TRAGOM POMORSKE BAŠTINE 17: Danas logikom radije nemoj raditi ništa, manje ćeš učiniti štete

Foto: Nenad Bojmić

Pomorska baština kako to lijepo i veliko zvuči. Ona to doista i jest i trebalo bi o tome znatno više govoriti, pisati, crtati, raditi. Kroz više od tri tisuće godina na ovom su prostoru živjeli ljudi koji su svojim darom, vještinom i strpljivošću, unatoč beskrajnim nedaćama koje su ih šibale sa svih strana uspijevali biti u samom vrhu brodogradnje i pomorstva. Uspjeli su cijelo to vrijeme sačuvati znanja, oplemeniti ih svojim iskustvom i prenijeti u nasljeđe mlađima. Od prapovijesnih ladvi i šivanih brodova preko galija Dubrovačke republike do kvarnerskih i peljeških barkova. To su tisuće plovnih jedinica izgrađenih u našim škverovima i  brodogradilištima koje su u svim pisanim dokumentima kroničara onog vremena opisivane kao lijepo i kvalitetno građene od najboljih materijala.

Naši brodovi rijetko su bili prekomjerno ukrašavani. Građeni su za ispuniti određenu funkciju i u tome su bili prvoklasni. Temi pomorske baštine trebao bi s velikim naklonom i poštovanjem pristupiti svako tko se odluči ponešto napisati, nacrtati, sagraditi. Upravo onako kako su i kalafati godinama izučavali i unaprjeđivali svoja znanja i vještine.

Autor: Nenad Bojmić

Brod se ne gradi na prečac bez poznavanja elemenata gradnje, iskustva s tehnologijom, materijalima, saznanja o linijama, formama. Brodograđevno znanje počivalo je u škveru. Tamo je bila škola rada, znanja, života. Od jutra rana sa teslicom u ruci, bradvom ili na pili a marenda na škanjelu. Naručioci su mogli o brodu razgovarati prije gradnje i reći svoje želje i potrebe. Sve ostalo bilo je po jednoj uzrečici koju mi je otac često znao reći: „Mate kalafate uradite kako znate“. 

Ovoj idiličnoj priči tu pomalo dolazi kraj. Razmišljao sam dugo napisati ili ne napisati, jer tekstom neću svima ići niz dlaku. Uočiti a ne reagirati, shvatiti moguće posljedice a ne ukazati na njih bilo bi krajnje neodgovorno. Danas je malo kalafata i brodograditelja a vremena su takva da će ih biti i manje. Ono prije napisano stoji i danas. Znanja o drvenoj brodogradnji i dalje su u škverovima. O drvenoj brodogradnji može se naučiti kao i do sada jedino u škveru.

Autor: Nenad Bojmić

I onda dogode se čudesne prilike i pojave se EU projekti sa EU novcem. Nije šala, ne malim iznosima s kojima se doista povijesnu, ovdje pomorsku baštinu može obraditi na izvanredan način i znanja o gradnji drvenih brodova zabilježiti za buduća pokoljenja.

Autor: Nenad Bojmić

Od svega napraviti priču kojom ćemo se ponositi, koju možemo pokazivati, koja će značiti da onih tri tisuće godina nije prošlo nizašto. Pa tako projekti krenu, okupi se ekipa, formiraju se centri izvrsnosti, akademije, radionice, obnavljaju se kaići. Nema šale, u sve se uključuje struka a u ovom slučaju mislim znanost. E pa sad struka u drvenoj brodogradnji? Malo prije sam napisao da je struka u škveru ali tamo se nerado ulazi, ili samo s fotoaparatom. Ljudi s akademskom naobrazbom ne pitaju kalafata koji su ključni elementi broda kojeg slikaju. Ne pitaju od čega se sastoji brod i bez čega se ne može izgraditi. Crtaju se brodovi bez ključnih elemenata konstrukcije.

