Dostupnost zdravstvenih usluga na Hvaru daleko bolja od one na Visu

HVAR – Budući da je Hvar veći otok, koji ima 11.000 stanovnika, dok ih Vis ima oko 3500, dostupnost zdravstvenih usluga na Hvaru je daleko bolja od one na Visu. Prema riječima Marka Rađe, Hvar nema internista, dok Vis nema ništa osim liječnika obiteljske medicine i zubara. Njima pedijatar dolazi jednom mjesečno na otok, a ginekolog jednom u dva tjedna, piše Index.

Što se tiče otoka Hvara, on broji oko 11.000 stanovnika, a s dolaskom turista brojka ljudi koji borave na otoku rapidno se penje. Tako je Hvar 2019. posjetilo 330.000 turista, prema podacima Hrvatske turističke zajednice. Najveći dio, naravno, dolazi u sezoni. Turističku ambulantu nemaju, kao ni dežurnu ljekarnu.

Ravnatelj Rađa objasnio zašto Hvar nema turističku ambulantu

Ravnatelj Marko Rađa rekao ispričao je da su dobro pokriveni što se tiče obiteljske i dentalne medicine, a da im ne nedostaje niti ostalih specijalista te podrobno objasnio zašto nemaju turističku ambulantu ni dežurnu ljekarnu na otoku.

– Kompletna zdravstvena zaštita na otocima određena je kapacitetima koje propisuje HZZO. Hvar ima devet timova obiteljske medicine, po tri tima su u gradu Hvaru i Jelsi, jedan je u Sućuraju te su još dva tima u Starom Gradu. Kad vidite broj stanovnika, a Hvar ih ima oko 11.000, onda vidite da svaki tim obiteljske medicine ima manje pacijenata od maksimalnog broja. Naime, standardni tim obiteljske medicine ima oko 1700 pacijenata, a na otoku Hvaru svaki ima oko 1200 pacijenata. Dakle, liječnici obiteljske medicine su ispod minimuma po broju pacijenata – rekao je za Index Marko Rađa.

Koje liječnike ima Hvar?

Što se tiče dentalne medicine, imaju šest stomatologa na cijelom otoku. U Hvaru su tri, Jelsi dva i Starom Gradu jedan. Standard je, navodi, 1900 pacijenata po jednom stomatologu.

– Grad Hvar ima i jednog svog pedijatra, ginekologa i radiologa. Hvar u punom radnom vremenu ima i laboratorij u kojem rade magistra biokemije i laborantica, nemaju dežurnu ljekarnu jer se dežurstvo u ljekarni odrađuje na 250.000 osiguranika. Cijela Splitsko-dalmatinska županija ima dvije dežurne ljekarne koje financira država. Sad se postavlja pitanje može li lokalna zajednica financirati dežurstvo u ljekarni, a treba napomenuti da je to velik trošak. Jedan tim u ljekarni godišnje košta 700.000 kuna. To je ono što treba platiti ljudima za plaće i režije, a oni posla mogu imati ili ne moraju. Male sredine ne mogu imati dežurne ljekarne jer za to nema sredstava – objasnio  je Rađa.

Dva tima Hitne, jedan plaća Hvar

Što se tiče Hitne pomoći, navodi da su na Hvaru dva tima Hitne.

– Jedan puni tim Hitne, dakle T1, je u Hvaru, drugi u Jelsi, s tim da država ne financira T1 u Hvaru. Dakle, T1 tim se sastoji od doktora, tehničara i vozača, a T2 tim ima samo tehničara i vozača. Država za Hvar financira T2 tim, a sam grad Hvar dodatno sufinancira Hitnu ako bi imali T1 tim – obrazložio je Rađa.

Što se tiče turističke ambulante, navodi da je Hvar nema, jer u nju nitko ne bi dolazio.

