LABINSKA REPUBLIKA Prvu antifašističku pobunu na svijetu pokrenuli su istarski rudari!

Oružana pobuna rudara Labinštine iz 1921. godine, poznata pod imenom „Labinska republika“, bila je prva organizirana antifašistička pobuna na svijetu i prvi socijalistički eksperiment radničkog samoupravljanja na Mediteranu. Rudari su, nakon objave štrajka, zauzeli rudnik te organizirali samoupravu, nastavivši proizvodnju i prodaju ugljena za sebe, a branili su se oružjem.

„Labinska republika“ trajala je 37 dana, a u njoj sudjelovali rudari različitih etničkih skupina: Hrvati, Talijani, Slovenci, Česi, Slovaci, Mađari, Poljaci. Radnička solidarnost nije poznavala nacionalno podrijetlo.

Pobuna rudara u Labinu 1921. Izbila je kao posljedica teškoga gospodarskog položaja rudara labinsko-raških ugljenokopa, kojima se pridružilo i lokalno pučanstvo nezadovoljno represivnom talijanskom politikom, osobito u nacionalnom smislu. Izravan povod buni bio je upad talijanskih fašista u radničku komoru u Trstu (1. III), nakon čega su rudari preuzeli upravu nad rudnikom i proizvodnjom, organizirali svoje straže i vijeća te osiguravali javni red i mir. Time je bila uspostavljena Labinska republika, koja je trajala od 2. III. do 8. IV. Oko 2000 rudara štrajk je pretvorilo u politički prosvjed pod geslom Kova je naša (Jama je naša).

Pobuna protiv fašističkog zlostavljanja

Štrajk labinskih rudara započeo je kada se oko šesto rudara okupilo na trgu u Vinežu (krvova placa) u znak prosvjeda protiv fašista, koji su u Pazinu zlostavljali njihova sindikalnoga vođu Giovannija Pipana.

Tulio Vorano u Istarskog enciklopediji navodi da su rudari potom zauzeli rudnike i rudarska postrojenja, minirali prilaze oknima u Krapnu, Vinežu, Štrmcu i separaciju Štalije s odlagalištem ugljena, te organizirali naoružane postrojbe pod nazivom crvene straže, kojima je zapovijedao Francesco da Gioz.

Politička i socijalna pitanja rješavao je rudarski komitet na čelu s Pipanom, a potporu im je davao i plemić Giovanni Tonetti (crveni barun). Upravi rudnika postavljeni su ekon. zahtjevi (povišenje nadnica i dr.). Budući da su se pregovori odužili, rudari su 21.III. odlučili sami organizirati proizvodnju. Sišli su u jame i za rukovoditelja postavili rudarskoga tehničara Dagoberta Marchiga. Istodobno su, plašeći se štrajkolomaca, uhitili i zatočili 13 rudara Sicilijanaca sklonih upravi.

Talijanska odmazda

Uprava je taktizirala i tobože pregovarala, a 8.IV. poduzela je energične mjere. Pokrenuta je, s mora i kopna, iznenadna akcija vojnih i redarstvenih snaga. Zatečeni rudari povukli su se kraj Štrmca, gdje su pružili oružani otpor. No, slabo naoružani i neiskusni, ubrzo su morali odustati. Pipan je naredio prekid vatre i preuzeo svu odgovornost na sebe.

Uslijedila je odmazda, tijekom koje je uhićeno četrdesetak pobunjenika. Rudari Maksimilijan Ortar i Adalbert Sykora smrtno su stradali. Uhićeni rudari smješteni su u zatvore u Puli i Rovinju, a sudski proces održan je u Puli od 16.XI. do 3.XII. Optužnica je teretila 52 rudara za okupaciju rudnika, uspostavu sovjetskoga režima, suprotstavljanje vlastima, miniranje skladišta, držanje eksploziva i niz drugih nezakonitih radnji. Odvjetnici Edmondo Puecher, Guido Zennaro i Egidio Cerlenizza uspješno su obranili optuženike, te je porota donijela oslobađajuću presudu. Uprava rudnika iskoristila je štrajk za raskid s austr. kapitalom.

Premda nikada proglašena, Labinska republika ostavila je neizbrisive tragove na Labinštini, a imala je i mnogo širi odjek. Taj splet događaja valja sagledavati i interpretirati u kontekstu tadašnjih prilika, osobito na prostoru Apeninskoga poluotoka i srednje Europe. Višenacionalno, ali jedinstveno pružanje oružanog otpora nadirućem fašizmu utrlo je put antifašističkom opredjeljenju žitelja toga kraja. S druge strane, sindikalna borba rudara, usmjerena na tradicionalno traženje radničkih prava, poboljšanje položaja te radnih i životnih uvjeta, sadržavala je i elemente samoodređenja i samoupravljanja, u naivnom i utopističkom uvjerenju da će sami moći odlučivati o svojoj sudbini.

D.G.

PROČITAJTE JOŠ:

U labinskim je rudnicima tijekom povijesti život izgubilo 718 rudara

U restoranu labinske Srednje škole Mate Blažina, u prisustvu mnoštvo građana, učenika, bivših rudara, a kao dio programa obilježavanja 104. obljetnice Labinske republike, predstavljena je knjiga labinskog povjesničara Tullia Vorana „Umrli su uzalud“. Knjiga je nastala na poticaj Grada Labina i donosi rezultate istraživanja Tullia Vorana u arhivima u Labinu,

Morski HRJosip Tokić