Autor: Nenad Bojmić

U svojim školama, čini se nisu mogli naučiti o drvenoj brodogradnji pa čak ni o principima crtanja nacrta drvenog broda. Ali loši nacrti se crtaju, tiskaju, objavljuju i nalaze svoje mjesto na raznim panoima i tiskanim materijalima. Sve je lijepo svi se smiju, slikaju, ruke u zrak. Većina posjetitelja u interpretacijskim centrima nije educirana u tom smislu da bi registrirali ovo što sam spomenuo ali dovoljno je nekoliko njih koji će moći kvalificirano prokomentirati. Ma nisu ni oni toliko bitni. Znatno su veći problem dugoročne posljedice koje će prouzročiti ovakav način prezentacije baštine.

Autor: Nenad Bojmić

Prateći literaturu nailazim na sve više diplomskih i drugih radova koji koriste ovakve pogrešne informacije i stvaraju znanstvenu bazu pogrešnih ili površnih podataka. Ne morate se složiti sa mnom ali ovo je sramotno za znanost, poniženje za struku i entuzijaste koji to rade korektno i štetno za baštinu i znanja o drvenoj brodogradnji. Pa da su se barem ti znanstvenici, koje je neko pozvao da u velikom stilu naprave izmjeru i nacrte nekih kaića, nakratko zaustavili u Betini i posjetili Muzej betinske drvene brodogradnje vidjeli bi da i djeca na virtualnoj slagalici broda mogu u nekoliko poteza naučiti osnovne elemente konstrukcije i postupke gradnje. 

Autor: Nenad Bojmić

Betinski muzej nisam slučajno spomenuo. On je jedan školski primjer dobro vođenog  projekta. Od same ideje, suradnje s ljudima (Betina doslovno živi svoju tradiciju i muzej), odabira lokacije, postava i konstantnih aktivnosti u i ispred muzeja. Projekt nije bilo jednostavno realizirati i prethodila mu je dugotrajna i ustrajna borba. Sretna je okolnost da se na Murteru toliko poštuje brodograđevna tradicija i da se kalafati čvrsto bore sa svakodnevnim nedaćama. Tamo nije nepoznanica što je kolunba, ašta, zbog čega drveni brod mora imati ancikor, može li bez verzina i kako se određuje osnovica od koje se crtaju brodske linije. 

Još jedan primjer dobro urađenog projekta je interpretacijski centar pomorske baštine u Krku. Rezultat projekta je ne velik prostor iz kojega se nerado izlazi van. Obilje građe, izvanrednih maketa i literature. U ostvarenju ovog projekta sigurno je presudilo što je grad Krk uvidio vrijednost rada i građe koju je godinama prikupljao maketar i kolekcionar Željko Skomeršić, također iz Krka.  Osoba koju možete u svakom trenutku pitati za savjet, koji će vam nesebično pomoći, koji je istinski znalac, vrstan maketar. 

Autor: Nenad Bojmić

Srećom imamo još nekoliko primjera gdje se ljudi iskreno trude sačuvati i prezentirati svoju baštinu. Ono što je dobrim projektima zajedničko jest da su se oslonili na ljude iz vlastite sredine. To bi i trebala biti najveća vrijednost svakog projekta, motivirati ljude iz zajednice u čije se ime i troše neki novci, razgovarati s njima tako da oni dožive i prihvate projekt kao svoj. Tada će biti dovoljno kvalitetnog materijala, dovoljno jakih priča i vrijednih artefakata. Imat ćete događanja, atrakcije, i na trebate se bojati neke kontrole provedbe projekata, jer ipak, ništa nije besplatno. Tko je dao može i uzeti.

Zdravi i veseli bili.                                                                                                      

Nenad Bojmić

P.S. Posjetite svakako Betinu i Krk.

PROČITAJTE JOŠ:

TRAGOM POMORSKE BAŠTINE 16: O našemu kaiću BG 221