Gates: "Vjerujem da možemo izbjeći klimatsku katastrofu ali gotovo svaki aspekt naših života doprinosi ovom problemu"

"Kad sam prije 15 godina prvi put počeo učiti o klimatskim promjenama, došao sam do tri zaključka. Prvo, izbjegavanje klimatske katastrofe bit će najteži izazov s kojim će se ljudi ikada suočiti. Drugo, jedini način da se to učini bit će agresivno i promptno ulaganje u inovacije i implementaciju čiste energije. I treće, morali smo i moramo krenuti", započinje svoj osvrt Bill Gates u svom blogu Gates Notes.

Od tad je priljev privatnih i javnih ulaganja ubrzao inovacije i brže nego što sam se uopće usudio nadati, nastavlja Gates. Zbog ovog napretka sam optimističan u pogledu budućnosti.

Ali realan sam i što se tiče sadašnjosti. Svijet i dalje treba smanjiti godišnje emisije stakleničkih plinova s ​​51 milijarde tona na nulu, ali globalne emisije ipak nastavljaju rasti svake godine. Ako pratite godišnja izvješća IPCC-a, vidjet ćete kako scenariji za ograničavanje porasta globalne temperature na 1,5 ili čak 2 stupnja Celzijusa postaju sve udaljeniji. A neke od čistih tehnologija koje su nam neoophodne, još su jako daleko od toga da postanu praktična i isplativa rješenja koja možemo početi primjenjivati.

U prošlom desetljeću konačno smo krenuli. Tijekom sljedeća tri, moramo ići puno dalje i puno brže, objašnjava Gates. I dalje vjerujem da možemo izbjeći klimatsku katastrofu — ako sljedeću generaciju posvetimo mobilizaciji najvećeg odgovora na krizu u ljudskoj povijesti.

Zašto je energetski prijelaz tako težak

Da bismo razumjeli što će biti potrebno da dođemo do nule, moramo početi s pitanjem odakle dolazi 51 milijarda tona emisija. Nažalost, odgovor je sve i svugdje.

Gotovo svaka ljudska aktivnost proizvodi emisije stakleničkih plinova. Ljudi automatski pomisle na električnu energiju, gdje postoji put do nule jer su vjetar i sunce sad jeftiniji od fosilnih goriva. No električna energija čini samo 26 posto globalnih emisija. Slično tome, litij-ionske baterije omogućile su budućnost s nultom potrošnjom za automobilska putovanja. Ali automobili čine manje od 16 posto emisija u prometnom sektoru. Litij-ionske baterije ne utječu mnogo na emisije koje nastaju pri putovanju na velike udaljenosti u zrakoplovima, teretnim brodovima i teškim kamionima.

Poljoprivreda i zgrade čine 21 odnosno 7 posto emisija. Sektor s najviše emisija, 30 posto ukupnih, je proizvodnja — proizvodnja stvari o kojima ovisi moderni život, poput cementa, plastike i čelika.

Dakle, ako ovo čitate tijekom ručka na plastičnom uređaju u svojoj klimatiziranoj poslovnoj zgradi od betona i čelika do koje ste išli autobusom, počinjete uviđati koliko manje-više svaki aspekt naših života doprinosi problemu.

Više od 70 zemalja obvezalo se postići nultu razinu neto potrošnje, uključujući velike zagađivače poput Sjedinjenih Država i Europske unije. Međutim, čak i ako SAD i Europa dođu do toga, nećemo riješiti problem. Tri četvrtine svjetske populacije živi u gospodarstvima u nastajanju poput Brazila, Kine, Indije i Južne Afrike, i iako su povijesno gledano imale vrlo malu ulogu u izazivanju klimatskih promjena, sada su odgovorne za dvije trećine ukupnih emisija stakleničkih plinova. Kina sama emitira više od jedne četvrtine. Stoga rješenja ne mogu ovisiti o jedinstvenim uvjetima u jednoj zemlji ili regiji. Moraju funkcionirati u svim zemljama ili će temperatura nastaviti rasti.

