Vijećnik Splitsko-dalmatinske županije upozorio: “Nautički turizam devastira podmorje”

Foto: Pixabay

SPLIT – Županijski vijećnik Splitsko-dalmatinske Županije Marin Rožić odlučio je informirati građane i izraziti svoje vlastito mišljenje i zabrinutost za, kako kaže, dezinformiranje javnosti o broju nautičkih vezova koje se provodi kroz plan upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem te Županije. Poziva sve građanske inicijative, udruge, građane i mještane uz more te otočane, da ustanu u obranu pluća mora, posidonije, te da se suprotstave novim i masovnim nautičkim marinama kroz peticiju i referendum.

Kao aktivist sam shvatio da najbolje možemo utjecati preko djelovanja u gradu i županiji. Međutim, to je samo moguće ako se politički angažiramo. Predizborna kampanja je bila zanimljiva, no nakon izbora sam se uvjerio da je određenima bitnije politiziranje nego pravi način rada.

– Zbog zabrinutosti za dezinformiranje javnosti o broju nautičkih vezova koje se provodi kroz plan upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem Splitsko-dalmatinske Županije iznosim vlastito mišljenje o tom velikom problemu.  Dezinformiranje javnosti se provodi pod krinkom da budemo zahvalni na bilo kakvom investitoru jer bi on omogućio novi broj radnih mjesta, novu i bolju infrastrukturu za okolno mjesto te dodatne oporezive prihode u lokalnu i regionalnu blagajnu – kaže Marin Rožić.

– Ekologija, zeleni plan Europske Unije i opstanak kvalificirane radne snage bi trebali biti glavni ciljevi RH te svih stranaka. Količina novca, koja je u sektoru zaštite okoliša pružena na raspolaganje Republici Hrvatskoj kroz EU fondove u proteklih šest godina, iznosila je 760 milijuna eura. Postavljaju se pitanja jesu li navedeni fondovi uopće iskorišteni te u kojim područjima?

Veliki problem su i daljnje studije utjecaja na okoliš čiju izradu plaćaju tvrtke

Nije prirodno da prolaznost studija utjecaja na okoliš u Hrvatskoj bude čak 95 posto dok je, primjerice, u Švedskoj 55 posto. Ako sam vas angažirao da mi napravite studiju, onda vi morate biti neovisni da mi kažete kako je moj zahvat prihvatljiv za okoliš, pa da odustanem od projekta. To je svojevrsni sukob interesa, što je država pomagala tako da je formirala povjerenstvo koje nije postavljalo suvišna pitanja” Ovo je 2016. godine naveo tadašnji ministar zaštite okoliša i prirode.

Navedeno se do današnjeg dana nije promijenilo. Gledajmo samo sve elaborate utjecaja na okoliš koji se izrađuju  za nautičke marine. Perspektiva elaborata jest da nautičke marine nemaju značajni utjecaj. Dapače, u realnom životu se svakodnevno suočavamo devastacijom i onečišćenjem mora upravo na svim područjima gdje se nalaze nautičke marine.

U zadnjih 50 godina je zabilježeno povlačenje rasta posidonije za 34%

Nautički turizam u mediteranu se ekstremno povećava, a jedna od posljedica jest ubrzano propadanje morske trave posidonije. Posidoniju, također, nazivamo plućima mora. Livade posidonije su područje najveće biološke raznolikosti gdje se brojni organizmi hrane, razmnožavaju te nalaze zaklon.

U zadnjih 50 godina je u Sredozemlju zabilježeno povlačenje njezina rasta za 34 %, a prirodno obnavljanje oštećenih područja gotovo je nemoguće.

Navedena činjenica je zanimljiva. No, važno je napomenuti, da se nautički turizam u mediteranu naglo povećava. Unatoč tomu, bi utjecaj i posljedice nautičkog turizma trebale biti još veće. To nas dovodi do zaključka, da će se propadanje posidonije još više ubrzati.

Tako negativan čovjekov utjecaj na livade posidonije odražava se tijekom sidrenje nautičara u osjetljivim zonama zaštićene biljne vrste.

Prirodno obnavljanje livade na njenim oštećenim područjima širi se izuzetno sporo tj. 1 cm godišnje u idealnim uvjetima. Jedno sidro čini nepopravljivu štetu jer oštećuje tridesetak čuperaka kojima je za obnovu potrebno stotinjak godina.

Nedavno se presađivala posidonija u Nacionalnom parku Kornati u vrijednosti od  dva milijuna Eura iz EU fondova. Pitanje je hoćemo li prije spriječiti nego liječiti?

U Splitsko-dalmatinskoj Županiji, javna ustanova “More i krš” u sklopu projekta IMPRECO, zadužena je za nadgledanje trenutačnog stanja livada posidonije. Pripomažu na podizanju svijesti nautičara te promiču ekološki prihvatljivije sidrenje na način trajnog sustava priveza.

