Kako ribe čuju?

Foto: Pexels

Za razliku od ljudi i mnogih kopnenih životinja, ribe ne posjeduju vanjsko uho, ali imaju razvijene unutarnje strukture koje im omogućuju detekciju zvučnih valova.

Osnovni mehanizam slušanja kod riba uključuje prijenos vibracija kroz vodu koje se zatim prenose na tijelo ribe, piše ARZ.

Dakle, kod riba vibracije putuju do unutarnjeg uha, gdje se nalaze osjetilne stanice koje reagiraju na pokrete. Unutarnje uho riba sadrži otolite, male kristale kalcijevog karbonata koji su teži od okolnih tkiva. Kada zvučni valovi pogode otolite, oni uzrokuju njihovo pomicanje, što rezultira stimulacijom osjetilnih dlačica. Te dlačice zatim šalju signale do mozga ribe, gdje se interpretiraju kao zvuk.

Navedeni proces omogućuje ribama da osjete i najfinije vibracije u vodi, što je ključno za njihovu orijentaciju, komunikaciju i pronalaženje hrane.

Polukružni kanali, dlačice, električna stimulacija

Slušni sustav riba sastoji se od nekoliko ključnih dijelova koji zajedno omogućuju detekciju i interpretaciju zvukova. Unutarnje uho riba glavni je organ za percepciju zvuka i sastoji se od tri polukružna kanala, koji su odgovorni za ravnotežu, te saccule i lagene, koji su uključeni u slušnu funkciju.

Saccule i lagene sadrže osjetilne stanice ili neuromaste, koje su opremljene dlačicama osjetljivim na vibracije. Ove dlačice su u kontaktu s otolitima, koji reagiraju na promjene u pritisku i vibracijama uzrokovanim zvučnim valovima. Kad se otoliti pomaknu, dlačice se savijaju, što dovodi do električne stimulacije živčanih stanica i slanja signala mozgu. Osim unutarnjeg uha, neke ribe posjeduju i lateralnu liniju, dodatni senzorni sustav koji im pomaže u detekciji vibracija i promjena u vodenoj struji.

Lateralna linija proteže se duž tijela ribe i sadrži osjetilne stanice slične onima u unutarnjem uhu. Ovaj sustav omogućuje ribama da osjete pokrete i prisutnost objekata u njihovoj neposrednoj blizini.

Razvoj slušnih osjetila naravno varira ovisno o vrsti. Tako će primjerice slušni sustav jednog lososa biti izuzetno osjetljiv i prilagođen za detekciju zvukova koji su važni za migracijske uzorke i pronalaženje mjesta za mrijest. Kad bi se hjeli malo našaliti mogli bi se zapitati što trenutačno čuju odbjegli lososi "izgubljeni" u Jadranu.

U suprotnosti s time, jedna raža će vjerojatno imati slušne organe prilagođene za detekciju niskofrekventnih vibracija koje proizlaze iz pokreta drugih organizama u pijesku ili mulju. Dakle, Svako stanište sa svojim jedinstvenim karakteristikama, poput temperature vode, saliniteta, dubine i prisutnosti vegetacije, iziskuje specifične adaptacije slušnih osjetila.

U svakom slučaju, ribe ne samo da čuju, već i aktivno koriste zvuk za komunikaciju. Određeni ih zvukovi također privlače dok ih neki drugi tjeraju.

Zvukovi privlače, ali i tjeraju ribu

Mnogi se robilovci pitaju smeta li ribama buka? I oko ovog pitanja mnogi nikako da se usuglase.

Činjenica je da sve ribe ne čuju na isti način i istim mehanizmima pri čemu i one koje čuju na isti način, te iste zvukove ne moraju doživjeti jednako, rekao je Boris Bulić za Radio Zadar, o čemu je pisao i Morski.

Pogrešno je misliti kako je u podmorju tiho. Čak i naše uho uronjeno u morsku sredinu jasno može čuti hrpu zvukova koji se probijaju podmorjem, od šuškanja žala uznemirenog valovima, preko kriještanja galeba koji nas prelijeće, do rada motora na nekom plovilu koje čak i nije tako blizu. Svi su ti zvuci zapravo prava buka koju je slušni aparat većine stanovnika podmorja naučio ignorirati. Kad bi se ribe na sve te zvukove konstantno obazirale pokušavajući ih sabrati i odrediti im uzrok, vrlo brzo bi došlo do zasićenja koje se ne bi imalo gdje akumulirati. Upravo su zato, baš kao i sva ostala bića razvila selektivnu čujnost.

Selektivni suh je jako bitan u ribljem svijetu. Najjednostavnijim rječnikom, to znači da biraju što će čuti, što su važni, a što beznačajni zvuci i na što valja obratiti pažnju, a što ignorirati.

Tako se mogu vidjeti kapitalni brancini u mutnim lučkim vodama kako sasvim mirno plivaju između brodova. Ili, koliko je vas primjetilo ovčice koje se ljeti na pješčanim plažama izmiču između kupača. Isto tako ni oradama ronioci u potrazi za kunjkama uopće ne smetaju.

Orade se tu ipak nisu slučajno našle već ih je privukao zvuk odvajanja kunjki s dna. Ribe jako dobro čuju samo su u skladu s uvjetima u kojima žive naučile razlikovati opasne od svakodnevnih bezopasnih zvukova. Vodena je sredina oko 800 puta gušća od zraka zbog čega se zvuk pod morem širi 25 puta brže nego u zraku.

Zato su ribe u skladu sa svim ostalim evolucijskim procesima svoj slušni aparat prilagodile tim uvjetima i stvorile jedinstven sustav receptora, šesto čulo – bočnu liniju, o kojoj smo ranije već pisali.

Struktura tog osjetljivog organa omogućuje ribama da osjete i najmanje promjene u elektromagnetnom polju i tlaku vode koja ih okružuje. Na taj način uspijevaju plivati, čuti i vidjeti i u najdubljem mraku. U praksi je jako važno znati da riba čuje gotovo svaki zvuk. Tako će brancin kad god čuje neki novi zvuk, pogotovo ako se ponavlja, prići da pogleda, baš kao i gof. Ozvučene varalice s razlogom su opremljene akustičnim komorama s kuglicama, dok popperi, osim što na površini prskaju i buče, kuckaju skrećući i zvukom pažnju na svoj prolazak. Popularni jetovi, konusne varalice koje se koriste u pučinskoj panuli, dok ih se povlači kroz more zvižde, na što se očito lijepe svi pučinski predatori.

No, naravno, nisu svi zvukovi privlačni. Neoprezan hod po šljunčanom žalu će tako otjerati svaku veću ribu u blizini, kao i galama ili glasan govor na obali na kojoj je inače mirno. Ne treba se zabrinjavati oko zvučnog udara koji nastaje prilikom pada ribolovnog sistema, varalice ili predveza, na površinu mora. Dapače, u nekim je situacijama takva buka i poželjna.

No ako lovimo brancina koji nam uporno prati varalicu, ali je ne napada, tada bi zabačaji trebali biti što je moguće nježniji jer će u protivnom riba vrlo brzo, već nakon četiri do pet zabačaja i pljuskova povezati uzrok i posljedicu i prestati pratiti varalicu. U big game fishingu zvuk brodskih motora je često okidač za hranjenje jer ga mnoge tune povezuju sa zvukom brodskih motora plivarica kada mnoštvo srdela propada kroz mrežu što je svojevrsni uvjetni refleks.

J.T.

PROČITAJTE JOŠ: