ARHEOLOŠKI KRAJOLIK OTOKA ISTA Zadarski studenti arheologije otkrili nevjerojatne stvari!

IST – Iza riječi od tri slova skriva se ime otoka Ista – malo poznatog bisera zadarskog arhipelaga koji daleko udaljen od kopna stoji na straži pred pučinom. Svaka minuta dvosatnog puta katamaranom od Zadra se isplati, jer se u zagrljaju netaknute prirode lišene nezaustavljive apartmanizacije i bezobzirnih betonizacija koji sve više uzimaju maha na našoj obali i otocima, smjestila idila malog bodulskog mjestašca, oaze mira okružene morem i ispunjene mediteranskim simfonijama života.

Tijekom prošle godine Ist je postao predmet zanimanja entuzijastične grupe zadarskih arheologa i studenata arheologije koji su svojim znanstvenim projektom pokušali barem malo „odškrinuti vrata“ riznice kulturne baštine skrivene u nedirnutoj prirodi. Jer kako i sam Matvejević, najbolji teoretičar „mediteranstva“, u svom čuvenom Brevijaru kaže: Mediteran je golemi arhiv! Pa otoci, izolirani i zaštićeni, onda su, najidealnije mjesto za skrivanje blaga i misterija – a ujedno, i prvo mjesto odakle treba krenuti u potrazi za njihovim otkrivanjem.

„Arheološki krajolik otoka Ista – Archaeo.IST“ studentski je projekt čiji je nositelj zadarski student arheologije Pio Domines Peter, a provedba projekta osigurana je financijskom podrškom Sveučilišta u Zadru. U istraživačku ekipu uključeni su i njegovi kolege, studenti Odjela za arheologiju, Dominik Kelava, Domagoj Knez, Luka Žarković i Karla Genda, a istraživački tim iskustvom nadopunjuju diplomirani arheolozi Domagoj Maurin i Jure Mustać.

Sam projekt nastao je s idejom povezivanja arheološke baštine i kulturnog turizma u funkciji doprinosa održivom razvoju otoka Ista, a njegov cilj je registrirati i dokumentirati kulturnu-povijesnu baštinu otoka te pronaći put za njenu učinkovitu valorizaciju u okviru razvoja kulturnog turizma. Drugim riječima, namjera je ostavštini prošlosti pronaći mjesto pod svjetlom budućnosti i utrijeti put suživotu baštine i čovjeka – otočanina. A ta ostavština dosad nije bila u dovoljnoj mjeri ni istražena, ni zaštićena, ni prezentirana.

Hrvatski otoci slabo arheološki istraženi

– Tijekom prošle godine provedena je prva faza višegodišnjeg projekta koji sam, zajedno s kolegama, pokrenuo u namjeri da se na sustavan i suvremen način evidentira, dokumentira i valorizira arheološki krajolik otoka Ista. Sama ideja da područje rada bude otok, i da taj otok bude Ist, potekla je od poznate činjenice da su otoci sami po sebi mjesta koja svojim netaknutim krajolikom i specifičnim dinamikama kulturnog razvoja tijekom prošlosti vrlo privlačni za istraživanje. No, usprkos tome, ipak treba reći da su hrvatski otoci slabo arheološki istraženi i da se možda ne čine dovoljni napori da se to stanje promijeni. Uz slabo stanje istraženosti, odluka da to bude otok Ist, a ne jedan od drugih zadarskih otoka, također je proizašla iz želje da se izbjegne parcijalnosti i nesustavnost, odnosno da se napravi istraživanje krajolika u cjelini, pri čemu je otok Ist, kao jedan od manjih zadarskih otoka, izvrsno odgovarao tim idejama.

Iskoristio bih ovu priliku da se zahvalim Sveučilištu i svim kolegama na podršci, a ponajprije Išćanima na nesebičnoj pomoći u istraživanju. Posebno nas raduje činjenica da je Sveučilište prepoznalo naš trud i odlučilo nastaviti financiranje druge faze projekta čija je realizacija predviđena tijekom 2021. godine. U programu aktivnosti planiramo daljnja arheološka istraživanja, odnosno iskopavanja na ciljanim položajima, a značajniji je naglasak stavljen i na valorizaciju lokaliteta. U smislu toga, planiramo očistiti pojedine lokacije i prezentirati ih na licu mjesta, a dodatno približiti zainteresiranim posjetiteljima pomoću digitalnih tehnologija – rekao je Pio Domines Peter, student druge godine diplomskog studija arheologije na Sveučilištu u Zadru.

