BIBINJE Neotkriveni turistički biser dobrih ljudi i nepravednih medijskih predrasuda

BIBINJE – Ljudi koji vole guštati u nečem dobrom, vole se samoiznenaditi poštenim biftekom ili komadom oborite ribe, drugi će pak isprobati tetošenje u nekom spa centru, a treći u provjerenoj destinaciji za odmor. Da pitam sad bilo koga: „pada li vam na pamet Bibinje u ovom slučaju?”, najvjerojatniji odgovor većini Hrvata ili gostiju s bližih prostora bio bi “ne”, no ne i gostima koji stignu u ovaj neotkriveni turistički biser. Tko posjeti ovo mjesto, koje je postalo praktički predgrađe Zadra, odlazi oduševljen gostoprimstvom, kakvog ćete pronaći malo gdje u Dalmaciji. Potpuno drugačiji dojam od onog kojeg stječete iz medija koji se Bibinja sjete samo kad treba dodatno posoliti crnu kroniku u kojoj riječ “Bibinjac” u izvještaju policije stvara crvenu krpu, na koju će “novinar” krenuti kao bik u koridi. Upoznate li Bibinjce, shvatit ćete – potpuno neosnovano, zločesto i bespotrebno. Ovo je malo drugačija priča o Bibinjama.

Gostoprimstvo

Raspivano Bibinje još tamo krajem 90-ih godina ostavilo je na mene prvi, najiskreniji dojam o Bibinjcima kao ljudima. To je manifestacija u kojoj se klape ne natječu za nagradu, već za pljesak publike, a na kraju večeri, svi zajedno večeraju i pjevaju, ali tako da kad jedni pjevaju, drugi, uz međusobno poštovanje i uvažavanje, uživaju na način da ne nadglasavaju pjevače pričom. Tad sam prvi put doživio da me čovjek pozove u svoju konobu i kuću na objed s obitelji, a da mu nisam najbliži rod. Rečenica “ključ od kuće nalazi ti se tu, ako ti ikad zatreba”, ostala je urezana u sjećanje kao vjerojatno posljednji memento tradicionalne i poštene Dalmacije u kojoj čovjek u samom startu ima povjerenje u tebe, bez da si ga stigao zaslužiti.

Dosta godina poslije, s obitelji sam odlučio odmoriti u Bibinjama, doslovno turistički. I ne da nismo požalili, već smo to napravili opet i ponovno smo oduševljeni. Onda mi pade na pamet ideja – idem vidjeti pišu li o ovom mjestu mediji kao turističkoj razglednici, sa svojom kulturom, ljudima i poviješću i… neugodno se iznenadih. Bibinje ćete pronaći najčešće kao tržište najma ili kupoprodaje nekretnina i napisa lokalne turističke zajednice. O mjestu ćete čuti tek kroz domicilnu klapu Intrade i Tomislava Bralića, a dalje od toga samo kad se dogodi kakva crna kronika.

U Bibinju ili Bibinjama?

Da bi razbili ovaj bezvezan, i uglavnom medijski mit, odlučio sam porazgovarati s dvoje mladih ljudi koji da zbroje svoje godine, nemaju dovoljno za penziju. Jedan od njih je načelnik općine, 33-godišnji Šime Sekula.

– Ako se misli napraviti nešto dobro za mjesto, onda treba dosta energije, a mladi je imaju – kazuje Sekula koji će nam pojasniti i ono prvo što buni ljude kad dođu u ovo mjesto.

Jeste li bili u Bibinju ili Bibinjama?

– U Bibinjama, jer tako kažu Bibinjci – kazuje kroz smijeh.

Zašto se o Bibinjama najčešće priča u domeni nekakvog kriminalnog djela u crnoj kronici ili kad se govori o ratu?

