JADRAN Zona za morsko kajakarenje

Morsko kajakarenje je sport, odnosno vrsta rekreacije koja je sve popularnija u turističkoj ponudi Hrvatske. Iako popularnost raste, status kajaka u Zakonu, odnosno Pravilniku o brodicama i jahtama ne mijenja se. Prema spomenutom Pravilniku, članak 5. stavak 2. kaže “Plovni objekti iz stavka 1. ovog članka, te drugi plovni objekti koji se ne upisuju u upisnik ili očevidnike (npr. kajak, kanu, gondola, pedalina, daska za jedrenje i dr.) ne smiju se udaljavati od obale kopna ili otoka više od 500 metara”.

U zemljama visokog standarda (Kanada, SAD, Velika Britanija, skandinavske zemlje, Australija…) nema restrikcija za kajakarenje poput 500 metara od obale. Najčešća nesreća u morskom kajakarenju je pothlađivanje veslača što se događa pri prevrtanju kajaka. Uzimajući to u obzir, Jadransko more ima skoro 6 mjeseci u godini temperaturu mora iznad 20 °C što je znatno toplije nego mora gore spomenutih država.  Druga važna prednost našeg mora za morsko kajakarenje jest razvedenost i pristupačnost obale.

Zašto morsko kajakarenje nije popularniji sport u Hrvatskoj?

Razloga ima mnogo, neki su subjektivni, neki objektivni. Jedan od objektivnih razloga je zakon, odnosno pravilo da se ne smije udaljavati 500 m od obale. Pa kako onda odveslati do nekog otoka?

Prema karti Hrvatske možemo zaključiti da je većina Jadranskog mora zabranjena za veslanje kajakom. Smije se doveslati samo do Brijuna, Krka, Paga, Vira, Pašmana, Murtera, Prvića, Čiova i Olipa (uz naglasak da je dopušteno veslati samo na određenim dijelovima mora do spomenutih otoka).

Na zapadnoj strani Istre dopušteno je veslati rovinjskim arhipelagom uključujući hrid sv. Ivana na Pučini. Nacionalni park Brijuni dostupni su kajakom, isključivo preko otočića sv. Jerolima. S obzirom na to da je spomenuti arhipelag zaštićen kao nacionalni park treba provjeriti pravila ponašanja u NP Brijuni. Najjužniji dio Istre jasno pokazuje da nije dopušteno veslati do svjetionika Porer, dok u Medulinskom zaljevu nije dopušteno veslati do otočića Fenera.

Veslati kajakom do otoka Krka dopušteno je samo u području od Kraljevice do Jadranova. Interesantno je da unutar Omišaljskog zaljeva, zaljeva Soline i Puntarske drage ima područje zabrane veslanja iako su sva tri zaljeva poprilično zatvorenog oblika. Ako želite veslati oko otoka Plavnik, što se nalazi između Krka i Cresa, zaboravite ako ste na Krku. Dopušteno je doveslati na Plavnik samo od područja južno od rt-a Selzine.

Širina Velebitskog kanala između Raba i Stinice iznosi 1,7 km. To znači da treba ukrcati kajak na trajekt pa onda veslati oko Raba. Otok sv. Grgur čini jedinstvenu cijelinu s Rabom za veslanje zbog širina rapskog kanala, koja u najužem dijelu iznosi 800 metara.

Područje otoka Lošinj je zanimljivo pošto se smije veslati do Ilovika, sv. Petra, Kozjaka, Orjula Malih i Velih, Koludarca, Murtara i Zabodarskog otoka. Veslanje do otoka Unije, Srakane Male i Vele, te Susak nije dopušteno bez pratnje. Za gore spomenute otoke, te Premudu, Ist, Silbu i Olib mora se angažirati transfer privatnim brodom ili se raspitati s uredom nadležnih kompanija koje organiziraju katamaranski prijevoz između spomenutih otoka.

Otok Pag i Vir dostupni su kajakom s kopna, iako s jednog do drugog spomenutog otoka ne smijete veslati već morate kružiti uz obalu. Hipotetski da želite veslati od naselja Rtina kraj Paškog mosta do naselja Vir na istoimenom otoku morali bi napraviti 42 kilometra poštivajući zakon. Logičnija i kraća ruta iznosi 13 kilometara iako nije u skladu sa zakonom.

Škarda, Ist, Molat i Tun Veli čine jednu predivnu zonu za morsko kajakarenje, ali nažalost par stotina metara nedopuštene zone za veslanje kajakom dijeli ovaj arhipelag od Dugog otoka, Zverinca i Sestrunja. Drugu lijepu cjelinu za veslanje čine otoci Sestrunj, Rivanj, Ugljan, Ošljak i Pašman. Ovo područje povezano je kopnom malenim arhipelagom ispred Biograda. Veslanje iz Zadra u Preko (otok Ugljan) iznosi oko 4 kilometra, ali poštivajući zakon iznosi oko 47 kilometara.

Kornatski arhipelag je najbrojniji arhipelag u Hrvatskoj, što čini ovo područje izuzetno atraktivno za morsko kajakarenje. Problem je što se ne smije doveslati kajakom do spomenutih otoka već se treba doći trajektom, katamaranom ili nekim privatnim transferom.

