IŠKI USTANAK Dan kad su se otočani pobunili protiv fašista, a okidač je bilo maslinovo ulje

Foto: Antifašistički vjesnik

MALI IŽ – Ustanak Maloižana 26. srpnja 1942. godine jedinstven je događaj ne samo u Zadarskom, već i na širem području tijekom narodnooslobodilačkog rata. Masovni ustanak i napad na naoružane karabinjere na brodu „Sofija“ od golorukih Maloižana prva je značajna oružana akcija protiv okupatora na zadarskim otocima i prva partizanska akcija na našem moru, ne računajući neke ranije oružane akcije koje su izvršene s obale na neprijateljske brodove. To je bio podvig kad se ima u vidu da se sve odigralo na brodu i otoku u neposrednoj blizini jakog okupatorskog uporišta Zadra.

– Kako je počeo ustanak u mistu Mali Iž saznali smo preko usmenih priopćenja starih maloiških partizana. Za neke informacije koristili smo i knjigu narodnog heroja Obrada Egića: Žene borci druge dalmatinske brigade, te karte partijskih i partizanskih veza općine Biograd preko kojih smo dobili uvid o kretanju ustaničkog naroda zadarskog arhipelaga – piše o ovom događaju Udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Zadra.

Tijekom srpnja 1942.godine, Talijani su počeli sa zaplijenom maslinovog ulja na otoku Ižu. Maslinovo ulje je od davnina bilo jedno od osnovnih prehrambenih namirnica svih stanovnika dalmatinskog kraja. Talijanski karabinjeri zaplijenili su ulje Maloižanima i zaključali ga u mjesnu uljaru. Saznalo se da će 26.srpnja karabinjeri doći brodom po ulje i prevesti ga u Veli Iž. U noći, 25.na26. srpnja, desetak omladinaca iz Malog Iža provalilo je u uljaru. Ono ulja što su uspili skupili, ribarskim su brodovima prevezli na otok Ugljan, a dvije veće kamenice u kojima je stajalo ulje potukli su macama i ulje izlili u more.

Sutradan, 26.srpnja, desetak talijanskih karabinjera doplovilo je brodon „Sofija“ iz Velog Iža, i kad su saznali što se učinilo sa uljem, odmah su skupili čitavo stanovništvo Maloga Iža u uvali Knež, opkolili ih i zahtijevali da se krivci prokažu. Kako nitko nije rekao ni riječi, fašisti su naredili popu da po knjizi rođenih sve prisutne prozove. Izdvojili su osamdesetak mlađih ljudi, među kojima i četiri žene. Namjera im je bila da zarobljene odvedu u Veli Iž, a zatim sprovedu u Zadar u zatvor.

Foto: Antifašistički vjesnik

Međutim, na putu do broda, zarobljenici su se dogovorili da će pokušati svladati fašiste, jer će im na malom prostoru broda to biti puno lakše. Blod je isplovio u 11 sati prema Velom Ižu i kad su došli na pola puta, blizu sike Garofulin, Šime Lukin, koji je bio sekretar maloiške partijske organizacije, dao je znak i viknuo: „Drugovi, razoružajmo fašiste!“. U općem kaosu koji je nastao, poginuo je Ljubo Lovrin, Ivo Lovrin je bio teško ranjen, a nekolicina lakše. Ubili su četvoricu Talijana, dvoje ranili, a dvojicu su pobacali u more. Jedan fašist se plivajući pokušao dohvatiti kopna, dokle je i doplivao, ali ga je tamo dočekao Miro Toman i zatukao veslom. Brod „Sofiju“ su dovezli do Malog Iža, a zatim se oko 250 (prima nekin podacima i 300) Maloižana, među njima i pedesetak žena, ukrcalo na brod i prevezli se na Dugi otok, gdje su se 40 dana skrivali fašistima.

Već su izgubili svaku nadu u spašavanje skrivajući se oko Luke i Žmana na Dugom otoku, kad su u rujnu naletjeli na nekoliko kukljičkih i kaljskih ribarskih brodova koji su ribarili u tom kraju. Oni su ih prevezli na kornatsko područje, odakle su se priko Tisnoga i Tribunja prevezli do vodičkog kraja, gdje ih je dočekala Primorska partizanska četa. Tamo je formiran Primorsko-Iški bataljun, i da skratimo, preko Bukovice i Like su se prebacili u Bosnu u Unište, gdje su se, kada je formirana Druga dalmatinska brigada, priključili toj brigadi.

Ustanak na Malom Ižu snažno je odjeknuo ne samo među stanovništvom zadarskih otoka, već i na čitavom priobalnom pojasu sjeverne Dalmacije pa i šire.

Od oko 1287 stanovnika Malog Iža, 415 se borilo u partizanima, a 172 ih je poginilo. Mali Iž je dao i 30 žrtava fašističkog terora, a 483 Maloižana internirano je u logore, većinom u koncentracijski logor na otoku Molatu.

I.B.