Hrvatsko pomorsko nazivlje

Diskusija o  pomorskom nazivlju me je potaknula da kažem svoje mišljenje, koje naravno nikoga ne obvezuje. Vrlo sažeto.

Ono što znamo, Istočnu obalu Jadrana nastanjivali su Liburni. Miroljubiv, pomorski orijentiran narod, koji je i tada vodio borbu za obranu od Rimljana. Ne znamo kakvi su bili pomorski nazivi u to vrijeme ali sam uvjeren da nisu bili ni latinski ni grčki ni egipatski. Doseljavanje Hrvata koji tada  sigurno nisu bili pomorski narod nije bilo miroljubivo.

Što je u tom srazu ostalo od liburnskog nazivlja i kako se ono pomješalo s hrvatskim do formiranja države teško je reći. U svakom slučaju tadašnja Hrvatska postala je jaka pomorska sila i sigurno je imala svoju terminologiju. Uspon države pa i pomorstva bio je silovit sve do nesretne smrti kralja Zvonimira.

Vjerovali ili ne u legendu o prokletstvu, Hrvatska je od toga dana krenula silaznom putanjom. Gubi snagu, suverenitet, svoje vladare. Ranjivost se pokazala i na obali prema kojoj su i onako svi imali apetite. Počinju stoljetne dominacije Mlečana, Talijana i drugih. To naravno donosi promjene u svemu pa i u jeziku. Jezik je nametnut silom i radi funkcioniranja i preživljavanja stvorena je neka jadranska lingua franca.

Kroz period od gotovo 1000 godina to je zapravo postalo današnje tradicijsko nazivlje. Pokušaji da se u novije doba (20. stoljeće) stvori riječnik pomorskog nazivlja, osobito bakarska pomorska škola, nisu u potpunosti uspjeli.

Zašto uopće dirati u "tradiciju" i stvarati neki novi pomorski rječnik?  

Moje mišljenje je da bez obzira na tradiciju, koju se ne smije diratiti i potiskivati, rječnik je dio suvereniteta svake države. Nekako olako prepuštamo sve što smo stvarali. Doba jedrenjaka jest prošlo ali je imalo prevažnu ulogu u razvoju ovog naroda u ekonomskom i kulturnom smislu. I danas rastačemo energetsku, industrijsku, monetarnu neovisnost.

Ovu jezičnu jedva čekaju susjedi Talijani. Često se sjetim kako mi je ujak opisao početak svojeg školovanja. 1941. u selu na Pašmanu stigla je talijanska vojska. Sa njima i njihov učitelj. Prvašići na satu materinjeg jezika uče napamet rime: nož - coltello, brat -fratello, mliko - latta, maška - gatta, brašno - farina, kokoš - galina... Uz to pjevanje talijanskih pjesama. Uz stoljetni pritisak lako je izgubiti identitet.

Nenad Bojmić