Amerikanci odlučili patrolirati Arktikom, Rusima će njuškati po dvorištu

Američki medij Breaking Defense objavio je 5. siječnja zanimljiv članak, koji se poziva na riječi mornaričkog tajnika SAD-a Kennetha Braithwaite s video-konferencije za medije, prema kojima će američke pomorske snage početi redovito patroliranje kako bi spriječile  “ofenzivu Moskve na Dalekom sjeveru”, piše Geopolitika News.

– Vidjet ćete da će mornarica opet trajnije djelovati iznad Arktičkog kruga – rekao je Kenneth Braithwaite novinarima u vjerojatno posljednjem intervjuu prije no što vlast u Bijeloj kući 20. siječnja preuzme Bidenova administracija. Na pitanje, trebaju li Sjedinjene Države provoditi “operacije za osiguranje slobode plovidbe – ispred ruske sjeverne obale, Braithwaite je stanje u toj regiji usporedio sa stanjem u Južnokineskom moru, gdje Kina ima teritorijalne sporove s pojedinim zemljama i zbog čega često ulazi u incidentne situacije s SAD-om.

“Otprilike je ista situacija u Južnokineskom moru kada je riječ o slobodi plovidbe i sposobnost djelovanja u međunarodnim vodama, Sjedinjene Države polažu pravo da to mogu činiti”, rekao je Kenneth Braithwaite. “Morski putovi na sjeveru postaju plovni, američka mornarica jamčit će našim partnerima slobodu plovidbe”, rekao je tajnik američke mornarice. Ovu je strategiju nazvao smjelom te dužnošću Sjedinjenih Država kao “dominantne pomorske sile svijeta”.

Prema Braithwaiteu, glavna prednost Sjedinjenih Država na Arktiku su podmornice. Ali, dodao je, američka mornarica morat će unajmiti ledolomce od saveznika, dok Rusija ima cijelu flotu ledolomaca, a Kina gradi brodove brzinom s kojom se SAD “ne mogu mjeriti”.

Poluotok Kola snažno je militarizirana zona koja „strši“ u Arktik, i u njoj se nalazi moćna ruska Sjeverna flota, koja uključuje zastrašujuće ruske podmornice, navodi Breaking Defence. Rusi se iz Kole prebacuju u Barentsovo more, a zatim u sjeverni Atlantik, čineći vode oko njega kritičnim za projekciju ruske snage.

Desetljećima su se SAD oslanjale na nuklearne podmornice koje tiho plove pod ledom Arktika, a Braithwaite je sugerirao kako se to neće promijeniti, čak i ako se više vojnih brodova uputi prema sjeveru. “Naša najjača prednost u toj regiji su naše podmornice”, rekao je Braithwaite. “Zbog toga ste u strukturi budućih pomorskih snaga vidjeli [izvještaj] kako je naglasak stavljen na izgradnju” 70 do 80 podmornica u sljedećim godinama, što će gotovo udvostručiti njihov trenutačni broj u floti koji iznosi 48.

U srpnju je Bijela kuća naložila Obalnoj straži i mornarici izradbu plana za novu generaciju ledolomaca s nuklearnim pogonom, koji je dostavljen u kolovozu. “Imamo nekoliko mogućnosti na stolu”, kazao je Braithwaite, dodajući kako se na tome nastavlja raditi, mada još uvijek nije sasvim jasno ima li američka brodogradnja kapacitet za izgradnju novu flote ledolomaca na atomski pogon, navodi medij BD.

Rusija može preplaviti zonu svojim (atomskim) ledolomcima, Kina također želi ući u igru ​​i oni “grade ledolomce po stopama s kojima se ne možemo mjeriti”, izjavio je Braithwaite. Iznajmljivanje nekih brodova od saveznika jedno je rješenje koje je postojalo, i SAD “gledaju na naše saveznike i partnere kako bi mogli popuniti dio te praznine” dok planiranih šest domaćih pograničnih brodova ne uđu u službu.

Izazovu povećavanja ruske i kineske pomorske flote brzinama većim nego što SAD mogu pratiti, navodi se dalje u tekstu, ne nudi se nikakav stvarni način za odgovor.

Upozorava  se kako „Kina ulaže u brodogradnju – teretna plovila s polarnom sposobnostima, tankere za ukapljeni prirodni plin i ledolomce na atomski pogon – kao i lučku infrastrukturu s ciljem poboljšanja pristupa Arktiku. Kineska ulaganja, globalna ribarska flota i znanstvene, gospodarske i akademske veze s ljudima i institucijama arktičkih država, uključujući zajednička ulaganja s Rusijom, vjerojatno će rasti u sljedećim desetljećima.”

Utrka u modernom „osvajanju“ Arktika bit će vrlo zanimljiva, ali, na žalost, vjerojatno i bremenita opasnostima o sukobljavanju i incidentima, upravo onako kako je to već godinama i u spomenutom akvatoriju Južnokineskog mora između SAD-a i Kine.

Samo što Rusija u vojnom smislu nije Kina, već je nuklearna velesila al pari sa SAD-om. Ona, sasvim sigurno, u spomenutoj zoni, „u svom dvorištu“, ima stratešku prednost i inicijativu, što i potvrđuje svojim aktivnostima koje ostali za sada ne uspijevaju pratiti.

Osim toga Sjedinjene Države, ako se u međuvremenu nešto značajnije ne promijeni dolaskom administracije Joe Bidena, sve dublje klize u neugodni istodobni sukob sa svoje dvije glavne globalne suparnice, koje, k tome, sve više djeluju zajedno – razvijajući strateško partnerstvo u gotovo svim ključnim sektorima – političko-diplomatskom, gospodarskom i vojnom.

To nedvojbeno izaziva nervozu Washingtona bez obzira na to koliko se on trudio istu činjenicu ignorirati i uvjeravati sebe, svoju javnosti i svijet kako „stvari drži pod kontrolom“. Jer pod stvarnom i još manje stalnom kontrolom nije moguće držati baš ništa, i o tome nas povijest neprestano uči.

Zoran Meter