Sveučilište u Zadru zajednička je poveznica svim članovima istraživačke ekipe, koju su ili bivši ili sadašnji studenti Odjela za arheologiju. Jedan od članova ekipe je i Domagoj Maurin, Iščan i diplomirani arheolog, koji je suputnika u realizaciji davnog i nikad ostvarenog projekta o istraživanju baštine svog rodnog otoka pronašao u kolegi Piju koji je tu ideju objeručke prihvatio.

– Pa za razliku od mnogih arheoloških terena na kojima me posljednjih godina odveo posao u privatnoj arheološkoj tvrtki, moram reći da mi je iznimno drago da se konačno pružila prilika da svoje stručno znanje objedinim s ljubavlju prema rodnom zavičaju. Jer, za arheologa, nema ničeg ljepše nego istraživati u svom kraju, a otok Ist arheološki je gotovo „terra incognita“ i dosada nije bilo nikakvih inicijativa da se to stanje promijeni. Stoga me, osobito raduje da su se konačno učinili neki pomaci, a hvalevrijedni su znanje, istraživački zanos i radna energija studenata koji su pokazali na svakom koraku – ističe Išćan, arheolog Domagoj Maurin.

Na Istu registrirano više od dvadeset arheoloških lokaliteta!

Jedan od glavnih ciljeva samog projekta bilo je, jednostavnim rječnikom – prepoznati arheološke lokalitete na otoku Istu, a kako bi se te zamisli pretvorile u djela, bilo je potrebno napraviti detaljan terenski pregled. Drugim riječima, trebalo je prehodati cijeli otok, zabilježiti sve tragove ljudskih aktivnosti u prostoru, ponekad lošije, a ponekad bolje vidljive. Poletni tim arheologa tek je uspjela zaustaviti novonastala situacija s epidemijom Covida, pa su se njihove glavne aktivnosti umjesto u planiranom rasporedu u rano proljeće, morale odgoditi za jesen.

A koliko god ta ideja „šetanja otokom“ na prvu zvučala kao privlačna, jednostavna i brzo izvediva, ona je bila sve samo ne takva, jer je dugotrajno zapostavljanje obradivih površina ostavilo posljedica na izgled krajolika. Tek bi razglednice s početka prošlog stoljeća, koje prikazuju krajolik u kojem neprikosnovenu dominaciju krša i kamena tek narušava pokoji grm makije, borovice ili stabalce smokve, mogle dočarati koliko se lice otoka promijenilo. I to ponajprije, zbog samih ljudi, zbog raseljavanja, odumiranja stanovništva ili okretanja nekim drugim djelatnostima koja će omogućiti opstanak.

S neutaživom istraživačkom željom i upornošću koja je svladavala sve trnovite prepreke koju je negostoljubiva priroda postavila, rezultati nisu mogli izostati. No, nitko nije mogao očekivati da će oni daleko promašiti početna očekivanja – registrirano je ukupno više od dvadeset arheoloških lokaliteta, što je iznenađujuća brojka u odnosu na relativno malu površinu otoka. Najveći dio pripada prapovijesnim lokalitetima, gradinama i tumulima. Pod pojmom gradina misli se na prapovijesna naselja smještena na dominantnim uzvišenjima i prirodno zaštićenim položajima s izvrsnom vizualnom kontrolom na kojima su živjele prapovijesne zajednice u razdoblju daleko prije no što je i na ovim prostorima svoja krila raširio rimski orao. No, osim što su služile kao naselja, gradine su mogle imati i druge funkcije: kao mjesta zbjegova ljudi, kultni prostori, ograde za stoku, promatračnice za nadzor ili kao simbolične oznake isticanja vlasništva nad resursima.

