Filip Gligić i društvo veslali na Svjetskom prvenstvu za juniore u Plovdivu

PLOVDIV – Kao što je i najavljeno u Plovdivu, u Bugarskoj, održano je od 11. do 15. kolovoza 2021. godine Svjetsko veslačko prvenstvo za juniorke i  juniore. Radi se o prvom natjecanju najviše svjetske razine održanom nakon 2019. godine na kojem se okupilo oko 600 najboljih veslačica i veslača iz 43 zemlje. Na žalost na Prvenstvu nisu nastupile reprezentativne posade Australije, Velike Britanije i Novog Zelanda, inače veslački izuzetno jakih zemalja.

Hrvatski veslački savez u Bugarsku je poslao ukupno 16 natjecateljica i natjecatelja svrstanih u 5 posada i to djevojke u dvojcu na pariće, tri muška četverca („sa“, „bez“ i „scull“), te jednog muškog skifistu. Sa stanovišta ŠI-veslanja zadovoljstvom ističemo da je štroker četverca scull bio krkaš Filip Gligić, te da je trener posade bio glavni trener VK „KRKA“ Milan Radečić. S manje zadovoljstva kažimo da su Filip, Nikola Šeparović (VK „Ošjak“ Vela Luka) i Bartol Bućan (VK „Mornar“ Split) bili jedini veslači koji su na veliko Natjecanje stigli iz dalmatinskih klubova (dakle 3 od 16!), a s još manje zadovoljstva navodimo da je ovo Svjetsko prvenstvo bilo jedno od rijetkih na kojem CRO-veslanje nije uzelo medalju, čak štoviše nismo imali niti sudionika A-finala. Šteta, jer očekivanja su bila velika i to naročito od planiranog dvojca na pariće u sastavu Roko Bošković („Mornar“) – Davor Poljančić (VK „Trešnjevka“ Zagreb). Međutim, desilo se da je Roko nepunih mjesec dana prije odlaska u Plovdiv slomio nogu nakon čega je priča o medalji raspršena. Ipak, prije bilo kakvih kritika, svakako treba istaći činjenicu da su Hrvatsku predstavljale posade u kojima je bilo više od pola cura i momaka koji se imaju pravo i iduće godine natjecati u uzrastu juniora!

„Naš“ četverac imao je za konkurente posade iz čak 22 zemlje – najviše od svih muških disciplina, a Natjecanje su završili kao šesti u C-finalu što je svakako neočekivano loš plasman kojeg ne može ublažiti niti činjenica da su bili bolji od posada Danske, Estonije, Francuske i Kanade, zemalja u kojima je veslački sport i te kako razvijen.  Prilično rezigniran, trener Mime njihove nastupe prokomentirao je ovako: „Imali su četiri trke, s jednom sam bio zadovoljan jer su njome pokazali da se može, s jednom poluzadovoljan, a s dvije sasvim nezadovoljan. Može se izgubiti, ali se i u porazu treba dati sve od sebe!“ Treneru dajemo za pravo jer kako objasniti da se uđe u zadnjih 500 metara utrke u C-finalu s zaostatkom od Nizozemske malo više od jedne sekunde, da bi na kraju razlika iznosila čak sedam sekundi!? U 500 metara izgubiti 6 sekundi je puno previše sve i da se vesla protiv svjetskih prvaka!

Sjedinjene Američke Države najuspješnija su reprezentacija proteklog Prvenstva s tri zlata od kojih su dva zlata osvojena u muškom i ženskom osmercu, impresionirali su sjajni Španjolci u četvercu „bez“, ali svakako prva priča Prvenstva je fantastična Aurelia-Maxima Katharina Janzen, djevojka izvorno iz Njemačke koja je na SP veslala za Švicarsku. Naime, fraulein Janzen, tijekom čitave finalne utrke držala je tempo 25-26 zaveslaja u minuti, a da priča bude nestvarnija premoćno je osvojila naslov svjetske prvakinje veslajući s veslima koja se inače koriste za škole veslanja (tzv. „Macon“)! Navedenim je svakako potresla dio vjerovanja u suvremene postulate veslačkog treninga, ali i dio industrije veslačke opreme! Onima koji će odmah pomisliti da se radi od osobi natprosječne visine i muskulature, kažimo kako je svjetska prvakinja naizgled sasvim obična cura!  Zbog zlatne medalje, ali ponajviše zbog načina „kako“ i te kako je zaslužila iskrene čestitke iz Šibenika i Hrvatske!

Iduće veliko natjecanje na kojem će nastupiti krkašice i krkaši je Hrvatsko veslačko prvenstvo čije je održavanje planirano od 16. do 19. rujna i to (kao i obično) u Zagrebu na Jarunu.

Dražen Crnogaća