FOTO/VIDEO: KAJAKOM OBILAZI SVE SVJETIONIKE Otočna Odiseja 2019.

Marko Kovač, jedinstven po nadimku Putnik Lik krenuo je na neobično putovanje. Vesla u kajaku Jadranom i to s jednim jedinim ciljem: Obići svjetionike s posadom.

Ekskluzivno za Morski.hr govori o svojoj odiseji, za koju bi se, treba priznati, malo tko ohrabrio na malenom kajaku. Njegov put je krenuo s Prevlake, a zavrit će na Savudriji. Trenutno vesla na splitskom plovnom području.

– Prije nepunih 33 godine sam rođen u Zagrebu, gdje sam se obrazovao i živio do prije 4 godine kada sam došao raditi u Split, gdje sada živim. Prema struci sam Geoekolog, odnosno završio sam PMF, Geografiju u Zagrebu, specijalizacija Fizička geografija s geoekologijom. Radim kao vodič u pustolovnom turizmu od proljeća 2013. godine, a najiskusniji sam kao vodič u kajakarenju na moru. Još kao student Geografije sam provodio ljeta istraživajući planine i otoke Lijepe Naše. Sada većinu godine vodim strance po prirodi, a zimu koristim za svoj gušt i istraživanje još neotkrivenih kutaka Hrvatske – kaže Marko Kovač.

Puno stvari nas je zanimalo, pa Marko počinje s ciljem svoje avanture, odgovara koliko je trajalo planiranje i kako se odlučio na putovanje kajakom.- Otočna Odiseja je nastala u ljeto 2012. godine kada sam s prijateljom Šimom odveslao do svih naseljenih otoka u Hrvatskoj. U jesen 2015. godine iz nostalgije prema kajakaškoj ekspediciji iz ljeta 2012. sam došao do ideje veslanja do svih svjetionika u Hrvatskoj, koji su izgrađeni u 19. stoljeću. Odlučio sam se veslati zimi zbog toga što je zima period godine kada imam mogućnost realizacije višemjesečne ekspedicije, obzirom da radim u turizmu pa od travnja do studenog imam obavezu prema poslu koji je moj jedini izvor prihoda. Drugi razlog za zimsko kajakarenje jest promocija kajakarenja po moru kao cjelogodišnje rekreacije uz adekvatnu opremu. Originalna ideja je bila krenuti iz Splita prema Prevlaci uz kopno, pa preko vanjskih otoka do Savudrije u Istri. Nakon najstarijeg svjetionika u Hrvatskoj, od Savudije se vratiti natrag u Split. Nažalost zbog kasnijeg starta od planiranog neću stići odveslati do svih svjetionika ove zime pa ću sljedeće zime odveslati do svjetionika u Istri i Kvarneru. Ove ću zime odveslati do svih dalmatinskih svjetionika.

Cilj avanture je odveslati do svih svjetionika iz 19. stoljeća dok projekt Otočna Odiseja ima više ciljeva: promocija morskog kajakarenja u Hrvatskoj, zemlji izuzetno visokog potencijala za taj oblik rekreacije, a koji je vrlo zanemaren kao što je profesionalni kajak kao plovilo vrlo podcijenjen. Pokrenuti proces izmjene Pravilnika o brodicama i jahtama u svrhu slobodnog veslanja kajakom između otoka a ne samo u zoni 500 metara od obale. Uz navedeno cilj mi je promovirati svjetionike kao kulturnu baštinu nulte razine, što je nasljeđe Austro-Ugarske vlasti koja je puno više cijenila svjetionike i svjetioničare za razliku od današnje vlasti koja modernizacijom tehnologije zanemaruje važnost čovjeka na svjetioniku.Što radiš kad dodakneš još jednu lanternu?

– Na svim lanternama provedem barem sat vremena tijekom kojih popijem pivo, prošećem odnosno istražim svjetionik koliko je moguće, a sve to dokumentiram fotografijama i snimkama dronom. Na lanternama sa svjetioničarskom posadom najčešće ostanem preko noći, pa se družim sa svjetioničarom i pomognem ako treba. Uvijek me ugoste hranom i pićem, te stoje na usluzi ukoliko mi nešto treba a da mi mogu omogućiti.

Koliki put si do sad prešao? – Do sada sam odveslao 706,72 km unutar 30 dana veslanja, iako ekspedicija traje već 40 dana (krenuo sam 26.01.19.). Deset dana nisam veslao zbog loših vremenskih uvjeta. Pošto veslam sam, najzanimljivije su mi bila druženja sa svjetioničarima na sv.Andriji, Strugi, Sušcu, Stončici i Murvici. Svaki svjetioničar je zanimljiv na svoj način ali najviše zanimljivih priča iz svjetioničarske povijesti sam čuo od svjetioničara Ivana Bulića Iće na Stončici kod Visa.

https://www.facebook.com/markokovaclik/photos/a.333011453421526/2040635929325728/?type=3&theater

Imaš li podršku?– Roditelji su me najviše iznenadili što se podrške tiče. Inače su uvijek pričali zašto idem, zar nemam šta pametnije za raditi ali ove zime su to prihvatili na način da sam ja začuđen, a kada se čujemo telefonski uživam razgovarati s njima i odgovarati na njihova pitanja gdje se nalazim i kako je bilo, a neki dan mi je mama bila odlična podrška kada sam se loše osječao, ona je samo rekla da budem dobro raspoložen i vedar jer nema smisla da budem loše raspoložen. Imam veliku podršku od cure, no kada sam trebao krenuti veslati, nije joj bilo previše drago što idem, a jedva čeka da završim avanturu pošto joj nedostajem.

Je li te strah?

– Rijetko kada me strah, no uspješno se borim protiv istog. Najviše me strah da se prevrnem usred nekog kanala i da se ne uspijem sam spasiti pa da moram tražiti pomoć preko sigurnosnih uređaja koje imam sa sobom u kajaku. Inače se znam okreti s kajakom, te popesti na isti ukoliko je potreba, ali more me nikada nije prevrnulo u 8 godina veslanja pa imam blagu paranoju što ako ne uspijem. Drugi strah je da ne zapnem na nekom otočiću gdje nema ni ljudi ni vode, a da ostanem bez namirnica pa da moram zvati pomoć jer mi nedostaje hrane i pića. Taj strah rješavam na način da ostanem u civilizaciji kada zovu loše vrijeme za nekoliko sljedećih dana. Drugim riječima ne riskiram po pitanju hrane i pića.

Kakav dojam na tebe ostavljaju svjetionici i svjetioničari?

– Neke svjetionike sam posjetio u prolazu prije ove ekspedicije, ali sad sam oduševljen kad kajakom doveslam do fantastičnih građevina koje su izgrađene prije više od 120 godina na način koji je danas nitko ne bi mogao ostvariti. Najviše mi je žao kad vidim neke svjetionike koji su zapušteni poput srednjovjekovnih ruševina, a još više mi je žao kada vidim zaključanu lanternu bez svjetioničara.

Žao mi je što Ministarstvo kulture ne cijeni više ove jedinstvene spomenike kulturne baštine čija je duša upravo čovjek koji živi na lanterni, dok ljudi koji odlučuju o budućnosti lanterni gledaju na svjetioničare kao trošak u proračunu kojeg se može maknuti jer je automatizacijom svjetionika svjetioničar nepotreban. Meni je jako žao što se gasi dvostoljetna tradicija svjetioničara na lanternama a standard države se svake godine povećava kao i proračun, odnosno troškovi – priča nam u dahu Marko Kovač dok odmara na jednom od svjetionika prije nove zore, kada mora veslati dalje.-