Vakula o prognoziranju vremena: „S upozorenjima na opasne vremenske pojave se ne treba igrati!“

Foto: Boris Kačan, Boris Bašić. Daniel Pavlinović, RTL Digital

Vrijeme i nevrijeme sastavni su dio morskog života. Oduvijek je bilo jako važno pratiti prirodne predznake vremena, a sve kako bi organizirali dan koji slijedi, bilo da se radi o ribaru ili nekom otočkom zemljoradniku. Klima je doduše, nekad pratila trendove i odsustvom tolikog ljudskog utjecaja, znalo se kad počinje koje godišnje doba. No, od tog vremena, dosta se do danas promijenilo.  Kome stoga vjerovati; prevrtlljivoj prirodi ili pouzdanoj tehnologiji? Ponekad se doista čini da se natječu u tome tko će koga zeznuti. A kad je prognoza u pitanju, onda i ona pjesma kaže „Vakula je rek’o“, pa vam to bude kao nekakva potvrda kvalitete.

Gost devete emisije Morski TV je Zoran Vakula 

Hrvati umjesto ženskih atributa u prognozu tražili natrag stručnjake

Kad govorimo o povijesti meteorologije na televizijama u Hrvata, stručnjaci su bili gotovo stalno. Pokušalo se jedno vrijeme u drugoj polovini 90-ih sa zgodnim djevojkama i mladićima, spikerima i prezenterima i imali su šansu, odnosno odskočnu dasku u vremenskoj prognozi, međutim, odluka je pala da ponovno u prognozu dođu ovakvi, bezvezni tipovi naizgled, ali stručni u smislu meteorologije. Navodno su ljudi to tražili, jer nisu željeli one koji će govoriti bez razumijevanja, manje-više iste rečenice, nego su htjeli nešto više.

Prva vremenska prognoza emitirana u poljoprivrednoj emisiji

Povijest meteorologije počinje još od pokojnog Tomislava Vučetića, pa prije dr. Vesne Jurčec koja je počela vremensku prognozu u poljoprivrednoj emisiji. Dakle prva televizijska prognoza je bila u preteči današnjih Plodova zemlje, na tadašnjoj Televiziji Zagreb. Ona i Edita Lončar su bile prve prezenterice-meteorologinje i to ne pred ekranom, već pločom s magnetima. Nakon njih je krenuo Tomislav Vučetić, Milan Sijerković, Ivan Rupnik i to su legende hrvatske meteorologije. Oni su već tada, a govorimo o 60-im godinama prošlog stoljeća, bili itekako popularni.

Nakon legendarnog Milana Sijerkovića koji je, mogli bismo komotno reći, kod nas pionirski promovirao meteorologiju, teško je bilo reći da će netko dobro utabati medijske meteo-staze. Kad govorimo o televizičnosti meteorologije, evo vi ste u tome uspjeli…

– Dobro, ja sam samo jedan u nizu bez gitare – kazao je Vakula i nabrojavši neke kolege, ističe kako je zanimljivo da su na svim televizijama u Hrvatskoj danas školovani stručnjaci s diplomom PMF-a, koji jedini u zemlji školuje i educira buduće meteorologe.

– U mom iskustvu koje je već 27-28 godina, komuniciram s prezenterima s različitih kontinenata i recimo da je u svijetu na televizijama otprilike pola stručnjaka, a pola nestručnjaka, no zanimljivih ljudi poput novinara, geografa ili nekih drugih prezentera vremenske prognoze, koji su se dodatno educirali u meteorologiji, što je jako važno.

Foto: RTL Digital

Teorija kaosa ili efekt leptira

Rekli bismo da je danas lakše prognozirati vrijeme, nego nekad. No, jesu li zbog klimatskih promjena ipak prognoze kompliciranije i vrijeme nepredvidljivije?

– U pitanju se već pokazuje složenost atmosfere. Kad sam počeo raditi, u listopadu 1994. godine, bio je jedan izračun jednog modela atmosfere na raspolaganju, od Europskog centra za srednjoročne prognoze. To je bilo sve, dakle dva izračuna dnevno. Poslije je došlo do četiri izračuna, ali opet su to samo četiri izračuna od dva modela, odnosno izračunavanje na temelju početnih uvjeta. Pozorniji gledatelji Morske TV vjerojatno znaju, ali za one koji nas zalutaju gledati, dobro je reći da nema prognoze bez kvalitetne analize. Važno je dobro snimiti stvarno stanje atmosfere, koje je početni uvjet za modele koje su radili ljudi; matematičari, fizičari, meteorolozi i informatičari.

