KRVAVA PLAŽA Dan kad su pobunjeni Srbi pobili petero ljudi koji su se bezbrižno kupali

Foto: Marko Ledenko- Mane / Youtube / Screenshot

BIOGRAD NA MORU – Pobunjeni Srbi su prije 28 godina ničim izazvani napali  Biograd na Moru raketnim sustavom Orkan sa zabranjenim kasetnim punjenjem, s tzv. zvončićima koji su padali na biogradsku plažu Soline. Krv, jauci, plač, užas, poginulo je petero mladih osoba: dvoje civila, Lidija Vrankulj i Danijela Vidaković te Marijan Pulić, Jozo Tomić i Karla Paića, koji su bili pripadnici Specijalnih postrojbi Glavnog stožera HV-a. Još osam osoba teško je ranjeno.

Malo koji turist koji uživa na plaži Soline u Biogradu na Moru, ali niti previše hrvatskih građana ne zna što se dogodilo 14. lipnja 1993. godine. Lidija, Danijela, Marijan, Jozo i Karlo danas bi, da nije bilo nametnutog rata, najvjerojatnije sa svojom djecom ili unučadi trčali po plaži Soline i gradili kule u pijesku.

U organizaciji Udruge 1. A Satnije 113. brigade ZNG-a i Grada Biograda na Moru na plaži Soline je odana počast poginulima, koje su na tom mjestu ničim izazvani ubili pobunjeni Srbi tijekom napada raketnim sustavom Orkan s kasetnim punjenjem, s tzv. zvončićima.

– Prije 28 godina na ovaj nemili dan dogodila se velika tragedija, s privremenog okupiranog područja Republike Hrvatske neprijateljske snage izvršile napad te ispalile dvije rakete s pirotehničkim punjenjem tzv. zvončićima. Stravičan zločin, u tisućinki sekunde u crno je zavijeno petero obitelji. Agresor nije birao niti sredstva niti ciljeve, niti se držao bilo kakvog ratnog prava i običaja u odnosu na civilno pučanstvo. Brutalan napad na civile do danas je ostao nekažnjen, ali i nedovoljno ispričan – ispričao je predsjednik Udruge Dragan Toljan.

Optužnica protiv odgovornih za napad podignuta je tek prije četiri godine, a izdana je i tjeralica za bivšim pripadnikom paravojnih postrojbi tzv. Krajine. Obitelji žrtava i dalje čekaju na pravdu.

Damir Vrankulj je o sudbini svoje sestre i ostalih ubijenih napisao potresno svjedočanstvo pod nazivom „Jedna obitelj ni na nebu ni na zemlji“ objavljeno  u knjizi „Krhotine djetinjstva“.

„Maloljetni sam dragovoljac hrvatskog obrambenog Domovinskog rata i aktivni pripadnik MORH-a. Ponosan sam otac predivnog dječaka Dominika i suprug mojoj Nedi koja sa mnom dijeli dobro i zlo svih ovih godina. Odrastao sam u bogatom ravnokotarskom selu Polača s roditeljima, dvojicom braće i mojom sestrom Lidijom. Nakon rata vratili smo se u naše selo, ali nismo zatekli ništa..Nemam ni jednu sliku iz djetinjstva. Ali znate li što još nemam? Nemam moju jedinu sestru Lidiju. Da, nemam je. Ona je na nebu, a mi svi negdje između. Ubili su je podmuklo, ubili su je zvončićima u Biogradu na plaži dok se smijala sa svojim prijateljicom uživajući u lijepom sunčanom danu.

Strašno je ne imati vlastito djetinjstvo, izgubiti dom i uspomene, strašno je spašavati stare i nemoćne dan prije pada Polače i voziti ih traktorima prema Biogradu. Strašno je sutradan ne znati kako sam se uopće izvukao iz Polače. Strašno je bilo živjeti u kući u podrumu i osjetiti strah s nešto malo streljiva i čekati da počne rat…Strašno je sa svojih 17 godina uzeti pušku u ruke, prijaviti se u našu vojsku 1991. da bi branio svoju Domovinu zajedno s ocem. Strašno je živjeti kao prognanik u sobi u „Adriatiku“ jer su ona, majka i mlađi brat tada tako živjeli…Sve je to strašno, ali najstrašnije je što su ubili baš nju!!! Djevojku u najljepšim godinama, lijepu i vedru, nasmijanu i nedužnu…”

Na plaži Soline sada se nalazi i spomen obilježje, uz koje za nastradale polažu vijence, pale svijeće i mole se rodbina, prijatelji, pa čak i turisti koje je potresla ova priča dok su se nalazili na plaži.

Neka ostane zapisano i ovdje, kako se nikad ne bi zaboravilo…

Jurica Gašpar