Razmišljanje globalno umjesto nacionalno i lokalno otkriva zašto klimatske promjene ne možemo riješiti jednostavnim korištenjem manje energije. Zemlje s niskim i srednjim dohotkom agresivno grade kako bi postigle životni standard kojemu njihovi ljudi teže. Mnoge zemlje u Europi i Sjevernoj Americi napunile su atmosferu ugljikom kako bi postigle prosperitet, a nerealno je i nepravedno očekivati ​​da će se svi ostali odreći udobnijeg života jer se pokazalo da taj ugljik mijenja klimu.

Najprije, moramo naći čiste tehnologije kojima bismo svaki proces intenzivnih emisija koji danas koristimo zamijenili novim tehnologijama: novi način proizvodnje čelika, pogon zrakoplova, gnojenje polja...

Drugo, moramo smanjiti troškove novih čistih tehnologija kako bi se mogle natjecati, ne samo u bogatim zemljama, već u svim zemljama. Razliku u cijeni između bilo koje sadašnje tehnologije i čiste alternative nazivam "Green Premium", i to je ustvari ključ za izbjegavanje klimatske katastrofe. Zelene premije moraju biti blizu, na ili ispod nule. Sve dok čisti cement košta duplo više od tradicionalno proizvedenog cementa, na primjer, velika većina kupaca ga jednostavno neće odabrati.

Treći dio rješenja je brza implementacija ovih troškovno konkurentnih tehnologija. Moramo zamijeniti svaki pojedini dio infrastrukture posvećen obavljanju stvari na stari način infrastrukturom posvećenom obavljanju stvari na novi način - a to se ne događa odmah, pogotovo ako uzmemo u obzir zapanjujući opseg posla.

Primjerice, trenutno u svijetu postoji 2412 elektrana na ugljen, a taj broj još uvijek raste. Svaka će se morati zamijeniti. Ili uzmite u obzir samo jedno naftno polje, Hebron-Ben Nevis na obali Newfoundlanda. Radit će kontinuirano 30 godina, zapošljavat će stotine ljudi i koštat će 7 milijardi dolara — a svo to vrijeme, rad i novac proizvest će dovoljno nafte da svijetu potraje samo osam dana.

Koristimo toliko energije i toliko smo uložili u strojeve za njihovu proizvodnju. Sad, u razdoblju od otprilike 30 godina, moramo sve to razgraditi i početi ispočetka s čistim tehnologijama. Imam više povjerenja u tržišta nego mnogi drugi ljudi, ali čak ni ja ne mislim da tržište samo po sebi može izvršiti pritisak na cijelo gospodarstvo u samo nekoliko desetljeća. Trebamo plan za ubrzanje procesa.

Puno se toga promijenilo od sastanka COP 21 2015. u Parizu, gdje su 22 vlade pokrenule inicijativu pod nazivom Mission Innovation. Od tada su se javna sredstva za istraživanje i razvoj (R&D) povezana s klimom povećala za gotovo trećinu.

Privatni sektor ulaže u klimu više nego ikada

Na tom istom događaju bio sam dio grupe investitora koji su pokrenuli Breakthrough Energy Ventures, fond rizičnog kapitala usmjeren na klimu koji sada u svom portfelju ima više od 100 tvrtki za čistu energiju, piše Gates. U međuvremenu, drugi rizični fondovi više ulažu u sektor. U posljednje dvije godine, uložili su približno 70 milijardi dolara u više od 1300 start-upova s čistom energijom.

Kao rezultat ove aktivnosti, istraživanje i razvoj konačno se realiziraju. Uzmite dugotrajnu pohranu energije. Mnogi obnovljivi izvori energije—posebno solarna energija i energija vjetra—rade s prekidima: nisu uvijek uključeni. Ali još uvijek moramo biti u mogućnosti generirati energiju na zahtjev, tako da je moramo skladištiti.

Na primjer, start-up Ramye Swaminathan, Malta, pretvara električnu energiju u toplinu, koja je pohranjena u rastaljenim solima, i hladnoću, koja je pohranjena u otopini protiv smrzavanja - i pretvara ih natrag u električnu energiju kad je to potrebno. Form Energy, koju je utemeljio Mateo Jaramillo, pohranjuje električnu energiju u ono što je poznato kao baterija željezo-zrak koja pretvara željezo u hrđu, a zatim obrće proces na zahtjev.

