Aktivisti o izmjenama Zakona o koncesijama pomorskog dobra: “Omogućit ćete koncesionarima legalno reketarenje”

Aktivisti iz inicijative Javno je dobro, javno su reagirali povodom predloženih novih izmjena Zakona o koncesijama u pogledu pomorskog dobra. Smatraju da je pomorsko dobro opće dobro i kao takvo ne bi smjelo biti predmet vlasništva niti oduzimanja prava uživanja pomorskog dobra. Smatraju da kao takvo nikad nije smjelo biti predmetom koncesija prema Zakonu o koncesijama.

Pismo inicijative Javno je dobro u dva dijela, gdje prvi dio potpisuje Marjana Botić, a drugi Vladimira Mascarell, prenosimo u cijelosti.

“Zakon o koncesijama donesen u Hrvatskom saboru 2017. godine radi usklađivanja s Direktivivom Europskog parlamenta 2014/23/EU od trenutka predlaganja za aktiviste s područja prava mora predstavljao je dodatno unošenje nereda u postupcima koncesioniranja na pomorskom dobru.

Pomorsko dobro kao opće dobro podliježe posebnoj ustavnoj zaštiti Republike Hrvatske koje njime samo upravlja, a samo pomorsko dobro ne može biti predmet vlasništva pa tako ni Republike Hrvatske.

Pomorsko dobro opće je dobro, koje za ljude vezane uz more predstavlja one slobode koje nasljeđujemo od predaka i prenosimo djeci. Tako je od rimskog doba do danas na ovom našem Jadranskom moru, koje do sad nikome nismo dali privatizirati.

Pomorsko dobro nikad nije smjelo biti predmetom koncesija prema Zakonu o koncesijama. Koncesije na pomorskom dobru regulirane su dugi niz godina, sasvim uspješno, posebnim zakonskim i podzakonskim aktima prvenstveno Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama i zakonodavac je morao ići na pojednostavljivanje i usklađivanje tih zakonskih akata sa pravom Europske unije a ne na uključivanja pomorskog dobra u Zakon o koncesijama i daljnjeg još većeg ugrožavanja njegovog ustavnog statusa općeg dobra još većom liberalizacijom koja ide čak do ostvarivanja stvarnih založnih i hipotekarnih prava na pomorskom dobru!

Zakon o koncesijama je međutim ugrozio status pomorskog dobra kao dobro koje ne može postati predmetom stvarnopravnih odnosa (vlasništva), a izmjene i dopune koje se neuobičajenom procedurom stavljaju u hitno donošenje, na osnovi prvog čitanja za vrijeme trajanja prošlog saziva Sabora (?!), a sve za vrijeme najgore gospodarske ugroze zbog  situacije oko Corone, predstavljaju po riječima predlagača HDZ ove vlade „daljnju liberalizaciju kod ugovaranja i podugovaranja koncesija“, pa tako i na pomorskom dobru.

Ekstreman, ali nažalost vrlo izgledan primjer, bio bi koja je pozicija lokalne samouprave, države i svih nas ako primjerice koncesionar koji se poslovno zadužio kod neke banke počne ne otplaćivati kredit, a ostvario je Zakonom o koncesijama dozvoljenu mogućnost hipoteke ili zaloga na pomorskom dobru? Hoćemo li onda gledati kako banka ulazi u posjed našeg pomorskog dobra i provodi svoju volju na njemu, a koncesionar koji i dalje plaća (obično ne baš visoku) koncesiju na pomorskom dobru, svoju poslovnu nesposobnost naplaćuje našom obalom, morem, lukom?

A to je samo prema dosadašnjem Zakonu o koncesijama a sad dodatnom liberalizacijom moramo se zapitati kako će takva zakonska „rješenja“ utjecati na svakoga od nas, posebno stanovništvo i lokalnu zajednicu, uključujući osobito lokalne poduzetnike, a koja živimo na i od pomorskog dobra ili smo sa njim neodvojivo povezana i dijelimo njegovu sudbinu? Hoćemo li slijedeće privatizirati ljude i njihovu slobodu na život i rad u vlastitoj zemlji?

O tome je u sklopu inicijative Javno je dobro uoči pokretanja neobjašnjive u ovoj situaciji hitne procedure donošenja izmjena i dopuna Zakona o koncesijama napisala Vladimira Mascarell o čemu je posebno zbog sadašnje gospodarske situacije dobro obavijesti javnost:

“Omogućavanje koncesionarima da legalno reketare lokalne poduzetnike”

Ova najnovija i ponovo hitna izmjena Zakona o koncesijama ide ka omogućavanju koncesionarima da reketare lokalne poduzetnike legalno. To je medu inim stvarima isposlovao hotelski lobi da bi koncesijskim ugovorima za djelatnost na pomorskom dobru mogao upravljati područjem, a bez vlastitog poslovnog angažmana i rizika.

