Kaiser Franz Josef I. spajao je Dubrovnik s New Yorkom 1912. godine

Kaiser Franz Jisef I.

Na navozima brodogradilišta Cantiere Navale Triestino u Monfalconeu (Tržić) sagrađen je 1912. za brodara Unione Austriaca di Navigazione putnički brod Kaiser Franz Josef I. Na porinuću su prisutni bili nadvojvotkinja Maria Josepha, zapovjednik mornarice admiral Graf Rudolf Montecuccoli, brojni visoki dostojanstvenici, industrijalci, trgovci i radnici.

Imao je 12567 GT, bio je dug 152, širok 18,9 metara, mogao je prihvatiti 125 putnika u prvom, 550 u drugom i 1230 putnika u trećem razredu. Glavni pogonski stapni parni stroj snage 12 800 KS proizveden u škotskom D. Rowan & Co u Glasgowu mu je omogućavao plovidbu brzinom od 17 čvorova. Do 1925. godine za pogon parnog stroja je koristio garbun, a kasnije dizel gorivo, piše za Dubrovački dnevnik kroničar Ivo Batričević.

Kaiser Franz Josef I. je bio namijenjen plovidbama iz Trsta za New York usput tičući luke Dubrovnik ili Split, Patras, Palermo i Alžir. Ipak, prvu je komercijalnu plovidbu obavio na turističkom kružnom putovanju s polaskom iz Trsta 8. svibnja 1912. s itinererom: Pula – Dubrovnik – Krf – Malta – Tunis – Ajaccio – Nica – Taormina – Katakolon – Kotor – Split – Zadar – Trst. Ali kako je nakon dvije godine buknuo Prvi svjetski rat, brod se našao u Trstu gdje je raspremljen i gotovo neoštećen tamo dočekao kraj rata.

Iza Prvog svjetskog rata promijenio ime u Presidente Wilson

Dobro očuvani lajner je završio u talijanskim rukama pod imenom General Diaz u floti brodara Cosulich. U svibnju 1919. za istog brodara s novim imenom Presidente Wilson poduzima prvo prekooceansko putovanje iz Genove preko Marseillea do New Yorka. Međutim već na sljedeću plovidbu polazi iz Trsta preko Mesine i Napulja do New Yorka. U početku uglavnom prevozi vojnike na povratku kućama, a kasnije poduzima i prva komercijalna putovanja.

Presidente Wilson je prvi put uplovio u grušku luku 27. veljače 1921. na redovnoj liniji iz New Yorka preko Alžira, Napulja i Patrasa. Na gornjoj fotografiji vidi se parobrod vezan u Gružu u trovez tj. po provi sidro, a dvije lancane po krmi na obalu. Ovako redovno plovi sve do 9. travnja 1927. kada dubrovačku luku zaobilazi i počinje pristajati u Splitu. Dubrovačka javnost je tada bila ogorčena na ravnodušnost gradske uprave koja je dozvolila Splitu da otrgne Gružu ovako prestižni posao. Jer osim unosnog posla s emigrantima, većina bi putnika iskoristila prigodu i razgledala Grad, što je domaćim trgovcima i prijevoznicima donosilo velike koristi.

Putnici razgledali Grad

Lokalni tjednik “Narodna svijest” je prigodom njegova dolaska u studenom 1923. zabilježila da su se ”s broda iskrcala 24 putnika i 400 vreća pošte. Mnogi su se putnici iskrcali na kraj, razgledali naš Grad, te ostali začarani romantičnim prirodnim krasotama našega kraja”. Tako je Presidente Wilson, iako uposlen u redovnoj putničkoj plovidbi, postao začetnikom prvih organiziranih turističkih posjeta Dubrovniku nakon Prvog svjetskog rata. Zato je tuga za njegovim odlaskom 1927. u Split, u našem Gradu i bila tako velika.

Međutim, nisu ni Splićani dugo uživali u njegovim posjetama. Presidente Wilson je već sredinom 1929. prekinuo svoja putovanja da bi 1930. prešao u flotu Lloyd Triestina za kojeg prema Dalekom Istoku plovi pod imenom Gange. Već 1936. ponovo mijenja vlasnika i ime. U floti tršćanske brodarske kompanije Societa Adriatica di Navigazione je preuređen i moderniziran, pod imenom Marco Polo.

Ponovo se vraća u Dubrovnik 18. kolovoza 1937. s 208 putnika i 229 članova posade. Posljednji put nam je doplovio 17. srpnja 1939. sa 130 putnika i više se nikada nije vratio. Uskoro je i raspremljen u luci La Spezia. Kapitulacijom Italije, brod prelazi u njemačke ruke. Zbog opasnosti od savezničkih napada s mora, Nijemci su 12. svibnja 1944. minirali i potopili MARCA POLA kako bi blokirali ulaz u La Speziju. Na morskom dnu je ostao ležati sve do 1949. kada je izvučen na površinu i do kraja sljedeće godine u La Speziji izrezan u staro željezo.

Ivo Batričević