Etablirane tvrtke također su nedavno počele dramatično preusmjeravati ulaganja i stručnost kako bi ispunile obveze neto nule. U 2016. samo je 21 tvrtka izdala klimatske ciljeve. Sada je taj broj 3.671. Program Catalyst tvrtke Breakthrough Energy surađuje sa zrakoplovnim tvrtkama, proizvođačima automobila i čeličanima koji su predani uvođenju čistih tehnologija te bankama i investicijskim fondovima koji su zainteresirani za njihovo financiranje.

Javni sektor jača s učinkovitim politikama

Jedan od razloga za ovaj nalet inovacija su javne politike koje su posljednjih godina postale ambicioznije.

U proteklih 12 mjeseci Kongres SAD-a donio je, a predsjednik Biden potpisao tri zakona bitna za klimu: Zakon o smanjenju inflacije, Zakon o dvostranačkoj infrastrukturi i Zakon o CHIPS-u i znanosti. Zajedno osiguravaju više od 500 milijardi dolara poreznih olakšica, jamstava za kredite i drugih ulaganja u energetsku tranziciju. Što je još važnije, oni će potaknuti stotine novih projekata čiste energije i mobilizirati trilijune privatnih ulaganja, uključujući - što je ključno - ono što je poznato kao demonstracijski projekti.

Jedini način da optimizirate novu tehnologiju je da je maknete iz laboratorija, izgradite u stvarnom svijetu i neprestano poboljšavate. Ovaj zakon ne samo da osigurava financiranje za to, već također stvara Ured za demonstracije čiste energije za upravljanje procesom koji ide dalje.

Sa svoje strane, Europska unija je 2021. u zakon unijela neto nulu do 2050. Iste je godine povećala svoj cilj do 2030. s 40 posto na 55 posto smanjenja (u usporedbi s razinom iz 1990.). Konkretni plan za postizanje tih ciljeva još se probija kroz zakonodavni proces.

Nažalost, rat u Ukrajini i energetska kriza koju je prouzročio, vrše pritisak na rastući konsenzus o klimi na kontinentu. Neke su zemlje nedavno uložile u nove projekte fosilnih goriva, što samo jedan veliki problem mijenja za drugi.

Što svijet treba učiniti sad?

Čovječanstvo nikada prije nije imalo pred sobom toliko toga: ulaganja, politiku, niz inovacija, ukupnu javnu svijest da su klimatske promjene prioritet. U nedavnim anketama, više ljudi diljem svijeta vidi klimu kao veliku prijetnju nego bilo koji drugi problem. A više pojedinaca nego ikad poduzima produktivne korake za smanjenje vlastitog ugljičnog otiska, što kad se gleda zajedno šalje snažan signal poslovnim i državnim čelnicima da se mora učiniti više. Ali čak i sa svim tim alatima i zamahom, još uvijek ih moramo oblikovati u sveobuhvatno rješenje.

To znači više istraživanja, razvoja i demonstracija; razvijanje pravednog, izvodljivog procesa za povećanje; i pomaganje ljudima da se prilagode klimatskim promjenama koje će se dogoditi bez obzira na to što sada radimo.

Istraživanje, razvoj i demonstracija: još uvijek postoje mnoge kritične čiste tehnologije koje nisu ni blizu dovoljno jeftine da bi se natjecale. Potrebna su nam održiva tekuća goriva za prijevoz na duge relacije; pristupačni načini za hvatanje CO2 izravno iz atmosfere; dodatni izvori obnovljive energije kako bismo držali korak s globalnom potražnjom koja će se udvostručiti ili utrostručiti kako budemo elektrificirali sve više i više procesa. A kako bismo popunili ove praznine, moramo nastaviti raditi ono što smo dobro radili od 2015.: moramo još više povećati ulaganja u inovacije čiste energije.

Ne možemo se pretvarati da energetski prijelaz neće biti destruktivan. Iako će se pojaviti nove industrije i poslovi, neki stari će nestati. Nova infrastruktura utjecat će na zajednice u kojima je izgrađena. U prošlosti su zajednice s niskim prihodima i zajednice obojenih nesrazmjerno trpjele zbog odluka o tome kamo trebaju ići veliki infrastrukturni projekti, a ne možemo dopustiti da se to dogodi ovaj put. Javne politike moraju osigurati pravednu tranziciju kako planet pogodan za život nikada ne bismo suprotstavljali životima ljudi.