– Najveći problem s turističkom ambulantom bio bi taj da kad bi se ona formirala, u njoj bi se pregledi naplaćivali isključivo kroz gotovinu i ondje ne bi mogli koristiti zdravstveno osiguranje, bilo domaće ili europsko. Istovremeno, HZZO ističe da svi njihovi osiguranici, kao i strani turisti s EU karticama zdravstvenog osiguranja, mogu koristiti usluge obiteljske medicine. Na otoku imamo devet ambulanti i sve one primaju i turiste. Račun njihovog pregleda fakturira se HZZO-u i oni plate tu uslugu dodatno. HZZO za taj prvi pregled isplaćuje 55 kuna bruto iznosa, isto vrijedi i za domaće i strane turiste. Ondje i domaći i strani osiguranici uredno dobiju crvenu uputnicu ili plavi recept i redovnim putem ulaze u zdravstveni sustav. Ako se osnuje turistička ambulanta, HZZO ne ugovora ništa i tko god se tamo javi s domaćim ili stranim osiguranjem, mora platiti kompletnu zdravstvenu uslugu, i dobije privatni recept i privatnu uputnicu. Prvi pregled je 200 kuna, a dobije se i privatna uputnica i privatni recept. Dakle, tko će otići u turističku ambulantu i sve to plaćati, kad u ambulantama obiteljske medicine plate samo participaciju 10 kuna? – zapitao je Rađa.

“Nedostaje nam internist, kolegica odustala od specijalizacije”

Što se tiče ostalih zdravstvenih usluga na otoku, navodi da im je zdravstvena zaštita dobra te da im jedino nedostaje internist. Raspisali su, kaže, specijalizaciju iz interne te odabrali jednu kolegicu, koja je uskoro odustala od specijalizacije, tako da na otoku sad nemaju internista.

– Sad im dolazi internistica iz Splita jedan dan tjedno. Što se tiče ostalog, Hvar ima četiri patronažne sestre, oftalmologa, fizijatra. Imaju i tri fizioterapeuta na Hvaru”, rekao je Rađa.

Kakva je situacija na Visu?

U Visu i Komiži imaju po dva tima obiteljske medicine, po jednog stomatologa u ta dva mjesta. Pedijatra nemaju, kao ni ginekologa.

“Pedijatar im dolazi jednom mjesečno iz Splita. To nije ugovoreno s HZZO-om. Što se tiče ginekologa, također ga nemaju, već im on dolazi jednom u dva tjedna iz Splita. Po standardu HZZO-a, svaki ginekolog minimalno mora skrbiti o 4500 pacijentica starijih od 15 godina, a cijeli Vis ima 1700 žena. Inače ginekolozi skrbe i o 6000 žena, tako da zato Vis nema svog ginekologa. Što se tiče ostale zdravstvene zaštite, Vis nema laboratorij, već se krv vadi kod liječnika obiteljske i onda se krv transportira u Split. Na otoku Visu radi jedna patronažna sestra, a imaju i jednog fizioterapeuta. Hitnu nemaju, odnosno djelatnost Hitne obavljaju liječnici obiteljske medicine putem pripravnosti. Dakle, oni dolaze u ordinaciju kad ih se pozove zbog hitnog slučaja, a za Hitnu imaju jednog tehničara i jednog vozača”, rekao nam je Rađa.

Što se tiče ljekarni, imaju po jednu u Visu i Komiži.

– RTG radi svaki dan po četiri sata u Komiži, a očitavanje nalaza je na daljinu, telemedicinski. Jedan dan tjedno na Vis dolazi jedan od sedam radiologa DZ-a Splitsko-dalmatinske županije. On taj dan radi i očitava ultrazvuk. Naravno da za domaće stanovništvo uvijek može biti bolja zdravstvena zaštita, ali ni ovako nije loša. Naravno, kad se poveća broj stranih i domaćih turista, tad pati i domaće stanovništvo – zaključio je Rađa.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.

Martina Pauček Šljivak