– Vjerojatno su to neke prošle boljke. Bibinjci su uvijek bili dobri ljudi, međutim, u posljednje vrijeme smo uz turizam postali još bolji i pravi domaćini, a dokaz tome je što nam se brojni gosti uporno vraćaju. Iz svog iskustva ću vam reći da je moj pokojni djed još držao turiste i Austrijanci koji su došli tada, vraćaju se, evo već 40 godina. Mislim da to puno govori o Bibinjcima kao domaćinima i ljudima. Bibinjci su nezasluženo na lošem glasu, a mi smo tu da to iz godine u godinu popravljamo.

Klapski pjevači koji mahom pobjeđuju na Omiškom festivalu, kao da se natječu doći u Bibinje gdje nagrada za najboljeg nema. Zašto se tuku doći ovamo?

– Puno nas veseli da ljudi iz klapskog svijeta žele svojevoljno prijeći stotine kilometara i satima biti u automobilu samo da bi došli tu. Evo, moram istaknuti dubrovačku klapu Kaše koja je ove godine radi prometnih gužvi zapela u Neumu, čekajući samo na granici čak tri sata. Uspjeli su doći na Raspivano Bibinje i kad oni kažu da im nije teško jer znaju da će ih ovdje tako lijepo dočekati, onda vam to ispuni dušu i srce i tek onda shvatite zašto radite ovaj posao i zašto se isplati ovakve stvari organizirati. Ljudi će vam to itekako znati vratiti – kazuje nam Šime Sikirić viši stručni suradnik za opću upravu, koji je postao alfa i omega za većinu aktivnosti i manifestacije u ovom mjestu.

Bibinje je Booking.com proglasio najgostoljubivijim mjestom

– A na ovu temu kako nam se gosti vraćaju, nadovezao bi se na načelnika i spomenuo da nam je i najveća agencija na svijetu Booking.com 2019. godine dodijelila titulu najgostoljubivijeg mjesta. To su, eto i oni prepoznali, mada nam je najvažnije da to prepoznaju naši gosti – otkriva Sikirić.

Primjetit ću i još jednu stvar koju ne vidim baš u drugim dijelovima zemlje. Svaka kuća na krovu, balkonu ili prozoru ima zastavu. Ima li tome poseban razlog?

– Mi smo poznati kao izraziti domoljubi. Oko tisuću Bibinjaca je sudjelovalo u Domovinskom ratu, a petero ih je dalo život za slobodnu i neovisnu Hrvatsku i mi to cijenimo svaki dan, a ne samo kad su obljetnice. Tako reći svaka kuća je imala branitelja, dosta je među njima bilo i maloljetnika. Nikad ih nećemo zaboraviti, a Bibinjci su poznati kao dobri ratnici – kazuje nam načelnik Sekula.

Ratujete vi i na drugim poljima, pa se danas u miru vode bitke s administracijom. Borite se za gradnju hotela, te kanalizacijskog sustava, dakle osnovne civilizacijske potrebe jednog turističkog mjesta i nailazite na otpor i brojne probleme. Tko ih stvara?

– Za neke velike projekte treba malo više vremena, međutim neke stvari, koje su od životne važnosti za gradove i mjesta poput Bibinja, trebaju se promijeniti u ovoj državi. Razvoj turizma u ovakvom obliku bez suvremene kanalizacije neće moći još dugo. Bibinje je već sada na granici kapaciteta i to ne može više izdržati. Već pet godina smo dva puta produljivali dozvole za kompletnu izgradnju kanalizacije u općini i mislim da je krajnje vrijeme da to riješimo.

Dakle, da budemo jasni, sa svoje strane ste sve riješili. Tko vam onda stvara problem u ovom slučaju?

– Ministarstvo zaštite okoliša, odnosno sad je to Ministarstvo gospodarstva – kazuje jasno Sekula, dakle resor ministra Tomislava Ćorića.

Bibinjci su poznati i po očuvanju dalmatinskog duha i riječi tradicionalnog jezika, pa imaju i svoje manifestacije posvećene upravo tome.

