Kakav je utjecaj onečišćenja okoliša na hranu iz mora?

Visoka stopa rasta ljudske populacije, brzo širenje industrijskih i urbanih aktivnosti te modernizacija poljoprivrede, rezultirali su stvaranjem velike količine otpadnog materijala, što je uzrokovalo negativan utjecaj na biološke resurse kao što su hrana koju dobivamo iz mora te biljke koje uzgajamo za prehranu a zaljevaju se vodom koja sadrži zagađivače.

Izvori onečišćenja vode koji utječu na ribarstvo mogu se svrstati u sljedeće kategorije: kanalizacija, erozija tla, industrijski i poljoprivredni otpad, uljna i naftna zagađenja, radioaktivni otpad, otpadna toplina, čvrsti otpad i kisele kiše. Ksenoestrogeni učinak, koji se često naziva i ‘’okolišnim hormonima’’,  nekih kemijskih tvari (pesticida, lijekova, deterdženata) na organizme u vodi djeluju tako da mijenjaju njihove životne cikluse, posebno cikluse razmnožavanja. Ksenoestrogeni često izazivaju i različite deformacije životinja. Čvrsti otpad je smjesa komercijalnog i kućnog otpada kao što su papir, boce, limenke, stari automobili i gume, itd.

Zbrinjavanje tog čvrstog otpada je velik problem u prepunim urbanim sredinama i sve se više koristi morsko ”zbrinjavanje” ovakvog otpadnog materijala. Pod morsko ”zbrinjavanje” se misli na to da ljudi odlažu sve veće količi ne otpada u more jer je na kopnu sve manje mjesta koje bi moglo poslužiti kao odlagalište otpada.

Veliki problem danas predstavlja i mikroplastika. Jednom kada  dospije u okoliš mikroplastiku je vrlo teško ukloniti jer se zbog malih dimenzija ne zadržava u sustavima za filtraciju otpadnih voda. Odstranjivanjem čestica iz slobodnoga stupca vode mrežama s malim promjerom oka uklonio bi se i plankton tog područja, čime bi se načinila još veća šteta za ekosustav.

Plastika može zatvoriti probavni sustav životinja koje ju zamijene za prirodni plijen (meduze, ikru) i dovesti do njihova uginuća, a mikroplastika lako ulazi u morske organizme kroz usta ili škrge. Međutim, još opasnije svojstvo mikroplastike jest da na sebe privlači i veže toksične spojeve. Oni se nakupljaju i prenose kroz hranidbene lance, a naposljetku dolaze do čovjeka.

Školjkaši su skupina morskih organizama koja je zbog načina prehrane vrlo dobar pokazatelj zagađenosti vode mikroplastikom. mikroplastika se nakuplja u tkivu školjkaša koje se jede i na taj način dolazi do čovjeka. Zasad još nisu poznati učinci na ljudsko zdravlje. Pretpostavlja se da je od mikroplastike veća opasnost nanoplastika (<1 μm) koja može ući u ljudske stanice, ali nanoplastika je zasad slabo istražena.

Tea Rukavina, studentica druge godine diplomskog studija Marikultura Sveučilišta u Dubrovniku

Iz serijala članaka napisanih u suradnji sa studentima i profesorima studija Marikulture Sveučilišta u Dubrovniku

PROČITAJTE JOŠ:

MIKROPLASTIKA U SRDELAMA, TRLJAMA, ARBUNIMA… Hoćemo li uskoro smjeti jesti ribu?