Nažalost, navedeni procesi uvođenja trajnog sustava priveza su spori i mukotrpni. To znači, da ako bi se htjelo spriječiti daljnje devastirane morskog dna,  potrebno je što prije kartirati osjetljive zone zaštićene vrste. Na takvim područjima se treba označiti zabranu sidrenja dok se ne postavi i omogući upotreba trajnih sustava priveza, bova. Također, su potrebne inspekcijske službe koje aktivnije trebaju djelovati na kontroliranju terena. Zato im je izrazito potrebna prikladna oprema u obliku patrolnog čamca.

Krknjaši su pod Natura 2000, područje zaštićene vrste posidonije. No, činjenica ne sprječava sidrenje na tom području koje ljeti obuhvaća do 150 brodova dnevno. Navedena se devastacija provodi već godinama bez da nadležni reagiraju. Iako, se ekocid u Krknjašima već prijavio u lipnju, je Grad Trogir, tek 21. rujna 2021. godine, doveo rješenje da se otkloni nasip. Nasip se do danas nije otklonio, niti se itko od nadležnih pobrinuo za to.

Kada bi se navedeno počelo provoditi u djelo, vidjelo bi se stvarno stanje situacije te bi se planirani broj vezova drastično smanjio iako bi takvo djelovanje poremetilo planove investitorima te onima koji im pogoduju u ostvarenju cilja o masovnom nautičkom turizmu. Sve to na štetu prirodnih uvjeta života ljudi.

Tko ne radi svoj posao? Grad Trogir, SDŽ, Država ili institucije?

Činjenica je da su nautički turizam i ulaganja u pripadajuće infrastrukture bili među najatraktivnijim područjima ulaganja fondova u posljednjim godinama. Takva branša se, također, pojavila u Korona-krizi kao jedna od najotpornijih iako je ostvarila najbolje rezultate u 2020. godini sa “samo” -30% u odnosu na 2019. godinu.

Naime, broj nautičkih vezova u RH iznosi 21.000, a cjelokupni broj planiranih vezova iznosi 54.000. Od toga, se samo u Splitsko-dalmatinskoj Županiji trenutačno nalazi oko 3.000 vezova, a planira se da ih ukupno bude do 10.000.

Koji su parametri za izgradnju nautičke marine? 

Da bi se marina izgradila, obala i podmorje zato trebaju biti pripremljeni.

Isključivo takav zahvat izgradnje ima veliki utjecaj na okoliš. Crpljenje svih mogućih resursa primjerice vode, energije, povećanja CO2 bilance, proizvodnja otpada (građevinski iskop i građevinski materijal)  te zbrinjavanje istog negativno utječu na okoliš.

Zapitajmo se kome izgradnja nautičkih marina onda pogoduje kada građanima Republike Hrvatske ništa ne pridonosi?

Svaka investicija mora prvenstveno biti u cilju dobrobiti državljana i stanovnika Republike Hrvatske. No, činjenica jest da se nasuprot mnogobrojnih investicija u istom omjeru nisu povećavala ni radna mjesta ni plaće. Nužno je spomenuti da broj iseljenika iz RH iznosi  oko 400.000 osoba. Ako govorimo o cijenama u RH, je Hrvatska na nivou Njemačke dok su nam plaće na radnim mjestima, gdje je zahtjevno akademsko obrazovanje, ispod njemačke socijale.

Spominju se radna mjesta, no koja nam to radna mjesta doprinose investitori dok 400.000 radno sposobnih i visoko kvalificirani osoba napušta državu?

Koliko je radnih mjesta, u prosjeku, nudio investitor jedne marine u prošlosti te pod kakvim ugovorima, stalnim ili sezonskim?

Koje plače (ne prosječne) se izdvajaju za radnike?

Mogu li radnici živjeti od svoje plaće?

Koje kvalifikacije se traže i za koju plaću?

To su pitanja na koja odgovore još nismo dobili.

Dobit se privatizira dok se gubitak socijalizira

Praksa većine investitora jest da na posao tijekom sezone primaju radnike koji im doprinose u privatiziranju dobiti. Nakon sezone ih otpuste te na taj način socijaliziraju gubitak koji se crpi iz zavoda za zapošljavanje kojeg plaćamo mi, građani RH.

Većina investitora nautičkih marina, strani i naši državljani, posjeduju tvrtke u inozemstvu gdje se dobiveni prihod oporezuje.

Uzrokuju li charter marine ekološke i ekonomske probleme?

Hipoteza iznosi da se prije gradnje marine izvodi elaborat utjecaja na okoliš te da nakon izgradnje marine nemaju nikakav negativan utjecaj ako se poštivaju zakoni. Kako je već na samom početku spomenuto, poznato je da se elaborati prilagođavaju investitoru kako bi projekt na kraju prošao.

Sama izgradnja, iskopi, zbrinjavanje građevinskog materijala, produkcija betona, CO2 radovi, trošak energije i vode za izgradnju marine imaju veliki i negativni utjecaj na okoliš. Uporaba marine troši prirodne resurse te prouzrokuje onečišćenje okoliša i mora. Aktualno ne postoje bove za zaštitu posidonije i podmorja, ali se broj vezova i nautičkih vezova i dalje hoće povećavati. S povećanjem broja nautičkih marina ekološke negativne posljedice su sve veće, kao i ekonomske posljedice za iznajmljivače apartmana i hotela. Ekonomska dobit pomoću radnih mjesta za građane RH je u cjelokupno navedenoj računici nebitna.

Devastiraju li nautičke marine koje su u funkciji okoliš? 

Poštuju li se svi zakoni zaštite okoliša? 

Kada bismo proveli jedan cijeli dan u isključivo jednoj charter marini na našem području, posebice subotom kada se 250 plovila vraća iz chartera, shvatili bismo da je realno stanje zabrinjavajuće.

Sigurno u elaboratu utjecaja na okoliš nije uključeno da tu i tamo uđe kap ulja i/ili goriva u more, te da motori prouzrokuju CO2. Također, čišćenje brodova s raznim kemijskim sredstvima te njihov odlazak u more ostaje nespomenut. Negativne posljedice su, također, požari na brodovima u marinama, kojih je bilo u prošlosti.

Što je legalno ne mora uvijek biti primjereno.

Građani očekuju da se poštuju zakoni i direktive, zašto onda službe i institucije, ne poduzimajući promjene, dozvoljavaju bezakonje?

Činjenica da su fekalni tankovi svih charter brodova otvoreni te da se mogu ispuštati u more, je veliki problem za priobalje, domaće stanovništvo te iznajmljivače uz more.

U drugim zemljama članice EU-a koje su na otvorenom moru, a ne kao RH u slijepom crijevu Jadrana, fekalni tank plovila je plombiran. Mora se isprazniti pod nadzorom u marinama. Zašto to nije tako u RH? Možda su vlasnici marina svi članovi “Udruženja marina HGK-e” koji surađuju sa relevantnim institucijama i oni glasaju da ne bi snosili trošak, jer zbrinjavanje fekalija zahtjeva od same instalacije u marini, preko radne snage do kanalizacije ili drugog skupog zbrinjavanja dodatni trošak za investitora.

Ako isključivo za Splitsko-dalmatinsku Županiju izračunamo 1.500 plovila pomnoženo sa 24 tjedna i 6 osoba, onda otprilike, uz prosječno oko 200 L vode po osobi na tjedan, možemo izračunati  43,2 milijuna litara vode koja sa tenzidima i fekalijama direktno nepročišćeno bez razdvajanja ulazi u more kao “cocktail” sa šamponom, gelom za tuširanje te sredstvima za pranje posuđa.

Nismo stvorili nikakav temelj za održivi razvoj!

Povećanje vezova bi označavalo i povećanje broja charter plovila te dodatni negativni utjecaj na more i podmorje. Planiranje marina bi se trebalo voditi prema svim ekološkim standardima nacionalne strategije za održivi razvoj otoka, Zelenom planu Europske Unije i svim relevantnim zakonima RH iz područja zaštite okoliša i gospodarenjem otpadom. No, u stvarnosti se tako ne postupa.

Konstantni sudski vještak za pomorski promet, Prof. dr. sc. Srećko Favro dipl. ing. na županijskoj skupštini 27. rujna 2021. godine, u svojem izlaganju ukazuje na nered i neorganiziranost u poštivanju ekoloških pravila i zakona. Predlaže da se kažnjavanjem dovede red.

U mojim očima se kao prvo treba provoditi red u postojećim marinama. Zatim se tek može planirati nešto novo. Do današnjeg dana nismo cjelokupno kartirali posidoniju, nismo napravili bove, nismo označili područja cjelokupne zabrane sidrenja te nemamo patrole koje obilaze i kažnjavaju. Očito ni Grad ni Zupanija ni institucije ne rade svoj posao za koji su plaćeni od građana!

Sve investicije za nove nautičke marine bi se trebale zaustaviti dok se ne uvede red.

Tek onda možemo planirati dalje!

I građani imaju pravo glasa kroz peticiju i referendum

Ustrajnost u poticanju postavljanja temeljnih uvjeta za donošenje strategije održivog razvoja vidio sam u građanskoj inicijativi za razvoj otoka Drvenika Velog – Zirona.org i u udruzi Sunce iz Splita.

Ovim putem pozivam sve građanske inicijative, udruge, građane i mještane uz more te otočane, da ustanu u obranu pluća mora, posidonije, te da se po primjeru građanske inicijative Zirona.org suprotstave novim i masovnim nautičkim marinama kroz peticiju i referendum te tako utječu na razvoj vlastitih prirodnih uvjeta za život – poručuje županijski vijećnik Splitsko-dalmatinske Županije Marin Rožić.

D.G.