Ti modeli, dakle skup jednadžbi s puno nepoznanica daje buduća stanja atmosfere. Što je kvalitetniji početni uvjet, to će biti kvalitetnija prognoza, ali u prognozu je uključena i teorija kaosa. Mali poremećaji u početnim uvjetima mogu stvoriti velike poremećaje u budućnosti, radi se o leptirovom efektu. Pionir teorije kaosa u meteorologiji je prof. Edward Norton Lorenz kojeg sam upoznao i koji je učio nas mlađe koliko je važno uključiti te male pretumbacije da bi dobili kvalitetniju prognozu.

Danas imamo preko stotinjak izračuna različitih modela atmosfere za više dana unaprijed. Dobivamo kao svojevrsni dim iz dimnjaka. Što su izračuni kao dim, bliži dimnjaku, to su bliži jedan drugome. Kako teku dani, oni se rasplinjuju. Za sljedećih 7-10 dana imamo moguće temperature od plus 15, ali i minus 15, ovisno o godišnjem dobu. Meni je to najzorniji primjer vremenske prognoze.

Foto: Boris Kačan

Odakle stižu najbolje prognoze?

Za Norvežane pomorci i nautičari tvrde da su među pouzdanijima za vremensku prognozu.

– Kažu… Ali ima i pjesma „laže selo, lažu ljudi“. Bavim se verifikacijom od 1995. Yr.no koristi modele europskog centra ECMF-a iz Readinga. Do prije 2-3 godine su bili najpoznatiji, i sada su ako se gledaju modeli viših slojeva atmosfere. No Acu Weather je strašno napredovao za prizemne slojeve atmosfere, recimo za temperaturu, oborine, vjetar, itd. Ovisno što se gleda, ECMF je i dalje vodeći u svijetu, ali nije u svim meteorološkim parametrima podjednako dobar.

Klima se mijenjala i prije i sada. Priča o klimatskim promjenama jest u trendu, ali ona se mijenjala, mijenja se i mijenjat će se. Pitanje je samo kojim intenzitetom i kakve će imati posljedice. U modelima se pokušavaju pronaći jednadžbe koje će obuhvatiti sve ovo što nam se događa. Dakle, svaki pokret krila, vrste zemljine podloge, albedo, vodena površina – veća, manja, bara, more, ocean… sve se to pokušava pretvoriti u informatički jezik i tu dolazi do nesavršenstva.

Priča o modelima može se pojednostaviti na sljedeći način, uzmimo koliki je broj Pi. 3,14 izgleda dovoljno za neke stvari, važna je za izračun nekog budućeg stanja atmosfere. Svaka sljedeća decimala, pa čak i ona deseta ili petnaesta, iako su to jako male veličine, mogu djelovati na putanju ciklone i spoznaju hoće li ona skrenuti nad sjeverni ili južni Jadran, ili će se pak stvoriti ciklona blizanka, pa će to dodatno destabilizirati atmosferu na našem dijelu Europe.

Nedvojbeni porast temperature

Dakle, složenost atmosfere, teorija kaosa i još promjene koje se zbivaju u atmosferi, a neprijeporno se zbivaju i ovi sad podaci koji se mjere zadnjih 160 godina, pokazuju nedvojbeni porast temperature. I to se ne zbiva samo u gradovima. Isti taj trend se pokazuje na grafikonu Zavižana gdje nema industrije, ni onečišćenja, pa ni na Antarktici. Definitivno živimo u doba globalnog zatopljenja koji ima svoja odstupanja.

Klimatske promjene jesu na djelu, zbog čega nam se događaju sve češći meteorološki ekstremi. Netko će sad reći da je to zbog društvenih mreža i bržeg protoka informacija u odnosu na prije. Ali i prije je bilo dosta mjerenja, pa se to nije pokazalo. Sad imamo i još više, pa još više možemo pokazati koliko je negdje bilo nevremena, pijavica i slično.

Foto: Boris Kačan

Znat ćemo točno predvidjeti mikrolokacije nevera i neverina

Posljednjih tjedana se na hrvatskoj obali montiraju meteo radari. Radi se o posljednjoj tehnološkoj komponenti, nakon koje primjerice Dalmacija više neće biti doslovno zadnja meteorološka crna rupa u Europi. Što to konačno donosi Jadranu?

– Prognozu ne daje radar. To su uređaji i instrumenti koji fotografiraju i daju nam podatak o aktualnom i prošlom vremenu. Niz satelitskih i radarskih slika daje nam snimku gdje su se oblaci gibali. Na temelju tih gibanja, mi možemo izračunati buduća gibanja. Znači, ne daju sateliti i radari vremensku prognozu, ali na temelju prikupljenih radarskih i satelitskih slika (satelit snima odozgo, a radar sa Zemlje), dobijemo izračune. Do sad smo imali pokrivenost radarskim slikama središnju, istočnu Hrvatsku, dobar dio gorske i sjeverni Jadran. Zahvaljujući projektu METMONIC, do kraja ljeta imat ćemo pokriven cijeli Jadran. Napokon!

