Dr. Dalibor Carević: Imamo li učinkovit zakonski sustav zaštite okoliša? Investitori plaćaju elaborate zaštite okoliša, a u 97 posto njih korišteni općeniti podaci, skinuti s interneta!

Izvanredni profesor na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Dalibor Carević jedan je od najvećih hrvatskih stručnjaka za obalni okoliš, a bio je i član radne skupine za donošenje novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Kao sudionik konferencije o klimatskim promjenama u Zadru i općenito zaštiti mora gdje su sudjelovali stručnjaci svih profesija (od građevinara do biologa), osvrnuo se između ostalog i na elaborate zaštite okoliša koji se prema hrvatskim zakonima moraju raditi prije gradnje bilo kakvog projekta. No tko te elaborate naručuje i plaća? Pa sami investitori, a elaborati u samo 3 posto prate odlazak na teren, dok većinu samo prepišu s interneta!

U organizaciji Sveučilišta u Zadru u periodu od 26. do 29. rujna 2024.  održan je „V. ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP Klimatske promjene i očuvanje morskih ekosustava Jadranskog mora“. Hvale vrijedan skup koji okuplja znanstvenike prirodoslovne, tehničke, humanističke i društvene struke, dakle sve one koji se bave morem i odnosom ljudi prema moru kroz svoje znanstvene i stručne analize. Tako se na skupu moglo čuti o utjecaju klimatskih promjena na Vransko jezero i Rogozničko jezero, zatim, što se događa s visokim klifovima na otoku Vrgadi koji su izloženi konstantnoj eroziji i prijete urušavanjem kuća izgrađenih povrh strmih litica, te ponešto o širenju invazivnih vrsta u Jadranu i koliku nam opasnost donose.

Znanstvenici pročešljali 645 Elaborata zaštite okoliša s Web stranica Ministarstva okoliša i evo što su našli...

Neki se znanstvenici bave npr. ispitivanjem utjecaja krema za sunčanje na vodene ekosustave ili instalacijom odobalnih vjetroparkova u Jadranskom moru. Mene su osobno oduševile prezentacije gdje se prikazuje entuzijazam nastavnika iz različitih osnovnih i srednjih škola koji ulažu dodatni trud s ciljem obrazovanja djece i mladeži o klimatskim promjenama i njihovom utjecaju na mora i oceane (npr. OŠ Josip Pupačić u Omišu).

Dakle stvarno, postoje ljudi u Hrvatskoj koji se vrlo predano bave društvenim vrijednostima i svojim radom doprinose društveno korisnim ciljevima. Posebno mi je zapela za oko prezentacija biologinje Milvane Arko Pijevac iz Prirodoslovnog muzeja Rijeka s naslovom : „Elaborati ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš (OPUO) – forma vs. mjera zaštite prirode i okoliša“.

Cijenjena stručnjakinja si je dala truda te je sa web stranica Ministarstva zaštite okoliša skinula ukupno 645 Elaborata zaštite okoliša koji su izrađeni od 2016. do 2024. Dotični elaborati se koriste u postupcima „Ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš (OPUO)“ te su korišteni u svrhu zaštite morskog okoliša za isto toliko planiranih objekata (npr. marine, uzgajališta ribe, šetnice ili parking). Vodeći se svojim višegodišnjim iskustvom, pomno je analizirala svaki od dotičnih elaborata te utvrdila sljedeće činjenice.

U svim navedenim elaboratima bilježila je tzv. „sudjelovanje javnosti“, koje ima pravo uložiti nekakvu žalbu ili uputiti na nepravilnosti tijekom postupka. Zabilježeno je svega 1% sudjelovanja, odnosno u svega 7 elaborata su neki građanin ili udruga uložili neku primjedbu. Ova brojka govori o tome koliko je prosječnom hrvatskom građaninu važna zaštita vlastitog okoliša. Nadalje, proučavan je sadržaj elaborata zaštite okoliša, koji obično ima za cilj analizirati stanje okoliša na lokaciji predviđenoj za gradnju objekta, te propisati neku mjeru zaštite okoliša, npr. zaštiti polje morske cvjetnice Posidonia oceanica ili plemenite periske Pinna nobilis.

U 97 posto elaborata korišteni su općeniti podaci o staništima koji se mogu skinuti s interneta!

U samo 6 elaborata je predviđen terenski pregled , najčešće ronioca biologa, koji je onda utvrdio postojanje neke od zaštićenih vrsta ili nije, a u 623 (97%) elaborata su korišteni općeniti podaci o staništima koji se mogu skinuti sa interneta. Kako je moguće utvrditi postojanje neke zaštićene vrste na mjestu budućeg objekta, ako se to utvrđuje iz npr. ureda u Zagrebu ili Splitu. Prikazan je jedan od brojnih primjera gdje je takvom metodom predviđeno lučko područje usred naselja posidonije jer su postojeće karte staništa, koje su inače vrlo gruba procjena, pokazivale postojanje naselja posidonije 220 metara od planiranog zahvata (uvala Mrtvaška na Lošinju).

Zapravo ovdje postoji jedan suštinski problem. A to je, da je onaj koji plaća izradu Elaborata zaštite okoliša, sam investitor. Zamislite koliko je stalo nekom investitoru koji ulaže svoj novac, da mu na lokaciji buduće investicije predvide dodatne troškove s ciljem zaštite morske „trave“ ili „školjke“. Naravno, nije mu stalo jer time unosi dodatan rizik za svoju investiciju. Može se očekivati da će investitor ipak potražiti tvrtku koja će izraditi Elaborat zaštite okoliša koji neće prouzročiti „puno problema“.

Dodatno zamislite koliko je stalo nekom načelniku ili gradonačelniku manje općine ili grada da im zaštita neke morske vrste otjera vrijednog investitora. Dakle, radi se o suprotstavljenim interesima koji se onda lome preko leđa morskog okoliša. Postojeći sustav je već pomalo zastario te je potrebno razmišljati o unaprjeđenju. Prije svega treba zaštiti investitora, na način da je upoznat sa svim mjerama zaštite okoliša i prije nego je započeo svoju investiciju.

Potom je potrebno osigurati neovisnost samog procesa gdje mjere zaštite okoliša treba ugraditi u urbanističke planove, a donošenje mjera mora biti financirano od strane državne ili regionalne vlasti. Posebno treba istaknuti da takve mjere moraju biti izrađene u suradnji sa stručnjacima iz područja zaštite okoliša koji moraju unaprijediti svoje baze podataka s ciljem što učinkovitije zaštite prirode.

Dr. Dalibor Carević