrti. Ove izazovne godine prepune epidemioloških zabrana, straha i neizvjesnosti upravo od bolesti,  stvarnost oponaša teatar. Ili je možda obratno? Kako god bilo, više nego ikada potrebna nam je simbolička katarza koja će nas povesti u bolje i zdravije sutra…i jedno  prkosno, glasno i nepokolebljivo:

Uvoooooo!

Izvori: 

  • Lastovo kroz stoljeća, dr. Antun Jurica
  • Web stranica: Mačevni plesovi, Institut za etnologiju i folkloristiku
  • Poklade-Multimedijalna projekcija Zavoda za istraživanje folklora, Ivan Lozica, Ivica Rajlović, Olga Supek-Zupan
  • Pojava folklornih dramskih tekstova u literaturi 18. stoljeća, Nikola Bonifačić Rožin

Marijana Mastilović

PROČITAJTE JOŠ:

LASTOVSKI POKLAD Jedan od najstarijih karnevalskih običaja Europe

LASTOVSKI POKLAD Tradicija duga 538 godina!

ČUVANJE OBIČAJA Monografija Lastovskog poklada

“KANDALORA” Pokladni običaji otoka Lastova