Šibenski arhipelag je vrlo atraktivno područje za morsko kajakarenje. Prema karti vidi se nekoliko zona gdje je dopušteno veslati kajakom. Nažalost spomenute zone nije dopušteno spajati obzirom da su kanali između Prvića i Tijata, Tijata i Zmajana, te Kakana i Žirja širi od 1 kilometra.

Najzanimljivije područje trogirskog arhipelaga su otočići i hridi koje se pružaju u smjeru zapad-istok na području između otoka Čiovo i Drvenik Veli. Izuzev spomenutog svi otoci su više od kilometar udaljeni od kopna izuzev otoka Čiovo koje je kod Trogira unutar dopuštene zone veslanja.

Veslanje od poluotoka Marjan u Splitu do istočnog rta Čiova nije dopušteno. Zbog 2 kilometra širokog kanala, koji nije dopušten za veslanje, morali bi veslati oko cijelog kaštelanskog zaljeva i napraviti 32 kilometra kako bi došli do najistočnije točke Čiova. Splitska vrata su najprometniji pomorski tjesnac u Hrvatskoj čija je širina iznosi oko 800 metara u najužem dijelu. Paklinski otoci čine jedinstvenu cjelinu otoka Hvar zbog male udaljenosti spomenutog arhipelaga od otoka Hvar. Pakleni kanal uz Splitska vrata su jedno od najprometnijih zona na Jadranu. Obzirom da su spomenute zone unutar 500 metara od obale kajakašima je dopušteno veslanje u istom.

Područje grada Dubrovnik jedno je od najprometnijih zona na Jadranu. Područje Stari Grad – Lokrum – sv. Jakov se nalazi unutar 500 metara od obale, te uz popularnost Dubrovnika čini najpopularniju destinaciju za morsko kajakarenje u Hrvatskoj.

Šire područje Dubrovnika izuzetno je atraktivno područje za morsko kajakarenje, ako se zanemare broj brodica u spomenutom području. Nažalost, Elafiti su podijeljeni na 2 zone dopuštenog veslanja. Jedna zona su Lopud i Koločep, a druga zona Šipan i sjeverni elafiti koji su povezani s Pelješcom. Otok Mljet dostupan je jedino trajektom ili privatnim transferom.

Veslanje do otoka Korčule nije nedopušteno kajakom iako je istočni dio jako blizu poluotoka Pelješac. Pelješki kanal je širi od 1 kilometra što čini nedopušteno kajakarenje od Pelješca do Korčule. Najmanja udaljenost između ova dva kopna iznosi 40 metara više od dopuštene zone za veslanje. Otoci Vis i Lastovo dostupni su trajektom ili privatnim transferom.

Morsko kajakarenje skup je sport ako želite doveslati do većine otoka u Hrvatskoj. Imate li projekt ili posao u vezi morskog kajakarenje, uvijek možete uputiti dopis Lučkoj kapetaniji ili Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture u svrhu dobivanja dopuštenja za veslanje izvan zone 500 metara od obale. Druga opcija za veslanje unutar nedopuštene zone je prijaviti službenu pratnju pri prelasku nekih kanala.

U pismu namjere ministarstvu tražio sam dopuštenje za veslanje kajakom izvan 500 metara od obale, uz obavezu da imam prsluk za plutanje, signalnu baklju, VHF radio stanicu, GPS sigurnosni odašiljač i dozvolu za voditelja brodice B kategorije.

Unutar rješenja stoji odobrenje, ali uz sljedeće uvjete:

1 – organizator mora posjedovati sigurnosnu opremu (piše na slici),

2 – organizator ne smije veslati 500 metara dalje od obale bez pratnje.

Iako je u dopisu traženo dopuštenje za veslanje izvan 500 m od obale bez pratnje, pristiglo riješenje odobrilo je upit, ali uz pratnju i svu sigurnosnu opremu (koja zakonski nije obavezna po Pravilniku o brodicama i jahtama). Iako po propisima piše da je zabranjeno veslanje van 500 m od obale u propisima nije napisan niti protokol niti sankcija ukoliko se to pravilo krši. Kazna za plovidbu izvan određenog plovidbenog područja odnosi se samo na brodice, a kajak po pravilniku nije brodica.

Sigurnosnu opremu u kajaku treba nositi radi vlastite sigurnosti iako po pravilniku nije obavezna. Najvažnije je znati svoje mogućnosti, pratiti vremensku prognozu, te donijeti razumnu odluku u skladu s vremenskim uvjetima na moru i stanju mora.

Ovaj tekst napisan je u svrhu promocije morskog kajakarenja i unapređenja ovog oblika rekreacije i sporta u Hrvatskoj koje je i dalje nedovoljno razvijeno. Zona od 500 metara za kajakarenje je prihvatljiva za neiskusne kajakaše i rekreativce koji ne poznaju morske uvjete niti pravila kretanja po moru. Restrikcija veslanja izvan 500 metara od obale za sposobne, educirane i iskusne kajakaše je ograničavanje slobode kretanja na moru, prirodnom dobru, kao jednom od temelja ljudskih prava.

Marko Kovač

https://www.facebook.com/markokovaclik/photos/t.732879233/1320807501308578/?type=3&theater

PROČITAJTE JOŠ:

FOTO/VIDEO: KAJAKOM OBILAZI SVE SVJETIONIKE Otočna Odiseja 2019.