Obzirom na široke akcije civilnog drustva protiv takvih malverzacija, na mnogim mjestima, pogotovo tamo gdje su koncesijski ugovori pred istekom, kao i kazni od ministarstva financija zbog neprijavljenih prihoda po tim nelegalnim podugovorima vec dugo lobiraju da se dozvoli podugovaranje.

To samo po sebi nema smisla jer ako traziš koncesiju za djelatnost onda je logično da ju sam i obavljaš, a ne da preprodaješ pravo na obavljanje djelatnosti. Stoga se spremalo na mnogim mjestima vratiti pravo upravljanja pomorskim dobrom nakon isteka važećih koncesija jedinicama lokalne samouprave, a koje bi tad na transparentan način mogle dati koncesijska odobrenja lokalnim poduzetnicima.

Obzirom da postoji presuda koja kaže kako je koncesiju bespredmetno davati za djelatnost na pomorskom dobru – plažama, a koja je i kvalitetno obrazložena jasno je da se radi o zakonskoj izmjeni koja ponovo blage veze nema sa usuglašavanjem s EU direktivama, već se ponovo radi o lobijima koji prilagođavaju zakone svojim potrebama i profitu, a sve nauštrb javnog interesa.

Država, odnosno ministarstvo financija, s druge strane ima interes u koncesioniranju jer se taj prihod, koliko god minoran bio dijeli na trećine između centralne države, županije i lokalne zajednice. Što u praksi znači da lokalna zajednica ostaje bez prihoda, ali i velikog područja na pomorskom dobru, dakle i bez mogućnosti da ga organizira i planira na način da je on od koristi toj lokalnoj zajednici.

Obzirom na izmjene poreznih zakona koje su sve išle na uštrb prihoda jedinica lokalne samouprave, pri čemu su prihodi županija povećani, a državni prihod ostao isti, jasno je da Ministarstvo financija ima interes u nastavku koncesioniranja djelatnosti na pomorskom dobru jer to puni centralni budžet, a za lokalni ih ni do sada nije bilo briga. No to je vrlo nepromišljeno djelovanje u poreznom smislu jer su JLSovi uz more umjesto bogatih ili čak održivih mjesta i općina postali siromašne zajednice bez najkvalitetnijih dijelova svojih javnih prostora, što je stvorilo dodatne probleme koji će s vremenom samo rasti.

U razmišljanjima oko transparentnosti poslovanja državne uprave ove izmjene zakona pogoduju korupciji i svim ostalim sličnim boljkama lošeg državnog aparata.

Naime, na natječaju za koncesiju na pomorskom dobru – plaži ili manjim sportskim lukama, sigurno će pobijediti neki veći igrač s dobrim vezama i prikazanim većim prihodima jer su tako natječaji skrojeni. Boduje se financijski maštovita ponuda uz broj zaposlenih samog ponuđača koji ne mora odgovarati zapošljavanju na poslovima za koje se poslovni subjekt natječe. Kad jednom dobije koncesiju za djelatnosti na kojima uopće ne misli raditi može ih potpuno netransparentno podugovarati i reketariti sve manje poslovne subjekte, posebno lokalne jer je njihova poslovna egzistencija vezana za područje na kojem on tad jedini ima ”pravo raditi”.

Osim što je ova zakonska izmjena u hitnoj proceduri, za koju uopće nema razloga, ona je posebno loša jer će samo povećati klijentelizam i korupciju, a ostaviti manje sredine, kako lokalnu upravu, tako i građane, bez kapitalnih dijelova javnih prostora, bez mogućnosti razvoja lokalnog poduzetništva na konkurentan način, potpuno podređenih nekom ”moćnom” koji će ”osvojiti” najljepša javna i opća dobra u toj sredini.

Zakoni trebaju biti takvi da sprječavaju korupciju i klijentelizam, a Zakon o koncesijama ide u još gorem smjeru od lošeg u kojem je bio do sad.

Zakon o koncesijama je i do sad bio upitne ustavnosti, pa je stoga valjda ponovo važno pod krinkom EU Direktiva napraviti još gori“, poručuju iz inicijative Javno je dobro.

D.G.