Znat ćemo gdje se rađa pojedini oblak i na temelju toga moći izračunati gdje će biti za pola sata i sat te ćemo moći davati upozoranja na opasne vremenske pojave, recimo da iz tog oblaka može biti opasno na nekom dijelu Jadrana, primjerice da je na Braču da, ali na Hvaru ne – olujno nevrijeme.

To je jako važno za ljetne nevere i nautičare?

– Tako je. Zahvaljujući radarskim slikama ćemo moći brzo i pravodobno informirati i upozoravati na olujna nevremena, neverine i nevere po Jadranu, što do sad nismo mogli. Radili smo to, ali ne s tako velikom pouzdanošću, kako će se to raditi u budućnosti.

Foto: RTL Digital

Pogled kroz prozor i danas važan kao pogled satelita

Prije pojave službene meteorologije, iskusniji su pratili prirodne znakove koji nagovještavaju promjene vremena. Možemo li otkriti par ključnih i (relativno) pouzdanih znakova da se vrijeme mijenja?

– I dan danas kvalitetna prognoza se ne radi gledajući ekrane s modelima, satelitskim i radarskim slikama, nego pogledom kroz prozor i gledanjem neba. Kvalitetan prognostičar s iskustvom to radi. Mi danas da izvučemo deset mobitela, na svakom ćemo imati jedan izračun, jednog modela atmosfere i mislit ćemo da je to prava istina. Mi možemo, jednako kao i ribari i naši stari što su mogli, prognozirati tek nekoliko sati, pa čak i dan ili dva unaprijed.

Recimo, ima ona izreka: „Večernje rumenilo, pastiru je milo“. Ako pastir vidi crvenilo na horizontu pri zalasku sunca, sljedeći dan će biti stabilan. Prognoza temperature je, recimo, puno pouzdanija, nego prognoza kiše, zato jer je teško izračunati gdje će se skupiti dovoljno vlage koja će dovoljno otežati i pasti, a gdje neće, pogotovo u gorju ili planine Jadrana recimo. Mnogobrojni otoci Jadrana koji se u modelima ne vide, naime oni su more, a itekako djeluju na uzlazna strujanja, na vertikalni razvoj oblaka, iz kojih pljuskova može biti u dijelu ulice ili šume, a ne na cijelom otoku.

Većina nas se jako otuđila od prirode, a u prirodi postoje znakovi koji upućuju na promjene. I sam naš organizam; recimo vidjet ćemo crvenilo na dlanovima kod promjene tlaka. Ni biološka prognoza nije bez vraga, jer itekako ima svoju znanstvenu utemeljenost. Uspoređujući medicinske i meteorološke podatke, pokazalo se da određene vrste bolesnika u određenim meteorološkim situacijama imaju tegobe, dok neki drugi nemaju.

Foto: Boris Kačan

Upozorenja ne treba olako shvaćati

Ljudi su već navikli na ona crvena upozorenja u sustavu meteoalarma, no ima onih koji s podsmjehom reagiraju na novinske naslove, pa se i sami neugodno iznenade. Upozorenja su tu s razlogom. Kad ih prognostičari „pale“, koji su ključni okidači?

– Meteoalarm u Hrvatskoj se ne uključuje kao semafor, nego su to stručnjaci meteorolozi DHMZ-a objavili za hrvatska područja, talijanski stručnjaci za područje Italije, itd. Nacionalni autoriteti na području meteorologije, svatko za svoju zemlju objavljuje upozorenja na moguće opasne vremenske pojave. Upozorenja se razliju po bojama, pa zelena znači da nema upozorenja, žuta je prvi stupanj, narančasta je drugi stupanj, a crveno je najopasnije i vrijeme bi moglo prouzročiti i ljudske žrtve!

Svaki element koji se prognozira, dijeli se na 8 područja Hrvatske, a i Jadran se dijeli s obzirom na njegove specifičnosti. U meteorologiji se ne smije gledati kao konj sa štitnicima na očima, već je potrebno gledati sve što nas okružuje; svi podaci su važni. Oči širom otvorene, sa svim mogućim uređajima, kako bismo mogli dati kvalitetna upozorenja i vremenske prognoze. Vremenske prognoze danas može davati svaka šuša, ali upozorenja na opasne vremenske pojave, s njima se ne treba igrati! To treba biti i ostati samo za institucije koje imaju iskustva, znanja i ljude. Da ne bi bilo da meteorolozi hobisti upozoravaju na opasne vremenske pojave.