Na postojanje gradina često mogu ukazati i specifični toponimi, a jedan od takvih je Straža, najviši vrh na otoku Istu na kojem dominira crkvica Gospe od Zdravlja izgrađena u 19. stoljeću. Istaknuti položaj dodatno je naglašen izvanrednom vizualnom kontrolom velikog dijela zadarskog akvatorija, što je tijekom prošlosti možda bila jedna od glavnih značajki za formiranje gradine, jer otok Ist se nalazio na ruti važnih pomorskih puteva. No, pomorstvo je i kao takvo uvijek bilo utkano u tradiciju otočana, a treba li se uopće zapitati može li otok bez barke, kako danas, pa tako i u prošlosti.

Ipak, među prapovijesnim lokalitetima, brojem najviše ima tumula – gomila, gromila ili grobnih humaka.

– Riječ je o stožastim humcima građenim odlaganjem kamena, koji se podižu iznad groba jednog ili više pokojnika, služe kao nadgrobni spomenici, a svojim izgledom i smještajem u krškom krajoliku posebno se ističu i relativno ih je lako opaziti. Obično su podignuti na dominantnim točkama u prostoru koje su kao takve prepoznate još od prapovijesnih zajednica, poput niza uzvišenja na otoku Istu. S druge strane, laka uočljivost predstavlja i nesretnu okolnost jer su ljudi još od najstarijih vremena potaknuti pričama za „skrivenim blagom“ prekopavali i devastirali tumule te pljačkali sadržaje grobova, a čini se, da je tako bilo i na Istu – pojašnjava Domines Peter.

Uz prapovijesne lokalitete, zabilježili su i ostatke iz drugih razdoblja.

– Preliminarni rezultati ukazali su i na znatno manji broj antičkih i srednjovjekovnih lokaliteta naspram onih prapovijesnih. Najistaknutije ostatke antičke arhitekture utvrdili smo na položaju Selišće na jugoistočnom dijelu otoka, gdje se po svemu sudeći nalazio rimski ruralni posjed gospodarsko-ladanjskog karaktera ili tkz. vila rustika čiji su izvorni rimski zidovi još i danas mjestimice očuvani iznad tla. Kompleks nije sustavno istražen, ali na osnovi nalaza njegovu upotrebu moguće je datirati od 3. do 5. st. ili čak ranije – dodao je Maurin.

K tome, predmet zanimanja ovog tima mladih i kreativnih ljudi bili su i drugi, različiti tragovi ljudskih intervencija u prostoru kroz vrijeme koje su dokumentirali, opisali, fotografirali. Jer, ne samo tijekom prapovijesti, antike i srednjeg vijeka, već i u recentnim razdobljima, život čovjeka – otočanina – Išćana bio je vezan uz kopno jednako kao uz more. Tiranija udaljenosti od svijeta stvarala i oblikovala je tako vlastiti, otočni mikrokozmos koji je čovjeka tjerao na iskorištavanje skromnih resursa, a stanovnici Ista nastojali su osigurati životnu egzistenciju, uz različite oblike pomorstva, baveći se i poljoprivredom i stočarstvom. No, zbog nedostatka vode čini se, Išćani su tijekom prošlost znatno više imali kormilo, mrižu ili tunju u rukama nego motiku. Ipak, više od 40 km suhozida ili mocira, koji ispresijecaju otok svjedoči o naporima koji su uloženi da bi se iskrčila zemlja i od škrtog krša i kamena oduzelo plodno tlo. Stoljećima su vrijedne ruke otočkih težaka kamen vrijedno slagale, s velikom pažnjom kako se ne bi urušio. I ostao je tako na mnogim područjima očuvan sve do danas, postojan baš kao nekada.