– To nas upravo i izdvaja od drugih ljetovališta na Mediteranu. Kultura ovdje opstaje, ali ne samo za vrijeme turističke sezone – priča nam Šime Sikirić, spominjući brojne bibinjske pjesnike i klapske pjevače, kao i djelatnike Kulturno-umjetničkog društva Ivan Goran Kovačić, najstarijeg na području Zadarske županije.

Bibinje nekad

U pisanim dokumentima Bibinje se prvi put spominje 1214. godine. Područje Bibinja je bilo nastanjeno još u rimsko doba, što dokazuje i samo porijeklo imena Bibinje. Svoj naziv Bibinje su dobile po Vibiju (Vibius), rimskom patriciju koji je imao posjed na današnjem teritoriju Bibinja. O samom postanku Bibinja se vrlo malo toga može sa sigurnošću reći jer manjka dokumenata koji bi o tome govorili, no puno govore noviji arheološki nalazi.

– Arheološko nalazište na Petrini otkrilo je predivne naušnice iz 9. stoljeća, a rimska vila iz prvog stoljeća na samoj plaži Lipovac koju smo i konzervatorski zaštitili, govori da se ovdje živjelo i prije 2 tisućljeća – kazuje nam Sikirić i dodaje da Bibinje krasi i mnoštvo prastarih crkvica, a svetac kojeg Bibinjci svetkuju je sveti Roko. Dan nakon Velike Gospe, 16. kolovoza.

Kilometarske plaže, rast stanovništva, ali i zaposlenosti

Bibinje ima 7 kilometara plaža, a one se redovito i održavaju.

– Naše komunalno poduzeće svako jutro obilazi plaže i kupi smeće. A prema Odluci o komunalnom redu, sve stvari koje zateknemo bez njihova vlasnika, kupimo ih. To znači da nema rezerviranja mjesta na plaži, što ćemo i dalje raditi konstantno.

– Pokazala se potreba za tim jer vidiš u 8-9 sati da je cijela plaža zauzeta rekvizitima, a na njoj nema nikoga – kaže bibinjski načelnik koji kaže da turista ima više nego stanovnika, a Bibinjaca je prema posljednjem popisu, više od 4 tisuće, a puno djece i prirodni prirast samo kažu da će te brojke i dalje rasti.

To znači da Bibinjama trebaju jednako hotel i vrtići?

– Iz godine u godinu kvaliteta smještaja u Bibinjama se diže na veću razinu i zato bi nam bila potrebna gradnja jednog hotela koji bi produljio turističku sezonu. Inače za svako novorođeno dijete općina daje pet tisuća kuna, a dajemo i stipendije svim redovnim studentima – kaže Šime Sekula, a drugi Šime se nadovezuje:

– Svaki student koji studira izvan Zadarske županije dobije 700 kuna mjesečno, a onaj koji studira unutar županije dobije 500. No reći ću i da su ovakve demografske mjere čisti populizam koji je u narodu opće prihvaćen, no ono što moram pohvaliti je da općina sada radi na tome da se svakome osigura posao i da čovjek koji nakon završetka školovanja ima uvjete za zasnivanje obitelji. Jer vi s jednokratnom pomoći, ma kolika ona bila ne možete dugoročno napraviti ništa i to je čisti populizam – kazuje Sikirić, a načelnik se nadovezuje da su gospodarske zone poput bibinjske Lonići, rješenje, kao i vrtići u kojima će se osigurati čuvanje djece dok roditelji rade.

– Nikad se više nije gradilo, nego posljednjih 5-6 mjeseci i iz dana u dan niču novi poslovni objekti, gdje će naši ljudi tamo naći zaposlenje, a već su neki i zaposleni. Već na jesen ćemo ići i na širenje poslovne zone, jer doslovno svakodnevno imamo nove upite investitora – kazuje načelnik općine kojoj i blizina nove zadarske luke u Gaženici doista ide na ruku.

Vezane ruke s pomorskim dobrom

Bibinje i susjedni Sukošan katastarski po pola dijele i marinu.

