"Istrani su prijepodne duhovni, a popodne svjetovni - jezik im zvuči kao loš talijanski ili latinski" - Stoji u knjizi Valvasor u Istri

PULA - U srijedu, u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre, predstavljena je knjiga „Valvasor u Istri“. Riječ je o djelu kojega su autorice Katarina Marić i Sunčica Mustač ukoričile u knjigu, a sadrži rezultate opsežnog istraživanja povijesnog njemačkog jezika Valvasorove Slave, kao i prijevode svih tekstova s temom Istre. Tom su prilikom autorice predstavile publici opise istarskih gradova, kaštela, crkava, prirode i ljudi te naravnih i nadnaravnih pojava koje su ih prožimale.

O knjizi je govorio i dr.sc. Marijan Bradanović, redovni profesor na Katedri za povijest umjetnosti Sveučilišta u Rijeci te Dean Krmac iz povijesnog društva Histria iz Kopra.

Na prezentaciji knjige u ime Grada Pule sudjelovala je pročelnica Upravnog odjela za kulturu i razvoj civilnog društva Emina Popović Sterpin.

Ovo djelo na čak 3532 stranice, s 528 bakroreza i 24 priloga, podijeljeno je na 15 knjiga, od kojih se druga i četvrta knjiga odnose na Istru kao peti dio slavne Vojvodine Kranjske. Valvasor, naime, dijeli Kranjsku na pet dijelova: Gornju Kranjsku ili Gorenjsko, Donju Kranjsku ili Dolenjsko, Srednju Kranjsku ili Metlički kraj, Nutarnju Kranjsku ili Nutranjsko i na Istru kao peti dio.

Nakon što su ove autorice s gotice transkribirale dijelova koji se odnose na Istru te s mittelhochdeutscha prevele na standardni njemački a potom na hrvatski jezik, i stručna i šira javnost dobila je jednu iznimno vrijednu publikaciju, piše portal Istra24.

Vrijedi citirati dijelove gdje Valvasor piše o stanovnicima istarskog dijela, dakle prije gotovo tri i pol stoljeća, u drugoj polovici 17. stoljeća:

“Ovdašnje ljude uglavnom hrani more: love ribu ili trguju drvom svakojakih vrsta, za vesla, jarbole i brodove. Voze ga u Veneciju, Anconu i Senigaliju, kao i u Dalmaciju i ostale zemlje. Bave se i trgovinom raznoraznim rijetkim morskim plodovima, ali i citrusima, kao što su naranče i limuni. Prodaju i nar, bademe, smokve i slično plemenito voće koje posvuda izvoze. Prihodi od vinograda od velike su im važnosti, jer ovdašnje grožđe daje odlično vino. Od ostalih plodova također ubiru podosta, primjerice od maruna, velikih, debelih kestena kojih su čitave šume, pa i njih izvoze u daleke zemlje.

Stanovnici se bave i uzgojem stoke. Polja i njiva ima malo, no ljudima ne manjka ni snage ni radišnosti. Takva marljivost ne dopušta nikome iz ovog kraja mnogo slavlja, tako da čak i klerici, ili duhovnjaci, obrađuju vinograde vlastitim rukama."

“Prijepodne su duhovni, a popodne svjetovni: da budemo jasniji, prije podneva obavljaju svoju duhovnu službu i čitaju misu, a poslije podne dobrano ih namuči svjetovni rad, jer poput drugih ljudi idu u polje i pošteno se oznoje. Isti ti svećenici koji rade i u duhovnim i u svjetovnim vinogradima ne razumiju latinski, već samo dalmatinski i na takvom dalmatinskom ili slavenskom jeziku drže misu.

Stanovnici su većinom pravi Istrani koji žive u Pazinu te okolnim krajevima i gradovima. Njihov je jezik istarski, koji zvuči kao loš talijanski ili latinski.

Stanovnici se prehranjuju ponajviše zahvaljujući vinovoj lozi, jer ovaj je dio blagoslovljen vrsnim sortama grožđa, od kojih sjajno vino s lakoćom nalazi kupca u dalekim zemljama, kamo ide u brojnim bačvama. Mnoge hrani maslinovo ulje koje se ovdje preša u velikoj količini.

Neki se od žitelja ovoga kraja uzdržavaju plodovima stabala orašastih plodova koja daju velike okrugle lješnjake, u njemačkim zemljama zvane talijanskim lješnjacima.”

Uz vrijednu grafiku Kršana, Valvasor piše: “Običaj je ovoga mjesta da okolno stanovništvo određenih korizmenih dana sudjeluje u procesiji gdje se imaju kažnjavati i bičevati sve dok ne stignu do kapelice kaštela. Tamo ih nadstojnik ili upravitelj gospodstva mora napojiti vinom, što mu ne pada teško, jer uokolo ima mnogo vinograda.”

Posebno je zanimljivo poglavlje o tri i pol stoljeća starom događaju u Kringi, u kojem je glavni akter Jure Grando.

No, prije toga vrijedi zabilježiti i ovaj literaran detalj: "Što se tiče pitke vode, u vrijeme suše situacija je loša. Ovdje je tako uvijek više vina. Teče, doduše, na jednom mjestu izvorska voda, ali puno slabije i sporije, no što se otvara slavina bačve".

"Godine 1672. u Kringi se dogodilo nešto nevjerojatno. Pokojnika imena Jure Grando (Georg Grando) iskopali su mještani iz groba, te mu uz posebne ceremonije odsjekli glavu kako bi ih ostavio na miru."

"Nakon što je ovaj čovjek prije šesnaest godina umro, te bio sahranjen uz uobičajene kršćanske običaje, viđen je nedugo poslije sprovoda kako noću hoda Kringom. Isprva se ukazao ocu Jurju, redovniku iz pavlinskog samostana koji ga je pokopao i koji mu je služio misu zadušnicu. Kada je taj pavlin, inače prijatelj pokojnika, otišao na objed njegovoj udovici, te se nakon ručanja spremio poći kući, vidio je pri ustajanju od stola mrtvog kako sjedi uz vrata. Otišao je užasnut. Nakon ukazanja mnogi su znali noću vidjeti Juru, jer bi tada običavao hodati uličicama. Hodao bi gore-dolje, pa tu i tamo zalupao kome na vrata. Iz kuće na koju bi mrtvac zakucao, umro bi ubrzo jedan od ukućana", piše Valvasor.

Ostale zanimljive priče i fotografije pogledajte na portalu Istra24.

I.G.