“D’Annunzijeva mučenica” Izložba o ženama u Rijeci za vrijeme boravka paravojnih talijanskih postrojbi

SPLIT/RIJEKA – Izložba donosi tumačenje D’Annunzija iz humanističke pozicije suvremenog antifašizma na kojem je izgrađena moderna Europa.  Kontroverzni talijanski vojskovođa i preteča fašističke ideologije, Gabriele D’Annunzio, s paravojnim je postrojbama 12. rujna 1919. godine okupirao Rijeku proglasivši je svojevoljno dijelom Kraljevine Italije.

D’Annunzijev dolazak i boravak u Rijeci dogodio se na poziv riječkih iredentista koji su zagovarali pravo da proglase Rijeku talijanskom. Ubrzo se pokazalo koliko je to bilo destruktivno za tadašnju kulturnu i gospodarsku stabilnost Rijeke. Grad koji je bio izrazito multietnički, odjednom odriče prava svima onima koji se ne izjašnjavaju Talijanima i suprotstavljaju ideji o samo talijanskoj Rijeci. Naročito su Hrvati bili na meti D’Annunzijevih paravojnih riječkih postrojbi. U 16 mjeseci ovakvog režima u Rijeci, koja je osim toga bila i pod embargom, D’Annunzio je do krajnjih granica izmučio i iscrpio grad.

Izložba D’Annunzijeva mučenica donosi specifičan pogled na D’Annunzijev boravak u Rijeci iz perspektive žena koje su u to vrijeme živjele u Rijeci, onih koje su u Rijeku došle iz Italije sa ili za D’Annunzijem i onih koje su mu bile ljubavnice. D’Annunzija izložba prikazuje kroz oči rođenih Riječanki poput Zore Blažić i Nicoline Fabris i onih koje su Rijeku dolazile upravo zbog D’Annunzija, kao što je to činila pijanistica Luisa Baccara, no i mnoge Talijanke – dragovoljke, sestre, majke, kćeri i supruge legionara.

Kustosica Tea Perinčić u arhivskim istraživanjima koje je provela za potrebe izložbe naišla je na dosjee čak 288 žena koje su živjele ili privremeno boravile u Rijeci u vrijeme D’Annunzijeve okupacije grada, ali se fokusirala na njih nekolicinu. Rijeka se na izložbi u doba D’Annunzijeve okupacije (1919.-1921.) predstavlja kroz personifikaciju, kao žene u onodobnim umjetničkim djelima. Izložba istražuje položaj žene i ulogu ženskog tijela za vrijeme političke nestabilnosti i vojnog konflikta, točnije poistovjećivanje teritorija i nacionalnih granica sa ženskim tijelom.

Kroz političke govore Gabriela D’Annunzija grad Rijeka postaje žensko tijelo, a politički, ratni i nacionalni motivi počinju se isprepletati s erotikom, tjelesnošću, ali i nasiljem. Cijeli je koncept izložbe sažet u pojmu ‘mučenica’ – città olocausta – a Rijeka je grad koji je nakon D’Annunzijeva odlaska ostao izmučen kao i mnoge žene u njegovom životu.

D.G.