>
KOMIŽA - Iako nije rijetkost viđati kitove u Jadranu, gotovo nestvarna snimka stiže nam iz akvatorija otoka Visa, gdje je snimljeno čak desetak jedinki!
- Snimili smo ga jučer ispred Komiže. I još jedan video na kojem se bolje vidi točno pozicija na kojem su snimljeni. Najprije smo snimili skupinu od 3-5 jedinki, nakon nekih 15-ak minuta spazili smo i drugu slične veličine. Ova snimka je snastala nekih 20-ak minuta nakon što su se ta dva jata spojila i ovdje je nekih 10-ak jedinki - kazuje nam Branimir Biočić koji je svjedočio ovom nevjerojatnom prizoru.
- Išli su iz smjera Lastova prema Barjacima. Tu prvu skupinu kad smo krenuli snimati i približili joj se dronom, zaronili su i nije ih bilo nekih 10-ak minuta. Vozili smo za njima jer su bili nedaleko od nas - kazuje Biočić koji je bio oduševljen kadrovima koji se vide možda i jednom u životu.
Snimku je napravio njegov kolega Stefan Torres:
- Tijekom ribolova doživjeli smo zadivljujuću ljepotu otoka Visa iz ptičje perspektive sa snimkama dronom. Snimajući kristalno čisto more i razvedenu obalu svjedočili smo impresivnom prizoru kitova u njihovom prirodnom staništu. Ostali smo hipnotizirani - poručio je Torres.
Inače, radi se o vrsti kit perajar ili veliki sjeverni kit (lat. Balaenoptera physalus), kojeg smo već imali priliku viđati u Jadranu. On je najbliži srodnik plavog kita i poslije njega je sljedeća najveća životinja na Zemlji.
Veliki sjeverni kitovi su zaštićeni zakonom i nalaze se na popisu ugroženih vrsta. Na Jadran obično dolaze u potrazi za hranom, najčešće za sitnom plavom ribom i planktonskim račićima. Veliki sjeverni kit u prosjeku je dugačak 20 metara, a težak 70 tona.
Kitovi perajari žive u grupama od 5 do, eventualno, 10 životinja. U vremenu prije velikog kitolova postojale su skupine perajara i do 300 životinja. Perajari brže plivaju i dublje rone od većine drugih velikih kitova. Pliva brzinom od oko 37 km/h a redovno roni do dubine od 200 metara. Pri tome se zadržava pod morem petnaestak minuta. Hrani se gotovo isključivo krilom, koji filtriraju uz pomoć usi. Hrane se, slično kao i plavi kit isključivo u svojim ljetnim boravištima, a za vrijeme zime troše svoje zalihe masnoćea.
Ova vrsta živi u svim svjetskim oceanima. Ljeta provode u polarnim ili umjereno hladnim vodama, a zimi dolaze u umjereno topla i tropska mora. Kako su godišnja doba upravo obrnuta na sjevernoj od onog na južnoj polutki oni se na ekvatoru nikada ne sreću. Neki zoolozi smatraju da su to dvije odvojene podvrste: sjeverni perajar (B.p.physalus) i južni perajar (B.p. quoyi).
Ne događa se da majka donese na svijet više od jednog mladunca, a rađa ga kad stigne u ljetno boravište. Mladunče je dugo oko 6,5 metara i teži 1.800 kilograma. Spolnu zrelost dosižu u starosti od oko 10 godina, a dožive i više od 100 godina.
Sredozemni veliki kitovi malo su manji od oceanskih rođaka – ipak narastu do 24 metra i teže više od 50 tona. No sve ih je manje. I zato opazite li ih, uznemirite znanstvenike, ne kitove.
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ:
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev