>
Klimatske promjene predstavljaju jedan od najvećih izazova današnjice. Uzrokovane su globalnim zagrijavanjem i odnose se na dugoročne vremenske prilike na Zemlji, npr. porast temperature, razine mora, količine oborina itd. Globalnim zagrijavanjem nestaju ili će nestati pojedine biljne i životinjske vrste na kopnu i u moru, organizmi mijenjaju svoja ponašanja, mijenjaju se staništa. Prirodu uništavamo!
Globalna temperatura atmosfere je za 1,1 °C veća u odnosu na predindustrijska vremena. Znanost potvrđuje da su emisije stakleničkih plinova dovele do povećanih vremenskih i klimatskih ekstrema, njihove učestalosti i intenziteta. Staklenički plinovi nastaju izgaranjem fosilnih goriva. Premda su se i prethodnih godina bilježile ekstremne vrijednosti temperature zraka na pojedinim područjima, u 2023. i 2024. godini zabilježeni su novi rekordi diljem svijeta.
Za razliku od prošlih vremena, u navedenim godinama vrijednosti su se učestalo ponavljale i trajanje visokih temperatura bilo je jako dugo. Svi rekordi nisu poništeni, za sada! Povećanjem temperature zraka, povećava se i temperatura mora. More akumulira toplinu, sporo se grije, ali i hladi. Osim toga, događaju se i morski toplinski valovi. Na njegovu ekstremno povećanu temperaturu veliki utjecaj imaju sljedeći parametri: broj sunčanih sati, smanjena količina vjetra (izostanak vjetra sprječava da se hladnija voda iz dubine probije do površine) i smanjena količina padalina.
Najviša temperatura mora od 29,5 °C zabilježena je na Rabu 2015. godine. Nekoliko lokalnih rekorda temperature Jadranskog mora zabilježeno je 2023. godine kada se oko 40 % svjetskih oceana suočilo s toplinskim valovima, što je najveći zabilježeni podatak. Dana 15. 07. 2024. u Dubrovniku je srušen rekord iz 2015. godine. Izmjerena je temperatura od 29, 7 °C. Kroz medije danima se izvještavalo kako je naše more „prokuhalo“.
Znamo li uzroke ulaska alohtonih (stranih) invazivnih vrsta u Jadransko more i posljedice njihovog ulaska?! Prokopavanjem Sueskog kanala, 1869. godine, Sredozemno se more povezalo s Crvenim morem i Indijskim oceanom, čime je omogućeno širenje i migracija organizmima u smjeru Sredozemnoga mora. Takve organizme, u čast francuskom projektantu Sueskog kanala Ferdinandu de Lessepsu, nazivamo lesepsijskim migrantima. Mnogi organizmi koji su se doselili iz Crvenog mora pronašli su odgovarajuće uvjete za razmnožavanje i opstanak te dan danas žive u Jadranskom moru. Točan broj lesepsijskih migranata koji obitavaju u Jadranskom moru nije poznat.
Temeljem provedenih studija i istraživačkih pothvata zabilježeno je gotovo 140 invazivnih vrsta u Jadranu, od čega je determinirano 15 fitoplanktonskih vrsta, 16 zooplanktonskih vrsta, 16 vrsta makroalga, 44 vrste zoobentosa i 46 vrsta riba.
Gotovo polovica vrsta (64) unesena je namjernim ili slučajnim djelovanjem čovjeka (balastne vode s plovila, obraštaj, sidra, marikultura, akvaristika), dok su ostale vrste posljedica klimatskih promjena. Povećanje temperature mora odgovara invazivnim organizmima koje istiskuju autohtone vrste iz njihovih staništa.
Zbog svega navedenoga, Jadransko more zasigurno više nije isto more kakvo su poznavali komiški i ostali stari ribari! Plitko more brže se zagrije i ohladi. S obzirom na to da su morski organizmi, pa tako i ribe, hladnokrvne životinje, temperatura tijela im ovisi o temperaturi mora. Zbog povećanja temperature mora, kako bi se „rashladile“, ribe migriraju u dublje slojeve, ispod termoklime gdje je more hladnije. Kod organizmima koji su slabo pokretni ili su nepokretni ekstremne temperature predstavljaju veliki problem jer se oni ne mogu povući u dublje slojeve mora (zvijezde, ježevi, trpovi, koralji itd.). Zbog slabijega otapanja kisika u zagrijanome moru, i posljedično njegovog nedostatka, često dolazi do ugibanja organizama. Njih zatim razgrađuju bakterije, čime dodatno troše kisik iz mora.
Na ovakav način more umire!
Marijana De Marchi, prof. ribarsko-nautičke skupine predmeta i mentorica eko grupe Zdravo more, Pomorska škola Split
PROČITAJTE JOŠ:
© 2025 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev