IN MEMORIAM Odlazak Kapetana Varge

Danas nas je napustio brodograditelj, kapetan, inovator i morski vizionar Slobodan Bobo Varga. Pisali smo o njemu prije dvije godine, kad smo najavili premijeru hrvatskog izuma – solarnih panela za morske uvjete, za koju ideju je upravo Varga bio glavni i odgovorni. Disao je more punim plućima, do samog kraja, pričaju o njemu njegovi prijatelji…

Slobodana Bobu Vargu upoznao sam sredinom rujna jedne od proteklih godina. Razvili smo zastavu novoosnovanog Jedriličarsko Bordarskog Kluba Lastovo, mjesecima smo organizirali regatu “Renata i Joža Horvat” oko Lastova. U to vrijeme živio sam na Lastovu sa svojom Stefi Medini i proživljavao najljepše trenutke svoga života. Bilo je to izuzetno kreativno vrijeme. Sanjarili smo Marčelino , Marčeta i ja kako ćemo podići plantažu limuna, osnovali smo klub zajedno sa drugim divnom
ljudima poput Mladena Bartulovića svjetioničara i tako…

Toga dana kada je Bobo uplovio bilo je sunčano i ne previše nemirno . Zvali su južinu koja je tih dana jačala. Dočekali smo ga kako je i red, kao prvog od očekivanih dvadesetak brodova. Regata je trebala startatiza nekoliko dana. Iz broda iskrcali su se mali Achi , pesonja, i Bobo. Do kasno u noć pričali smo kod kapetana Ratka Marčete u konobi uz ribu i vino u Skrivenoj luci o brodovima. O njegovim brodovima koje je gradio i za Jožu i Renatu Horvat. Čovjek ogormnog znanja , intuitivan i izuzetno zanimljiv sugovornik. Od njega se moglo puno naučiti.

Jugo je jačalo i gotovo svi brodovi su otkazali dolazak na našu regatu. Lastovo je daleko a jugo neugodno. Uplovio je HIR 3 sa kapetanom Sašom Fegićem (koji se spremao na put oko svijeta s tim brodom) i vesela posada na brodu Adio Pameti.

Saša , Nelson , Marina i još nekoliko veselih mornara isplovili su “Hans Christian”om , Bobinim brodom oko arhipelaga. Vratili su se oduševljeni brodom i morem. Dan kasnije na sam dan kada je trebala biti održana regata koju smo otkazali, Saša sa Hirom 3 i svojom posadom po jugu od svojih 40 čvorova isplovio je oko Lastova i vratio se nasmijan i veseo. Marina je fotkala s broda i donijela gomilu fotki s velikim valovima. Uvečer smo proglasili Sašu pobjednikom regate i zabavili se kod Marčelina u Skrivenoj luci.

Bobo se nije dao s Lastova. Odlučio je ostaviti brod na otoku pokraj moje Akademije Svega. Tako su se ta dva broda počela družiti a nas nekoliko smo se povezali kroz pravu čipku prijateljstva.

Organizirali smo zajedno kasnije u Šibeniku  pa i u Komiži izložbu skica, starih hrvatskih brodova velikog  Velimira Salomona. Tu su nam se pridružili i Ljiljana Mihaljević, Jurica Gašpar, Tonka Ivančević, Boris Radovan , moj brat Darije Pavleka .

Život je nastavio crtati svoje čudne skice i slikati pejsaže…

Bobo je živio sa Janom, divnom Ruskinjom iz Murmanska koja je obožavala Bobu, Archija i more. Njih troje bili su jedno. Jana me jutros nazvala da mi kaže kako je Bobo noćas otišao.

Isključio sam telefon i nastavio gledati u strop.

Zbogom kapetane , s tobom je otišla čitava enciklopedija svega.

U misli i djelu s tobom, tvoji Sestre i Braća okupljeni oko Akademije
Svega !

U Poljanici Bistranskoj pokraj Zagreba,

10.11.2020.