Himalajska sol je skupa, a jeftinija morska sol iz Jadrana višestruko je nutritivno kvalitetnija! Evo i zašto...

Himalajska sol posljednjih se godina marketinški često pumpa kao izvrsna zamjena za kuhinjsku sol, pa će tako reklame navoditi brojne dobrobiti, prešućujući pritom da su razine tih "dobrobiti" u himalajskoj soli toliko minijaturne, da ih ljudski organizam u tim količinama uopće ne može kvalitetno iskoristiti.

Što je himalajska sol i od kud dolazi?

Ovaj dragocjeni mineral uvozi se iz Pakistana, točnije podnožja planinskog lanca Himalaja iz rudnika soli koji je nastao uslijed pomicanja tektonskih ploča, prije oko 800 milijuna godina. Tada se, naime, zemljina kora uzdigla, zarobivši pritom plitki dio mora koji je s vremenom isparavao i tako stvarao velike naslage himalajske soli bogate mineralima.

Predstavlja se kao izvrstan izvor minerala, a egzotično porijeklo i ime daju joj dodatni šarm te na prvi pogled prednost nad običnom soli. Međutim, provjerimo li nutritivnu vrijednost himalajske i jadranske soli koju kupujemo na policama naših trgovina, lako je razumjeti kako je kod reklamiranja ove himalajske, zapravo u pitanju tek marketinški trik.

Ružičasta himalajska sol smatra se vrlo čistom, no ne samo zbog toga što se bere u netaknutom rudniku morske soli. Razlog tomu je što se prikuplja ručno te se ne obrađuje uz dodatak aditiva ili bilo kakvih drugih dodataka. Kao i obična sol, ova vrsta je također u najvećem dijelu sastava natrijev klorid te uz to ima i druge minerale, ali u izuzetno malim, gotovo zanemarivim količinama, koje se zapravo u reklamama prenaglašavaju! Natrijev klorid je oko 98 posto sastava, dok ostatak čine magnezij, kalcij, željezo i drugi. Upravo željezo je ono koje joj daje nježnu ružičastu boju. Smatra se da himalajska sol sadrži 84 različitih minerala.

Kad u reklamama kažu da je himalajska sol bogata mineralima, što to zapravo znači?

Primjerice, ova sol sadrži cink, ali samo 0,0025mg po gramu soli. Preporučena dnevna doza cinka je 8-12mg, tako da biste trebali unijeti oko 5 kg himalajske soli da bi imalo smisla. Isto vrijedi za 0,07mg magnezija i 0,0006 mg željeza po gramu.

No naravno, unos velike količine soli zdravstveno je štetan! Dnevni unos kod odrasle osobe ne bi trebao prelaziti 6 grama soli dnevno, no pokazalo se da je unos soli kod Hrvata tri put viši od preporučenog, čak oko 11,6 grama dnevno. Unos velike količine soli može povećati količinu vode koju vaše tijelo zadržava, što dovodi do većeg volumena krvi i mogućeg povećanja krvnog tlaka. Ako se ne tretira, hipertenzija može rezultirati nizom zdravstvenih komplikacija, uključujući zatajenje srca, moždani udar ili bolesti bubrega.

Upitna i čistoća: Morska sol je jodirana, himalajska - nije!

Obična kuhinjska sol koju svakodnevno upotrebljavamo je jodirana. Prema važećim zakonima naše države, soli koje se koriste za prehranu ljudi moraju se jodirati. Ovo ne uključuje sve soli jer postoje iznimke, ali i one koje imaju samo tehnološku namjenu.

Himalajska sol, zbog svoje čistoće, ne podliježe jodiranju te je zbog toga potencijalno štetno koristiti samo ovu vrstu soli ako istovremeno ne unosite jod kroz druge namirnice. Jod je mikroelement važan za zdravlje, a najveći dio nalazi se u štitnjači.

Nedostatak joda uzrokuje gušu, probleme sa štitnjačom- hipotiroidizam i pogoršanu mentalnu funkciju. Općenito, ostali simptomi hipotiroidizma uključuju umor, dobitak na tjelesnoj težini, osjetljivost na hladnoću, konstipaciju, suhu kožu, gubitak kose, promuklost, mentalnu apatiju i probleme s koordinacijom.

Zaključno, kad kupujete namirnicu koja se agresivno reklamira u medijima, pokušajte pročitati njen sastav i usporediti s ostalim, sličnim, dostupnim i jeftinijim namirnicama. Ono što je skuplje i razvikanije, nije nužno i kvalitetnije. Pogotovo kad živite u zemlji uz more s tri solane, čija je sol zapravo izvrsne kvalitete.

Jurica Gašpar