Kako prepoznati podmorsko arheološko nalazište i što učiniti kada ga pronađete?

Svijet plave tišine pun je misterija, neotkrivenih tajni i gomile nepoznanica. Područje Mediterana, a Jadransko more nije izuzetak, bogato je artefakatima koji uglavnom budu otkriveni slučajno zahvaljujući ljubiteljima ronjenja. U nastavku donosimo tekst kako postupati u slučaju da tijekom rekreativnog istraživanja podmorja naletite na  potencijalno arheološko nalazište.

Neka od najznačajnijih podmorskih arheoloških otkrića dogodila su se sasvim slučajno. Tako je, primjerice, Stefano Mariottini dok je tijekom odmora u Kalabriji 1972. ronio na dah, pronašao dvije brončane skulpture neprocjenjive vrijednosti, poznate pod imenom Ratnici iz Riacia.

Ostao je šokiran vidjevši ruku koja viri iz pijeska, no ubrzo je otkrio kako je riječ o skulpturama iz antičke Grčke koje spadaju u najvrijednija umjetnička ostvarenja čovječanstva, piše portal Gorgonija.com.

Slučajno je otkriven i teret ranorimskog broda potonulog prije 2 tisuće godina pored otočića Šćedra u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Na morskom pijesku uočene su uredno posložene amfore, a pronašli su ih lokalni ribari skupa s podvodnim arheolozima i udrugom Prijatelja otoka Šćedra, što je rezultat njihove dugogodišnje suradnje. Drvena konstrukcija broda koja se nalazila iznad pijeska vremenom se razgradila pa su amfore poput umjetničke instalacije ostale izložene vjekovima na morskom dnu.

No što kada pristupite arheološkom nalazištu na kojem ne postoje jasni obrisi koji bi upućivali na to da ste zaista otkrili artefakt? Češći je slučaj, kažu iskusni ronioci, da se lokaliteti pod morem ili vodom pojave samo u tragovima poput nerazumljivih građevinskih struktura koje u vodenom ambijentu znaju izgledati kao prirodne stijene. A nekada i prirodne stijene mogu izgledati kao rukom građeni zidovi.

Raštrkani ili pojedinačni ulomci keramičkog posuđa, cigli, gotovo neprepoznatljiva drvena građa koja se pod vodom doima kao spužva ili različiti slojevi sedimenata, mogu nevještom oku izgledati beznačajno. Svaki takav sumnjiv, a naizgled nevažan nalaz treba prijaviti lokalnom muzeju i nadležnom Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske kako bi profesionalni podvodni arheolozi odredili starost, veličinu, kontekst, kulturološku, povijesnu i ambijentalnu vrijednost nalazišta.

Tako je, piše Gorgonija, zahvaljujući stručnom oku arheologa otkriven lokalitet na kupalištu Bonj u Starom Grad na otoku Hvaru, gdje je sačuvan jedini izvorni dio antičke obale prvog pouzdanog datiranog grada u Hrvatskoj helenističkog Farosa, kasnije rimske Farije. Dojavom lokalnog ribara Mladena Dulčića o neobičnoj hrpi kamenja u uvali Široka na otoku Hvaru, arheolozi su utvrdili da je u uvali potopljen brod iz kasnoantičkog perioda opterećen balastnim kamenjem.

Dobro je podsjetiti da UNESCO-va Konvencija o zaštiti podvodne arheološke baštine iz 2001. godine ističe kako odgovornost za zaštitu arheološke kulturne baštine počiva na svim državama, međunarodnim organizacijama, znanstvenim institucijama, stručnim udrugama, arheolozima, roniocima, drugim zainteresiranim stranama i široj javnosti.

Konvencija strogo osuđuje i zabranjuje potragu za blagom (eng. treasure hunting) i amaterska istraživanja koja su usmjerena na trgovinu umjetnina. Kako bi se jasno razgraničila amaterska od znanstvenih istraživanja, ali i uspostavili međunarodni standardi podvodno arheoloških istraživanja, UNESCO je izdao online Priručnik za aktivnosti usmjerene na podvodnu kulturnu baštinu, koji možete pronaći na poveznici.

K.B.

PROČITAJTE JOŠ:

ČUDO S PAGA 14-godišnjak otkrio svoje drugo podvodno arheološko nalazište – na pomolu i treće otkriće