Koncept zaštite podmorja s morskim konjicima

Foto: Đani Iglić

Nije ovo novi koncept, zapravo ste ga davno osjetili, većina vjerojatno čitajući Bambija, koji će poslije biti opće prihvaćen. Koriste ga velike svjetske udruge koje se bave zaštitom prirode, pa svi znate Pandu ako ne znate za WWF .

I sad mi konja za utrku imamo, a ne puštamo ga na teren. Ali zašto uopće mora doći do toga? Vjerojatno jer je vrijeme. Naime puno se napravilo s eko akcijama i čišćenjem podmorja. Malo po malo, mijenja se svijest ljudi da se otpad ne baca u more. Dok su nekad ronioce pitali, di je riba?, danas se pita kad mi mogli očistiti našu valu. Pale su i neke nacionalne nagrade za doprinos u očuvanju prirode kroz eko-akcije ( Ponos Hrvatske ). Dakle tu smo pobijedili, promijenili smo reputaciju i stvorili novi imidž.

Nevjerojatno, koliko su neistraženi

Ipak nije nam dosta, da bi napredovali trebamo graditi svoj imidž, e pa za to obično treba logo i još štošta. A morski konjici su za to kao naručeni, oni su stvorenja su koja u svima bude pozitivne osjećaje, stoga je gotovo nevjerojatno da ih se malo proučava i da su neistraženi. Ova jedinstvena stvorenja zapravo žive uz nas. I ako malo znate zaroniti na dah i kako i gdje gledati možete ih ugledati na plaži kad se kupate.

Uz sve navedeno, akcije čišćenja podmorja u Hrvatskoj su postale uobičajene ali ne postižu prave efekte. Koliko god mi vadili ne možemo vađenjem očistiti ono što su ljudi u stanju baciti. Naime količina izvađenog otpada u nekim novima akcijama u pravilu se ne smanjuje. Na nekim mjestima vide se jasni pomaci i uvijek su rezultat komunikacije s lokalnom populacijom i osvješćivanjem istih. Moram spomenuti jednu malu akciju u Caskoj, koja je ispala velika.

CASKA Arheološki biser između smetlišta i Zrća

Skupilo se cijelo selo da nam pomogne, kiša je padala i bili su mokri kao i mi. I zapravo smo izvadili malo smeća, ne zato je ne znamo vaditi smeće, nego ga nije bilo puno. Ipak, najbolji rezultati su oni dugoročni i stoga je najvažnije raditi s mladima. A morski konjici kod mladih generacija jako dobro prolaze, tako da djelovanjem na njihovu svijest djelujemo i na svijet odraslih. Znamo da to traje da ne ide preko noći, ali tu i je tajna, naime traje. Jedno čišćenje bez promjene svijesti je kratkotrajno rješenje, a promjena odnosa do mora je trajno ako ne trajno bar dugoročno.

I zato nam je želja ovo promijeniti, slikati konjice na mjestima di ih ne bi očekivali, u ludim pozama, posebnim bojama i kontrastima. Ovdje su slike samo jednog autora, Đanija Iglića, pa su različite i lude. Naravno da postoje istraživanja o morskim konjicima, ali ona su laicima, dosadna i nečitljiva, ne zanimljiva. Naravno znaju se vrste i rasprostranjivanje, ali gustoća populacije i reakcije na promjene su nam nepoznate.

Grčka i Cipar ih gotovo svojataju

A da netko ispriča neku fantastičnu priču koja bi zaokupila dječju maštu, o tome nema ni govora. Možda mi ne vidimo potencijal ali drugi vide. Grčka i Cipar gotovo da svojataju sve vezano uz njih u Europi. A kod nas zaboravljeni. E to želimo promijeniti i taj rad iskoristiti da pomognemo podmorju. Istraživanja od strane znanstvenih ustanova su jako skupa, dok udruge u suradnji s ronilačkim centrima i roniocima mogu ostvariti odlične rezultate bez velikih ulaganja. Svaki ronilac bi barem malo pomogao, a ni ronilački centri nemaju ništa protiv promocije, kako svoje tako i Hrvatske kao destinacije. A još ako dobiju atrakciju na 5 metara dubine i ispred centra.

Ronioci uvijek žele pomoči očuvanju svijeta u kojem uživaju, često ne nalaze načine kako, ne stignu jer je komplicirano. Eto ovdje je želja napraviti platformu da to mogu. Da i oni koji imaju tek 5-6 ronjenja i najjeftiniju UW kameru doprinesu i pomognu. Super su „Morske kornjače“ ali nema ih baš kod nas. Zbog svoje posebnosti i ljepote vrlo lako senzibiliziraju javnost, stoga njihova najveća vrijednost leži baš u tome. A žive tu kraj nas, ne mogu ni pobjeći. Skrivaju se. Štiteći njihova staništa zapravo štitimo i sve druge vrste koje dijele njihov životni prostor. Time zapravo štiteći njih štitimo čitav niz vrsta. Zapravo nam je cilj približiti ih ljudima i posebice roniocima.

Svaki kamp, hotel ili grad koji ima neku takvu plažu može profitirati od toga ga pokaže da ima morske konjice. Jedna tabla na pravom mjestu na plaži i počeli smo. Zapravo mali broj ljudi zna da ih je moguće vidjeti samo s maskom i perajama. Njihova česta obitavališta su baš napučene plaže, tako da ih može vidjeti svatko. Iz prakse znamo da na probnom ronjenju (prvo ronjenje za ne-ronioce), ljudi budu oduševljeni što su vidjeli morskog konjica. Mnogi restorani tj. njihovi gazde koji imaju vezove, a tog je kod nas puno, ni ne znaju da je konjica dolje. Ne znaju, a bi gosti skočili s maskama i okupali se i ponijeli kući divnu priču, pa makar su i duže čekali.

Drugi subjekti su ronilački centri, koji zapravo zarade malo u usporedbi s ostalim sudionicima turističkog prometa. Međutim njihova vrijednost je u tome što gosti dolaze zbog njih u Hrvatsku, a onda moraju negdje jesti spavati i nekako doputovati. Uporabom novih akcijskih kamera u svakodnevnom ronjenju, možete konstantno evidentirati prisutnost morskih konjica u nekom području.

Sve ono što je potrebno da morski konjići sigurno žive, pogoduje i drugim vrstama. Pa valjda možemo naći malo slobodnog prostora za njih. Postavljenje table koje govore o tome da tu žive i da ih možete vidjeti, u sebi mora imati objašnjene da ih se ne vadi kao suvenir.

Ribari su najkontroliranija skupina na moru

Riba ribarima nikako da kod nas prođe. Ribari su najkontroliranija skupina na moru. Svi drugi koji love ribu su veći problem. Korištenje mreža stajaćica u priobalnom pojasu van njihovih propisanih načina uporabe je čest, uobičajen i nekontroliran. Najčešće se ovdje radi o malom oku mreže, koji za posljedicu (ili svrhu) ima lov nedorasle ribe.

Kako su krivolovci fizičke osobe, mora ih se uloviti na djelu, a to je jako teško i skupo. Kazne male i teško ostvarive. Tehnike postavljana mreže „s kamenom u kraju“ i ostalim krivolovnim tehnikama dobro su poznate. Na žalost ovo se godinama tolerira jer je tako ostalo iz nekih prošlih vremena.

Monitoring i označavanje mjesta gdje ima morskih konjica može čak i rezultirati izmicanjem ribolovnih lokacija za povlačne mreže „migavice“. Ova mreža, legalan je alat i potrebno je raditi na tome da se ne upotrebljava na staništima morskih konjica. Kako se mnogi bune protiv te tehnike ribolova, vjerujem da možemo pridonijeti njenom izbacivanju iz upotrebe, koji je realno očekivan potez u budućnosti.