Hranidba riba kao temeljna tehnološka odrednica akvakulture

Foto: Wikimedia

Hranidba riba predstavlja jedan od najzahtjevnijih tehnoloških postupaka kod kaveznog uzgoja riba te ima ključnu ulogu u intenzivnoj akvakulturi jer utječe na troškove proizvodnje (40 – 60% troškova), rast i zdravlje organizma u uzgoju te kvalitetu samog proizvoda. Općenito, riblja hrana formulirana je u skladu s potrebama riba, preporukama nutricionista i uzgajivača riba. Najčešća krmiva koja se rabe za proizvodnju ribljih krmnih smjesa su: riblje brašno, brašno različitih žitarica, nusproizvodi industrije škroba, piva te vitaminsko mineralni premiksi.

U uporabi su i ostala životinjska brašna poput krilovog brašna (kril – Euphausia superba – planktonski račić), sipinog i lignjinog brašna, krvnog brašno (pod uvjetom da je podrijetlo krvnog brašna u tvornicama registriranima za proizvodnju krvnog brašna koje ne potječe od preživača), perjano brašno i sl.

Proizvodnja hrane tehnološki je proces koji obuhvaća formulaciju hrane i način njezine pripreme. Prema literaturi, formulacija hrane je postupak kojem se može pristupiti dvostrano tj. ili se polazi od najbolje formulacije pa se zatim rade kompromisi kako bi hrana bila ekonomično proizvedena odabranim tehnološkim postupkom, ili se polazi od formulacije koja osigurava najlakšu proizvodnju pa se zatim poboljšava prema nutritivnim potrebama odabrane ribe. Takav se postupak kroz povratni proces ponavlja dok se ne proizvede hrana kao najbolji mogući kompromis.

Osim po veličini peleta i kemijskom sastavu koji je prilagođen uzrastu ribe, različite vrste hrane istog proizvođača najčešće se razlikuju po sirovinskom sastavu te posebnim dodacima koje mogu sadržavati.

Razlike u sirovinskom sastavu za različite vrste hrane rezultiraju i različitim omjerom kemijskih komponenti (bjelančevine/proteini, masti, ugljikohidrati, pepeo, vlaga). Budući da je proteinska komponenta najskuplja u hranidbenoj smjesi za ribe, iznimno je važno točno odrediti proteinske potrebe za svaku vrstu tj. uzgojni/životni stadij.

Foto: Youtube / Screenshot / Ilustracija

Riblje brašno i riblje ulje su vrlo široki pojmovi za proizvode dobivene preradom cijele ribe, te nusproizvoda proizvodnje ribe, školjkaša i rakova. Riblje brašno se obično smatra zlatnim standardom za mnoge vrste riba. Proizvodi se gotovo isključivo od malih vrsta pelagičnih riba za kojima postoji mala ili nikakva potražnja za ljudskom prehranom. Proizvodnja ribljeg brašna također pruža mogućnost za recikliranje ostataka prerade ribe.

Danas se u svijetu izlov sitne plave ribe u svrhu proizvodnje ribljeg brašna, smatra okolišno i ekološki neodrživim, a postoje i društveno-ekonomski pritisci na industriju akvakulture u pronalasku alternativnih izvora proteina. Uklanjanje ribljeg brašna iz prehrane omnivornih vrsta riba je postignuto, ali je njegovu zamjenu teže primijeniti kod karnivornih vrsta i rakova.

Prema literaturi, održivost rastućeg trenda industrije akvakulture ovisit će ponajviše o smanjenju udjela „divlje“ ribe u ribljoj hrani. Naravno, opseg redukcije će varirati ovisno o vrsti ribe/organizma u uzgoju i poštovanju različitih čimbenika nužnih za optimalnu i uspješnu zamjenu ribljeg brašna alternativnim hranidbenim komponentama.

izv. prof. dr. sc. Daniel Matulić, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

PROČITAJTE JOŠ:

Integrirani multitrofički sustavi: Čišća i održiva budućnost akvakulture

Akvakultura: Zubatac iz uzgoja

VIDEO Znanstvenici iz Pule pokušat će do sad nemoguće: “Uzgojit ćemo lignje”