– Ti suhozidi nisu uvijek međe ili ograde, ponekad su oni i ostatci pastirskih stanova, poljskih kućica ili pak – vojnih grudobrana. Jer ni ratovi i sukobi nisu zaobišli Ist – o tome svjedoče položaji iz Drugog svjetskog rata, poput onih na brdu „ingleski varh“ koji upravo i svoj toponim duguje podatku da su tu, za vrijeme rata, zajedno s partizanima, boravili saveznički, engleski vojnici. A nakon rata, bivša JNA na predpučinskim otocima, poput Lošinja, Premude, Molata, Dugog otoka, organizirala je sustav pomorske obrane s manjim vojarnama i topničkim položajima usmjerenim prema otvorenom moru. I ti ostatci vojnih potkopa i tunela, danas nažalost devastirani, zapušteni i bez namjene, mogu biti zanimljivi za turističku priču, a nas su posebno privukli grafiti i crteži na zidovima koje su, brojeći dane i ostavljajući svjedočanstva svog boravka, pisali vojnici koje je obveza vojnog roka dovela do Ista – kaže Domines Peter.

Što je to kulturni krajolik?

Hrvatska posjeduje brojne vrste kulturnih krajolika koji, nažalost, nisu u dovoljnoj mjeri prepoznati, zaštićeni ni vrednovani. Oni su oblikovani dugotrajnim čovjekovim djelovanjem tijekom višestoljetnog povijesnog razvoja i jedan su od važnih čimbenika prostornog identiteta. Tako je u suživotu čovjeka i prirode, na različitim područjima nastao krajolik – živi artefakt koji se neprestano mijenja u procesu taloženja koji nikada ne prestaje. Pojedini putevi utiru se već stoljećima, gradnja u suhozidu je gotovo nepromijenjena, neki od običaja i aktivnosti u prostoru i dalje su ostali isti. S takvom perspektivom proučavanja slojevitosti krajolika, u predmet zanimanja istraživačke ekipe ušla je i gomila zanimljivih suhozida i gromača, vojnih bunkera i grudobrana, vapnenica, pastirskih nastambi i drugih različitih tragova koje je čovjek ostavio u kontinuiranoj interakciji s prirodom. A osobita je prednost krških krajolika u usporedbi s uvjetima arheološkog rada i istraživanja u drugim područjima, što su sami tragovi ljudske nazočnosti često vidljivi već na samoj površini, pa je ih je potrebno tek detaljno dokumentirati.

Buduće aktivnosti

– Registrirane lokacije biti će upisane u konzervatorsku podlogu čime će se uspostaviti baza podataka o obilježjima i stanju očuvanosti lokaliteta kao temeljna podlogu za zaštitu, upravljanje i brigu o kulturnom krajoliku u budućnosti. Jer nedirnuti krajolik otoka, prije svega, treba zaštititi od suvremenih promjena i prijetnji koji najčešće znače nelegalnu gradnju, bezobzirnu betonizaciju, nepoštivanje ambijentalnih vrijednosti prostora i time nestaju krajolici stvarani tisućljećima. Njihova primjerena zaštita nameće se ne kao mogućnost, već kao obveza, jer ona može doprinijeti i podizanju svijesti o vrijednostima krajolika i njegovom prepoznavanju kao turističkog i gospodarskog aduta, posebice u smislu kulturnog turizma – rekao je Maurin.

– Prije svega važno je upoznati lokalno stanovništva o bogatstvu koje otok ima. A namjera je, u suradnji s Udrugom mladih Ista, organizirati više predavanja sljedeće ljeto. U međuvremenu smo pronašli put i za prezentaciju lokaliteta, a to je forma muzeja na otvorenom u obliku in situ prezentacije na licu mjesta povezane s digitalnim tehnologijama. Na taj način arheološki lokaliteti bili bi prezentirani u svom izvornom kontekstu, na originalnim lokacijama, popraćeni informativnim tablama, a međusobno bi bili umreženi mrežom puteva i digitalnom platformom koji bi pričali priču o kontinuitetu i načinu života na otoku od prapovijesti. Tako bi se i potaknuo odgovorniji odnos otočana prema vlastitoj baštini, ali i privuklo zainteresirane posjetitelje da sami istraže prirodu i prošlost otoka jer takav vid aktivnog turizma temeljen na tkz. outdoor aktivnostima sve je popularniji. Također, u drugoj fazi projekta koja slijedi tijekom sljedećih mjeseci planirana su i probna arheološka iskopavanja na ciljanim položajima – zaključio je Domines Peter.

Jurica Gašpar