Fizičko uništavanje obalnog staništa najozbiljniji je uzrok gubitka biološke raznolikosti

Aktivna obnova, tj. restauracija staništa, učinkovita je strategija za poticanje ili ubrzanje oporavka degradiranih morskih staništa koja su neophodna za očuvanje bioraznolikosti.

Ciljane vrste u ekološkoj obnovi morskih ekosustava često su smeđe makroalge (npr. alge roda 𝐶𝑦𝑠𝑡𝑜𝑠𝑒𝑖𝑟𝑎) koje su prioritet zbog njihove ključne ekološke važnosti i osjetljivosti u mnogim regijama Sredozemnog mora.

Rezultati zahvata restauracije staništa alge 𝐺𝑜𝑛𝑔𝑜𝑙𝑎𝑟𝑖𝑎 𝑏𝑎𝑟𝑏𝑎𝑡𝑎 na jugu Italije govore da se nakon godine dana može očekivati djelomični oporavak funkcija ekosustava što naglašava potrebu za dugoročnim praćenjem stanja nakon obnove staništa.

Godinu dana nakon restauratorske intervencije znanstvenici su promatrali određena područja faune i biološke raznolikosti u usporedbi s referentnim područjima. Međutim, unatoč visokim obnovljenim stopama rasta makroalgi, struktura sklopa i dalje se znatno razlikovala od strukture referentnih netaknutih područja.

Unatoč brzoj životinjskoj kolonizaciji novog 3D staništa povezanog s uspješnim ponovnim uvođenjem 'inženjera' ekosustava tj. makroalgi, potpuna obnova svojstava staništa može biti mnogo duži proces. Nakon godinu dana aktivna obnova šuma makroalgi i dalje rezultira djelomičnim oporavkom funkcija ekosustava (tj. obnovom), a ne potpunom obnovom ekosustava, čime se naglašava potreba za dugoročnim praćenjem intervencija obnove.

Obalni morski ekosustavi iznimno su bitni, ali su istodobno najviše pogođeni antropogenim aktivnostima i epizodnim događajima (npr. toplinskim valovima) povezanima s globalnim promjenama. Među prijetnjama koje utječu na obalno stanište, fizičko uništavanje i degradacija kvalitete okoliša (zbog povećane zamućenosti vode i/ili onečišćenja) najozbiljniji su izravni uzroci gubitka šuma makroalgi i njihove biološke raznolikosti. Unatoč poduzetim protumjerama, od ublažavanja ljudskih pritisaka do provedbe mjera očuvanja, oporavak obalnih ekosustava rijedak je i spor, čak i kada se uklone proksimalni pokretači gubitka .

U tom se scenariju ekološka obnova sve više priznaje kao najpogodnija (ili jedinstvena) strategija za aktivno pokretanje ili ubrzavanje oporavka degradiranih obalnih staništa. To je nedavno međunarodno prepoznato proglašenjem Desetljeća UN-a o obnovi ekosustava (2021.-2030.). Iako je obnova morskog ekosustava još uvijek u fazi pionira (s jedinstvenom iznimkom obnove koraljnih grebena) u usporedbi s kopnenim ekosustavima, u posljednje vrijeme postoje značajni znakovi napretka za nekoliko obalnih staništa, uključujući morske trave, slane močvare, grebene kamenica, mangrove i šume algi.

Međutim, kako bi intervencije obnove bile uspješne i cjenovno pristupačne u velikim prostornim razmjerima, potreban je detaljan popis stanovništva i mapiranje gubitka staništa, raspodjela potencijalnih populacija donatora i utvrđivanje stresora/učinaka koji su uzrokovali njihov pad ili gubitak.

Cijeli rad na temu obnove biološke raznolikosti i ekosustava, pod nazivom "Obnova šuma makroalgi: učinak temeljnih vrsta" pročitajte OVDJE.

I.B.