AVANTURA PREKO ATLANTIKA Slomljenim kormilom do karantene na Barbadosu
Više od 1500 nm izdržalo je, kako kaže, uz Božju pomoć puknuto kormilo kojeg je „privremeno“ fiksirao kod ekvatora do Kariba gdje je jedreći iz Brazila stigao usred pandemije koronavirusa. Riječ je šibenskom liječniku Draženu Grgiću koji je u siječnju isplovio prema brazilskom otočju Fernando de Noronha, gdje je uspješno stigao prije mjesec dana.
– Zadnjih par dana sam imao stvarno puno posla oko broda, sredit kormilo i nabaviti novu solarnu ploču. Uz sve to dogodila se karantena zbog koronavirusa. Dan prije mog dolaska, karantene nije bilo i točno na dan dolaska su je uveli. Na Barbadosu su se iz sata u sat mijenjale restrikcije tako da sam doslovce u zadnji tren uspio riješiti sve. I oni su zatvorili sve trgovine koje nisu od vitalne važnosti i ograničili kretanje – priča Grgić svoje iskustvo.
– Kao da na ovom putu nije bilo dovoljno izazova na moru pa onda u portu gdje bi čovik triba malo odahnut tek je nastala prava uzbuna.
Uz puno truda i pomoći susjednih jedriličara, uspio sam riješiti kormilo i solarnu ploču. A jučer sam rješio i opskrbu namirnicama i vodom uz veliku pomoć našeg Šibenčanina Nene Škorića koji već dugo živi i radi na Barbadosu. I ovim putem mu zahvaljujem na svesrdnoj pomoći. Naime, čeka me dug i neizvjestan put do Europe i treba se dobro opskrbiti.
Opet kao da neće biti dovoljno izazova na Atlantiku gotovo da nema luke koja će me htjeti primiti. Portugal, Španjolska, Maroko svi su zatvorili granice.
Kako me čeka bar mjesec dana do Gibraltara vjerujem da će se do tada ipak malo stvari oko virusa normalizirati. Stvarno, ako netko plovi 3-4 tjedna oceanom i dođe do neke luke živ pa on je ne 100% nego 1000% bez virusa, ali administracija brzopleto donešena pod pritiskom to ne kuži i u većini luka odbija se ulazak – kaže Grgić.
Moguća plovidba bez stajanja do Hrvatske
– Zato se pripremam na vjerojatnost plovidbe bez stajanja sve do Hrvatske. To će biti ne samo jedriličarski već i logistički izazov a još da se i vjetrovi poslože. Uglavnom nema baš neke druge opcije. Čekanjem samo gubim dragocijeno vrijeme i približavam se sezoni uragana na Atlantiku zato je važno na vrijeme otići odavde. Triba se vratit kući i pomoći gdje se može i barem biti uz svoje.
Ovih dana imao sam prilike malo više pročitati i proučiti o virusu i mogu reći da vjerojatno većina još nije svjesna što nas čeka. Dugo još ništa neće biti isto kao prije, da ne kažem neće uopće. Ne kužim samo kako države koje su skoro sve blokirale misle koliko to ljudi mogu izdržati bez posla, zarade, ograničenog kretanja? Puno je tu nepoznanica i bojim se da će cijena na kraju biti vrlo velika i nenaplativa.
Eto, tako se moja plovidba koja je imala za cilj prvenstveno pomoći djeci u SOS Dječjem selu Hrvatska i privući pažnju javnosti na probleme onečišćenja mora pretvara u čistu borbu protiv administracije i virusa. Što bi ja sada prema službenim vlastima trebao napraviti, čekati na Barbadosu do tko zna kada da se otvori neka EU granica – pita se ovaj jedriličar, ali prije svega liječnik.
Nestabilan Atlantik i neizvjesnost
– Jedva čekam da isplovim da još ne pokupim nešto odavde, jer svakog dana imaju po par ljudi više s potvrđenom infekcijom. Atlantik je još nestabilan, vjetrovi na sjeveru divljaju, južno su tišine i biti će pravi izazov naći put na istok. Pričekat ću još neko vrijeme ovdje dok ne vidim satibilniju pogodnu prognozu. Na sidru ovdje u zaljevu Carlisle bay ima još nekoliko vrlo iskusnih jedriličara iz francuske i britanije od kojih saznajem mnogo korisnih informacija o Atlantiku.
Međutim nema tu gotovog recepta, moraš sam naći svoj put. Svaka sezona ima svoja pravila a i svaki brod drugačije tuče more i vjetar. S obzirom na situaciju u Europi nema žurbe za natrag ali kao što sam već rekao, najkasnije prije sezone uragana treba otići odavde, a ona je vrlo blizu. Inače psihofizički se osjećam odlično. Zaljev ima prekrasnu pješčanu plažu, more tirkizno plavo puno raznoraznih riba a posebno kornjača koje su stalno negdje naokolo.
Sada kad ne plovim kondiciju održavam plivanjem. Svi moji pitaju a morski psi? Zanimljivo, u ovom zaljevu ih gotovo nema, svi slobodno plivaju i daleko od obale. Lokalni kažu da psi u zaljev ne ulaze, ima neki greben prije i dalje od grebena gotovo da ne idu jer tamo ima puno više ribe kojom se hrane. Nije još prevruće, noću je čak svježe za dugi rukav, ugodno se može spavati, za razliku od Brazila gdje sam se skoro rastopio od vrućine.
Tako eto prolazi karantena na Barbadosu, ako već negdje treba biti u karanteni ovo je definitivno jedno od najljepših mjesta. Lokalni ljudi su vrlo srdačni i mnogi dolaze na jutarnje plivanje već nakon izlaska sunca i znatiželjno se raspituju odakle je brod, čija je zastava i sl. Lijep pozdrav s Barbadosa i što reći, ljudi moji izdržite ovo, sačuvajte se, imali smo i rat pa je proša, proći će i ovo. U životu je sve prolazno zato cijenite svoje lijepe trenutke – priča nam dr. Dražen Grgić kojem želimo dobar vjetar i siguran povratak kući.
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ:
Šibenski doktor se preko Atlantika vraća sam kući: “Jedva čekam isploviti”