SKLONILI SE NA VIRU Dvoje umirovljenih slikara iz Ukrajine pobjegli, kako bi spasili slike

Foto: Kažimir Škrbić

VIR – Virski umirovljenici u ranim sedamdesetima, Marica i Mijat Barišić, velikodušno su u svojem domu pružili smještaj izbjegličkom ukrajinskom slikarskom paru: 68-godišnjem umirovljenom zidaru, vrtlaru i amaterskom slikaru Mihajlu i njegovoj četiri godine mlađoj supruzi, slikarici Ljudmili. 

Još jučer su Ljudmila i Mihajlo Rymik uživali u pastoralnom ambijentu svojeg doma u neposrednoj okolici Strija, grada od šezdesetak tisuća stanovnika smještenog na zapadu Ukrajine u Lavovskoj oblasti. Ovo „jučer“ bilo je početkom ožujka kada se prvi miris baruta s istoka Ukrajine počeo širiti prema zapadnijim ukrajinskim oblastima. Iako dosadašnje ratne operacije još uvijek nisu neposredno ili intenzivnije zahvatile oblast Lavova, 68-godišnji Mihajlo, umirovljeni građevinar, vrtlar i amaterski slikar kojemu je slikanje art terapija, i njegova četiri godine mlađa supruga, slikarica Ljudmila, strpali su tog „jučerašnjeg“ dana u svoj kombi tek osnovne higijenske potrepštine i pedesetak autorskih ulja na platnu različitih dimenzija. Dvije mačke i psa ostavili su susjedima na čuvanje i uputili se prvo u Poljsku, ususret najvećoj životnoj avanturi. 

Foto: Kažimir Škrbić

– Kada smo krenuli na put nismo baš znali gdje idemo. No željeli smo spasiti naše slike i doći do Hrvatske, gdje smo namjeravali stupiti u kontakt s Maricom i Mijatom koje sam prije tri godine upoznao u Ukrajini. Znao sam samo da žive na otoku Viru, ali sam pomislio kako je dobro što imamo nekome otići. Maričin mobilni kontakt s vizitke koju mi je ostavila, bezuspješno sam nazivao jer sam previdio da postoji pozivni broj za Hrvatsku – priča Mihajlo. Put kroz Poljsku, Slovačku i Mađarsku potrajao je puna dva tjedna, a onda su Mihajlo i Ljudmila, nakon dolaska u Zagreb, uspjeli preko prijatelja uspostaviti kontakt s Maricom i Mijatom, poznatim virskim Barišićima, umirovljenicima, neumornim globtroterima i trendseterima u ranim sedamdesetima.    

– Mihajlov prijatelj me pitao mogu li Mihajlo i Ljudmila iz Ukrajine doći kod nas. Nisam se odmah mogla sjetiti o komu je riječ, jer Ljudmilu nisam upoznala, ali sam se potom sjetila Mihajla s kojim smo se družili kada smo suprug i ja boravili u Ukrajini. Mihajlo je svirao gitaru u jednom dvorcu na druženju koje je organizirala naša Udruga Ukrajinsko-hrvatskog prijateljstva. Ako ikad budeš u Hrvatskoj, rekla sam mu tada, svrati kod nas na Vir – priča Marica kako je jedan neformalni poziv postao sudbinski. Barišići su bez razmišljanja otvorili svoja srca i pružili smještaj Rymikovima, pa su Mihajlo i Ljudmila već dva tjedna Virani s adresom u naselju Miljkovica. Idilični pejzaž ukrajinskog sela zamijenili su prvim redom do mora. 

Foto: Kažimir Škrbić

– Lijepo je na otoku – kaže Mihajlo kojemu je morsko plavetnilo bila trenutna inspiracija za prvi slikarski virski motiv. Slike koje su ponijeli sa sobom, kao i pribor za slikanje, Mihajlo i Ljudmila poredali su po međukatnom stepeništu obiteljske kuće Barišića. Dio kolekcije nalazi se također u najljepšem i najvećem apartmanu kojega su Mihajlo i Ljudmila dobili na besplatno korištenje te na prostranoj terasi s koje se upija blagotvorna svježina Virskog mora. Prizori prostorija ispunjenih slikama ne djeluju čudno, jer je susjedna soba u kojoj se nalaze Barišići, prepuna bezbrojnih pedagoških materijala od papira i kartona te maštovitih igri i kvizova. Izrađuje ih umirovljeni pedagog Mijat, pa vila Barišića na trenutak više izgleda kao dječji vrtić, nego dom četvero umirovljenika.     

Pored Barišića, ruku pomoći pružili su i drugi Virani, pa je njihov dotrajali i pokvareni kombi s kojim su jedva došli do Vira, besplatno servisirao i popravio poznati virski automehaničar Živko Vučetić. Sada se Mihajlo i Ljudmila mogu voziti do Zadra kako bi riješili formalnosti oko trenutnog statusa i boravka u Hrvatskoj. U međuvremenu su bračni par Rymik svoje slike većih i manjih dimenzija – nadahnutih Krimom, ukrajinskim selom, prirodnim ambijentom, ali i francuskim majstorima impresionizma – ponudili zadarskim galerijama i građanima. Kako bi došli do nekog novca Mihajlo je spreman, kaže, kao majstor zidar ponovno raditi na građevini, a tijekom ljetne sezone oboje će svoje slikarsko umijeće pokušati ponuditi turistima na plažama.  

– Mogu raditi bilo što kako bismo barem malo olakšali situaciju u kojoj se nalazimo. Neizmjerno smo zahvalni Marici i Mijatu na gostoprimstvu, ali voljeli bismo zarađivati i biti samostalni. Nadam se kako ćemo moći živjeti od prodaje slika – optimističan je Mihajlo. Gospođa Marica, koju ukrajinski par od dragosti i prijateljstva zove Mama, ponudila je svoj kontakt (mob. 098279001) svima zainteresiranima za kupnju Mihajlovih i Ljudmilinih slika. Zauzvrat, u naselju Miljkovica kod virske obitelji Barišić, umjesto virskih liganja ili sipa, ovih se dana kuha ukrajinska verzija poznatog boršča.   

Foto: Kažimir Škrbić

 Umjesto kod obitelji u Engleskoj, završili na Viru

– Imam problema sa štitnjačom, pa će mi morski ambijent zbog joda i soli prijati za moje pomalo narušeno zdravlje. Kako na Viru sigurno ostajemo do kraja ljeta, voljeli bismo da nas posjeti i naša britanska obitelj. Imamo dvije kćerke koje sa svojim obiteljima žive u Engleskoj – priča Ljudmila i objašnjava zašto se nisu uputili u Englesku kod kćerki, zetova i unuka, nego na avanturu za koju nisu mogli znati kako će završiti.

– Ne žive oni u Engleskoj baš tako lako, opterećeni su poslovima i kreditima, a mi smo stariji ljudi o kojima bi se oni trebali brinuti. To bi bilo obostrano opterećenje. Na Viru se lakše možemo brinuti o sebi – objašnjava Ljudmila.      

Kažimir Škrbić

PROČITAJTE JOŠ:

KAKAV ČOVJEK! Vodičanin otkazao turiste za cijelu sezonu i u kuću primio 11 Ukrajinaca