Godišnjica je odlaska velikana obrane Dubrovnika: "Našu djecu treba učiti da pamte, ali ne i da mrze, jer pamćenje je alat, a mržnja golemi teret!"

Dubrovački dnevnik piše u čast general bojniku Nojku Marinoviću koji je ovaj svijet napustio na današnji dan 2021. godine.

Marinović je rođen 26. rujna 1948. godine u mjestu Bruška kod Benkovca. Završio je Vojnu akademiju u Beogradu i Ratnu školu u Sarajevu. Nakon vojne službe u Šibeniku, Lastovu i Korčuli, 1982. godine postavljen je za zapovjednika vojarne JNA u Trebinju. Na tom je mjestu dočekao i Domovinski rat. Dana 19. rujna 1991. dragovoljno prelazi u Zbor narodne garde.

Njegov dolazak  imao je iznimno značenje za razvoj Oružanih snaga i organizaciju obrane na dubrovačkom području. Nakon što je sa svojim saznanjima o snazi i namjerama neprijatelja upoznao općinsko čelništvo, preuzima mjesto zapovjednika Zapovjedništva obrane Općine Dubrovnik. Pod zapovjedništvom, tada potpukovnika Nojka Marinovića, dubrovački branitelji izdržali su sve neprijateljske napade u uvjetima potpune sedmomjesečne blokade Grada, nanijeli agresoru odlučujući vojnički i politički poraz, te sačuvali njegovo najveće bogatstvo - Slobodu.

Tijekom obilaska prve crte obrane 19. ožujka 1992. teško je ranjen. Nakon susreta s predsjednikom RH dr. Franjom Tuđmanom, koji mu je tom prigodom dodijelio čin general bojnika, na vlastiti zahtjev prekida liječenje i 1. lipnja vraća se u Dubrovnik. Već 12. lipnja 1992. u IZM JB Lozica izradio je prvu Zapovijed za oslobodilačku operaciju "Tigar", potpisujući je kao Zapovjednik IZM Južnog bojišta. Nakon odlaska generala Janka Bobetka na novu dužnost, preuzima zapovijedanje Južnim bojištem. Na toj dužnosti ostao je do kraja 1995. godine kada je razriješen djelatne vojne službe i umirovljen.

Preminuo je 4. siječnja 2021. u 73. godini života. General bojnik Nojko Marinović sahranjen je na dubrovačkom groblju Boninovo, 6. siječnja 2021. godine.

J.T.