Kod nas se često događa da ljudi olako shvaćaju upozorenja. „Što će meni onaj govorit, što ću ja radit i da neću ić’ na more“, dok je u Mađarskoj primjerice na jezeru Balaton potpuno zabranjena i kažnjiva plovidba kad je proglašen crveni meteoalarm. Kod nas na Jadranu, gdje je puno opasnije, mi damo crveno upozorenje zbog orkanske bure, a sljedećih sati ili dan kasnije kad još upozorenje vrijedi, vidimo kamion prevrnut. Ta upozorenja se ne rade olako. Itekako su rađena ispitivanja i na temelju iskustvenih metoda.

Foto: Boris Bašić / Jurica Gašpar

Sve učestaliji ekstremi

Sjećam se da je nekad, prije 30-ak godina jugo znalo trajati po 10-15 dana i to je bilo više pravilo, nego iznimka. No pred godinu-dvije, doživio sam situaciju na južnom Jadranu da snažno jugo traje dva dana, a nakon toga odjednom promijeni u maestral, pa se čak valovi živog vjetra sa zapada i mrtvog mora s jugoistoka sudaraju. Od kud odjednom te nagle promjene?

– Ne mogu reći jesu li te promjene takve ili nisu, jer bi najradije pogledao podatke, no ono što znam sigurno, što sam već i objavio na stranicama HRT-a – Je li nam ili nije vjetrovitije nego prije. Kolege iz DHMZ-a su uzeli podatke iz Zagreba i analizom dokazali da je zadnjih 10 godina učestaliji vjetar i da je vjetrovitije nego prije. Takva analiza bi se mogla napraviti i za ovo. Nisam za paušalne ocjene, ali promjene su nam gotovo svakodnevno vidljive. Iako bismo pomislili da se sve već dogodilo što se trebalo dogoditi, mi imamo svakog mjeseca neki ekstrem. To upućuje da nam se u atmosferi nešto mijenja. Ona je prezagrijana, a u takvoj atmosferi je previše energije i dolazi do kojekakvih atmosferskih procesa.

Često se o tome naklapa, no možemo li reći da je klima postala nepredvidljiva?

– Kad se ide kopati po starim podacima, pijavica recimo čak i nije sad više nego prije. Dr. Tanja Renko, šefica odjela za upozorenja Državnog hidrometeorološkog zavoda radila je doktorat upravo na tome, pa je pokazala da nije tako čest slučaj u broju pijavica, ali njihov intenzitet je sada veći, jer je atmosfera prezagrijana.

Klima nam se mijenja. Događaju nam se ekstremi za koje nismo očekivali da će se dogoditi. Primjerice neki kažu da je manje snijega nego prije. U prosjeku – da. Ali, najviša visina snježnog pokrivača zabilježena je nedavno, unutar zadnjih pet godina.

Foto: Boris Bašić

Kad je o Jadranskom moru riječ, najopasnije područje je Podvelebitski kanal i refuli bure. Kako tako intenzivan i snažan vjetar uopće nastaje i zašto je bura opasnija tu nego na drugim dijelovima Jadrana?

– Za buru je zaslužan niz elemenata. Ne tako visoka planina, ali dovoljno visoka od svojih 1600 metara i nakon toga vrlo brzo more. Dolazi hladni zrak s kopna, sa sjevera i sjeveroistoka te se strovaljuje. Najveća brzina je na dodiru mora i kopna, gdje su zabilježeni maksimumi bure. Ona prema otvorenom moru i Italiji već usporava, jer pri strmoglavljivanju doživljava svoju najveću brzinu. A zašto? Spuštanje hladnog vjetra niz padinu uzrokuje njegovu akceleraciju, a u zavjetrini, samo malo dalje, gotovo pa mir.

Možemo li kazati da je Jadran opasan meteorološki poligon, poput recimo Kariba ili Floride?

– Srećom je kod nas manje energije. Dakle, manja vodena površina stvara manje energije u atmosferi koja može proizvesti neke velike olujne procese. Imamo sreću, za razliku od oceana, gdje ogromna energija i isparavanja na kopnu rade kaos. Imamo sreću što je naš Jadran mali, zaštićeniji smo. Iako su tornada gotovo iste pojave kao pijavice, one kod nas imaju daleko manje razoran učinak nego tamo gdje su oceani – kazao je za Morski TV Zoran Vakula.

Foto: RTL Digital

Ne znaju svi, ali Vakula na vrlo popularan način populariza meteorologiju i najmlađima.  Jedan od prvih koraka je bio prvi hrvatski strip o meteorologiji „Pretežno vedro“. Surađuje s Nik Titanikom, napisao je i slikovnice iz ciklusa Vremenastih priča Vjetropirastu, Oblačastu i Sunčastu, koje su redom rasprodane. Ne namjerava, kaže tu i stati, a što je još rekao, i koje planove ima, te kakvo će nam vrijeme biti ovog ljeta – pogledajte u devetoj emisiji Morski TV.

Morski TV