Dohrane plaža su siva zona devastacije priobalja – Mogli bi učiti od Velike Britanije

Hrvatske plaže nacionalno su bogatstvo i nezaobilazno mjesto morskih užitaka domaćeg stanovništva i mnogobrojnih turista. No, njihova dohrana i nasipavanje neprirodnim materijalima, posljednjih godina ne ide im u prilog. Održivo upravljanje plažama, a posebno održivom gradnjom novih plaža, u fokusu je interesa europskog projekta Beachex.

Devastacija prirodne obale, betoniranje i nasipanje plaža neprirodnim materijalima, pod krinkom “dohrane” , iz godine u godinu u Hrvatskoj uzimaju sve više maha

– Problem je što ne postoji zakonska regulativa koja definira dohranjivanje, metode i načine, a pogotovo ne razlikuje dohranjivanje od nasipavanja. To bi trebalo zakonski regulirati jer trenutačno je stanje neodrživo s obzirom na to da je siva zona – kazao je za HTV-ovu emisiju More prof.dr.sc. Dalibor Carević, iz projekta Beachex, Građevinski fakultet Zagreb.

Odgovor – europski projekt Beachex

Odgovor na to je europski projekt Beachex financiran od strane Hrvatske zaklade za znanost kojeg provode Građevinski fakulteti u Zagrebu i Rijeci u suradnji s britanskim Sveučilištem u Lancasteru.

– Da u konačnici dobijemo jedno održivo upravljanje u ekonomskom smislu da se smanje troškovi održavanja plaža koji se trenutno provode u Hrvatskoj, te da smanjimo negativne ekološke efekte i gradnje i održavanja odnosno dohranjivanja plaža – pojašnjava Carević.

Ne postoje istraživanja na koliko se lokacija duž hrvatske obale koristi neprikladan materijal. Međutim, prema anketi Beachexa više od 370 hrvatskih plaža od oko 2 tisuće u 130 priobalnih općina i gradova, dohranjuje se nekom vrstom materijala. Jedan od dvojbenih primjera je i plaža Grabrovo u Jadranovu na crikveničkoj rivijeri gdje je zbog nasipavanja vjerojatno ugroženo i stanište plemenite periske.

– Što se tiče crikveničkog područja kreće se u istraživanje. Probat ćemo ustanoviti do kuda se uočava sedimentacija s obzirom na to da se zna da se nasipavalo zemljom, kaže za emisiju More dipl.ing.biologije Milvana Arko-Pijevac iz Prirodoslovnog muzeja Rijeka, partnera u projektu Beachex.

Možemo učiti od Velike Britanije gdje nema pritiska za izgradnju novih, već održavanje postojećih plaža. Britanci imaju planove upravljanja obalom, a time i plažama, temeljene na sustavnom monitoringu odnosno mjerenju visina i razina plaža.

– I onda se izrađuju razne varijante i rješenja u kojima se mijenja količina materijala, učestalost dohranjivanja, veličina zrna i izvor sedimenta i onda se odabere optimalno rješenje, pojašnjava prof.dr.sc. Suzana Ilić, također iz projekta Beachex, Sveučilište u Lancasteru.

Licenca za dohranjivanje

Dakle, poštuju se standardi, kako se ne bi događalo da čestice mulja i zemlje, struje i valovi odnose na morsko dno gdje ugrožavaju i uništavaju živi svijet.

– Za radove na samoj plaži treba dobiti licencu za dohranjivanje plaža i dokazati da neće biti negativnih efekata na biocenozu. Materijal za dohranu ili nasipavanje se dobiva iz područja da li podmorskih ili kopnenih koji su određeni posebnim studijama i od firmi koje već imaju licencu za iskopavanje materijala jer dobivanje licence je dugoročan postupak, može potrajati godinama – dodaje Ilić.

U potrazi za znanstveno opravdanom i efikasnom formulom upravljanja plažama, stručni tim Beachex-a, provodi i opsežno pilot istraživanje na najposjećenijoj i najvećoj riječkoj plaži Ploče.

– Koristimo moderne tehnologije daljinskih istraživanja; bespilotnu letjelicu, 3D skener, također provodimo mjerenja batimetrije, dakle ispod razine mora – kaže dr.sc. Igor Ružić, voditelj mjerenja morfologije žala (Građevinski fakultet Rijeka).

Proučavaju se, kaže Carević, morfološke promjene, promjene žala pod djelovanjem valova i oborina. U idućoj fazi projekta planiraju numerička istraživanja gdje se računalno simuliraju sve te pojave.

Riječ je o jednom od prvih projekata koji objedinjuje različite stručnjake; geologe, biologe, građevinare .U Britaniji su otišli i korak dalje i uključili lokalno stanovništvo.

– Lokalni mještani imaju svoje volonterske grupe koje se brinu o plažama, čiste ih, promatraju, izvještavaju lokalne uprave o problemima koji se onda ozbiljno tretiraju i sve veće su tendencije da se građani uključuju u mjerenje promjena plaža uzimanjem fotografija, i to je naš novi projekt u Velikoj Britaniji  – kaže prof.dr.sc. Suzana Ilić.

Hrvatski problem – rastući broj turista

Hrvatski je problem – rastući broj turista, a time i količina prihvatnih i plažnih kapaciteta.

– To je taj pritisak koji osjećamo, dakle šire se plaže, plažni prostor, ali po meni na krivi način jer primjenjuje se jedna dosta jeftina metoda nasipavanje obalne linije – ističe prof.dr.sc. Dalibor Carević.

– Recimo u svijetu je praksa da se te plaže projektiraju na jedan način, i onda kroz neko vrijeme kroz monitoring se pokaže na kojim dijelovima taj projekt nije dobar i onda se defacto kroz neko vrijeme korištenja zna odraditi redizajn, dodaje Ružić.

Redizajn je potreban i hrvatskom načinu razmišljanja. Nasipavanje, ali i dohrana plaža bez donošenja odgovarajućih standarda, loše je rješenje za očuvanje prelijepe i prepoznatljive hrvatske obale.

D.G.