– Tako smo se dogovorili jedni s drugima, jer sa Sukošanom imamo bratske i korektne odnose. Sva davanja koja marina mora plaćati idu po pola – kaže Sekula.

– Čitao sam novinske članke o gradnji marine koju je projektirao zadarski SAS i gospodin Antić. To je bila jedna prirodna uvala i da danas takvo što idu graditi, to bi proglasili devastacijom pomorskog dobra. To je bila jedna od najljepših prirodnih uvala u Bibinjama i te 1989. godine su se ustali i naši mještani protiv devastacije i uzimanja privatnih terena uz marinu, pa su u Mjesnom odboru u Zadru pristali da se radije ta uvala naspe i taj dio koji je suhi vez je zapravo potpuno uništena prirodna uvala. Ovo je jedan primjer kako se to nekad radilo i kako smo danas ipak napredovali kao društvo jer možemo reagirati i reći što je to ispravno, a što nije – kazuje Sikirić, a načelnik se nadovezuje da u prostornom planu današnje Bibinje ima i još jednu marinu.

– U uvali Lipovska, gdje je nekad bila vojarna, u prostornom planu imamo predviđenu marinu do 200 vezova i ako se na natječaju kojeg će raspisati Županijska lučka uprava javi potencijalni investitor, to će biti uskoro realizirano. Tu se radi o trenutno potpuno zapuštenom i devastiranom prostoru kojeg ionako treba urediti – kaže Sekula.

Primjer traljave hrvatske administracije vidljiv je i u jednom devastiranom bibinjskom lukobranu, kojeg bi općina rado riješila, ali, kao i u gornjem primjeru Ćorićeva ministarstva, ovdje su pak zakazale i neke druge institucije.

– To je lukobran koji se urušio, mi bi ga htjeli obnoviti, međutim, tu nailazimo na probleme. Traži se studija utjecaja na okoliš, građevinska dozvola. Mislim da ako je nešto već postojalo i to isto treba samo obnoviti, onda bi to trebalo biti puno jednostavnije.

Spominju i problem s komunalnim vezovima.

– U uvali Jaz bi trebalo riješiti i taj problem koji je inače pod ingerencijom Županijske lučke uprave, na što ne možemo utjecati. Takozvano “pravo kupnje veza” za brod, na kojeg se često pozivaju Bibinjci, zapravo ne postoji, jer se tu radi o pomorskom dobru. Ovim putem apeliramo na Županijsku lučku upravu da što prije odrade taj posao, da nama olakšaju, ali da tako i podignemo svijest ljudi, kao što to trenutno Morski HR i ostali mediji rade. More nije privatno vlasništvo i more nema vlasnika – kaže Sikirić i zaključuje razgovor očekivanjem ministra pravosuđa Ivana Malenice da napokon digitalizira i modernizira tromu administraciju koja najčešće ne ide u prilog ikakvom, a kamoli brzom razvoju mjesta poput Bibinja.

I za kraj, zaključio bi ovaj tekst citatom jednog neimenovanog Bibinjca, u kojem će se vjerojatno većina prepoznati. Na pitanje o tome “zašto o Bibinjama mediji stvaraju negativan imidž”, odgovorio je ovako:

“Mačak, u Bibinjama ćeš dobiti sve ča želiš. Ako ćeš trisku, dobit ćeš trisku, a ako želiš društvo, dobit ćeš iskreno društvo”.

Tamo stekneš prijatelja, a neprijatelja rijetko i gotovo nikako, no sve je upravo onako, kako stvari sam posložiš. To je ono Bibinje kojeg poznajem od početka i nije se izmijenilo do dana današnjeg.  Preporučam Bibinje svakome željnom izgubljenog iskrenog Mediterana, a ovo, vjerujte mi, nije plaćena reklama, već jedna drugačija priča, kakvu ovo mjesto i ljudi – zaslužuju.

Jurica Gašpar