Istodobno, mora postojati prijelaz. Prošle su godine birači u Maineu blokirali izgradnju dalekovoda potrebnih za dovođenje električne energije s niskom razinom ugljika na sjeveroistok. Neki od tih dalekovoda trebali su presjeći farme i šume, ali unatoč tome moramo biti u stanju praviti odgovorne kompromise na poštene i transparentne načine kako bismo mogli ići brže. Nezamislivi poremećaji uzrokovani porastom temperature od 4 stupnja nadjačat će nedostatke većine rješenja za čistu energiju—a snažan proces uključivanja zajednice rezultirat će boljim dizajnom i smještajem projekata.

Pomozite ljudima da se prilagode: klima se već dramatično promijenila. Kako bismo umanjili štetu koju te promjene uzrokuju, također moramo ulagati u pomoć ljudima da se prilagode toplijoj klimi, porastu razine mora i manje predvidljivom vremenu. To znači ulaganje u znanost o usjevima kako bi poljoprivrednici mogli saditi sjeme koje je tolerantnije na vrućinu. To također znači osmišljavanje tehnologija poput desalinizacije kako bi se zajamčilo da će zajednice imati pristup čistoj vodi i nadogradnju lučkih objekata diljem svijeta kako bi bile otporne na poplave i oluje. Svijet se mora koristiti istim strategijama koje su potaknule inovacije u tehnologijama ublažavanja kako bi također počeo ozbiljno pristupati prilagodbi. Proširujemo naš pristup u Breakthrough Energy kako bismo odražavali ovu perspektivu.

Krajnja mjera uspjeha su globalne emisije stakleničkih plinova: moramo prijeći s 51 milijarde tona godišnje na nulu u sljedeća tri desetljeća. Ali postoji i zaostatak kada je u pitanju taj pokazatelj. Ulaganje u razvoj, demonstraciju i primjenu čistih tehnologija je na prvom mjestu. Pad emisija dolazi na drugo mjesto, nakon što Green Premium za bilo koju čistu tehnologiju postane dovoljno nizak da se poveća.

Zato su moja privremena mjera uspjeha zelene premije. Moramo ih dovesti blizu, na ili čak ispod nule do 2040. za cijeli niz proizvoda i procesa koje trebamo zamijeniti. Napredak neće ići pravolinijski. Bit će padova na tom putu. Ali ako možemo pristupiti ukidanju zelenih premija, osjećat ću se dobro u vezi dugoročne prognoze za klimu.

To nam ostavlja 18 godina da stignemo odavde do tamo. Europa i Sjedinjene Države, koje su kroz povijest proizvele veliku većinu emisija CO2, duguju svijetu ne samo eliminaciju vlastitih emisija, već i agresivno ulaganje i smanjenje ekoloških premija. To će drugim zemljama koje nisu imale puno veze s izazivanjem klimatskih promjena dati priliku da prestanu ispuštati stakleničke plinove dok istovremeno razvijaju svoja gospodarstva i podižu životni standard.

Kao otac troje djece, znam da 18 godina nije puno. Zato tražim od tima tvrtke Breakthrough Energy da surađuje s inovatorima i drugim stručnjacima u klimatskoj zajednici kako bi iscrtali rigorozne 10-, 15- i 20-godišnje planove za smanjenje zelenih premija na nulu. Ne možemo se samo nadati najboljem. Moramo to dizajnirati, zajedno.

Ovo je najteži izazov s kojim su se ljudi ikada suočili. Nikada nije bilo mobilizacije ovog opsega, u ovom opsegu, ovom brzinom, ovoliko dugo. Ali čovječanstvo se također nikada nije suočilo s egzistencijalnom krizom poput klimatskih promjena.

Optimist sam glede toga za što su ljudi sposobni u krizi, a dugoročno se ne bih kladio protiv nas. Nažalost, nemamo luksuz na duge staze. Već smo postigli mnoge energetske proboje. Moramo postići više, brže, kako bismo izbjegli klimatsku katastrofu, zaključuje Bill Gates u svom osvrtu.

I.G.