Da je rovinjski zatvor, sagrađen za vrijeme francuske uprave, zadržan u prvobitnom stanju danas bi bio prava atrakcija

ROVINJ - Da su ga zadržali u prvobitnom stanju, zatvor bi danas bio prvoklasna atrakcija. Izgrađen u vrijeme francuske uprave s početka XIX .stoljeća srušen je 1963. godine i na temeljima podignuta je ogromna hladnjača.

Tvornica za preradu ribe bila je u punom proizvodnom zamahu pa su ćelije zatvorenika pretvorene u ćelije za čuvanje smrznute ribe.

Francuzi su u Rovinju smjestili sud koji je pokrivao cijelu Istru južno od rijeke Mirne pa je izgradnja zatvora posljedica te administrativne odluke. Ogromni zatvor na samom ulazu u grad sa sjeverne strane. Od samog početka zgrada hladnjače djelovala je sablasnije od samog zatvora, ružan projekt i još ružnija realizacija u cementu, piše portal Istra24.

Zatvor za političare, privrednike, trgovce

Bio je to zatvor s pogledom na more: mogao je poslužiti za smještaj zatvorenika s nešto jačom platežnom moći (političari, privrednici, trgovci, itd. itd...) No socijalizam mu je odredio drugačiju namjenu.

U vrijeme Informbiroa zatvor je služio kao prva stanica osuđenika na putu do Golog Otoka.

Kada je u prosincu 1920. godine dvadesetogodišnji Ivan Kolarić zatvoren u Rovinju zbog sitne krađe u Puli, rovinjski čuvar Dazzara je još bio na poslu. Poznati istarski bandit bio se tek vratio s robije u Sloveniji i nakon krađa opet je uhićen i premješten u rovinjski zatvor.

Kolarić nije dugo izdržao: nakon što je dobio posao u zatvorskoj kuhinji jedno popodne u svibnju 1921. s još dvojicom uspio je pobjeći. Trojica zarobljenika uspjeli su se dignuti na krov vešeraja, s krova popeti na zid i potom su se špagom spustili do ceste.

- Sve su to promatrala trojica rovinjskih ribara, spustili smo se pored njih, pozdravili ih i mirno se uputili prema periferiji. Tek kad smo domogli prvih stabala počela je trka kroz šumu što dalje od Rovinja - piše Kolarić u svojim memoarima.

Zanimljivo, neposredno prije bijega Kolarić se, po osobnom svjedočanstvu, družio s uhićenim rudarima tek ugušene Labinske republike. U Rovinju je bio zatočen i Giovanni Pippan, jedan od vođa štrajka rudara, kaže Kolarić da ga je često viđao iako su politički zatvorenici zauzimali drugi kat velebnog zatvora.

O hladnjači se nema što reći osim da je njena sudbina povezana s propašću Mirne i bezveznom pričom o tajkunu, osuđenom kriminalcu. Miroslav Kutle Mirnu je dobio za dva groša a potom ju je preuzela Podravka i 2018. godine, s obzirom da nije znala što će s njom, prodala zgradu od preko 5000 kvadratnih metara površine u središtu grada splitskom trgovačkom lancu Tommy.

Potonji je namjeravao izgraditi poslovno- stambeni kompleks: garažu, supermarket i iznad svega niz luksuznih apartmana s pogledom na more.
Krajem 2019. godine Grad Rovinj je proveo natječaj za idejno rješenje stare hladnjače. Na natječaju su pobijedili arhitekti- autori Dražen Juračić, Jelena Skorup Juračić i Marija Grković. Gradonačelnik Marko Paliaga svojevremeno je najavio početak radova za rujan 2021. Sve je izgleda stalo, hladnjača ostaje i dalje ruglo grada.

Ljeti se u prizemlju prodaju suveniri, sve djeluje jako bijedno i to već nekoliko desetljeća. Po običaju kapital određuje razvoja grada, mogu oni i dalje čekat, nitko im ništa ne može, barem tako izgleda, zaključuje portal Istra24.

I.G.