>
Dok jedni upozoravaju da je Jadran izlovljen, drugi svakodnevno promatraju rojeve talijanskih ribarica na jednoj i u usporedbi s njima tek pokoju s naše strane Jadrana i kažu da je hrvatsko more rezervat naspram onog naših susjeda.
Iako su i jedni i drugi u pravu, činjenica je da se unatoč pravilnicima i zakonima, traže rupe i propisi krše. Upravo oni koji se žale da se slovo zakona donosi u Zagrebu, sami sebi buše rupu u brodu kojem plove jer najčešći krivolovci nisu ljudi s kontinenta nego oni koji uz more žive. Iako takvi spadaju u manjinu, dovoljno ih je da život u Jadranu dovedu na rub istrijebljenja.
U igri se vrti veliki novac, a da je tome tako pokazuju ogromne potrebe restorana za sve veći broj turista dubljeg džepa, a tu su i tvornice prerađenih ribljih specijaliteta (najčešće u inozemstvu). Jedni i drugi neće žaliti platiti i često pristaju na formu “daj što daš ili uloviš”, a za kapitalce će pasti s neba i suho zlato. Upravo zato “poznavatelji dobrih pošti” koji su od svojih očeva i djedova naslijedili ribarsko znanje i nadogradili ga nemilosrdnom tehnologijom neće birati sredstva da čupaju sve što živi u ili na dnu mora bez imalo savjesti ili obzira za vlastitu djecu. Ulov ribe takvima nije nasušna potreba ili gušt. Oni nisu gladni, dapače, mnogi od njih voze skupe automobile, troše po kladionicama ili birtijama.
Možda pet do dvanaest toga je, čini se, barem u ovom slučaju uhićenja krivolovaca u Limskom zaljevu, svjesna i država pa je poslala organiziranu policijsku akciju za koju se nadamo da nije jedina ni posljednja, nego tek prva. Ne bude li im se stalo na kraj i zaštitila riba Jadrana, ne bude li se proglasio Gospodarski pojas i uvele zone zabrane ribarenja, prizore jata riba vidjet ćemo samo u kavezima uzgajališta!
Zato je ovotjedni izbor morske slike Borisa Kačana upravo ova gornja fotografija.
D.G.
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev