>
SPLIT – Morska mikrobiologija je relativno mlada oceanografska disciplina za čiji se početak često uzima publiciranje knjige Marine Microbiology: A Monograph on Hydrobacteriology (1944) američkog mikrobiologa ClaudeA ZoBell-a. Samo 3 godine nakon izlaska knjige, profesor Vlaho Cviić utemeljuje laboratorij splitskog instituta i postaje njegov prvi voditelj.
Cviić odlazi 1950. godine na studijski boravak u SAD gdje radi s ZoBellom, a nakon povratka pokreće nevjerojatno široki spektar mikrobioloških istraživanja na Jadranu. Između ostaloga surađuje s nobelovcem Selman Abraham Waksman-om (pronalazač streptomicina) i danskim biokemičerom Einer Steemann Nielsen-om koji je razvio metodu mjerenja primarne proizvodnje u vodenim okolišima putem ugradnje radioaktivnog ugljika (14C). Cviić ubrzo uvodi ovu metodu u svoja istraživanja, te 1963. godine publicira prve rezultate mjerenja organske proizvodnje u Jadranu metodom C14.
Poznato je da su mikroorganizmi (organizmi veličine od 0.2 do 100 µm) vrlo brojni u moru te da čine otprilike polovicu ukupne biomase na Zemlji. Bakterije i arheje u moru sadrže milijarde tona ugljika (procjene se kreću od 3 do 14 milijardi tona), dok, na primjer, svi ljudi na Zemlji imaju biomasu od oko 0.03 milijardi tona ugljika.
Nevjerojatan je podatak da u jednom mililitru morske vode živi oko 10 milijuna virusa, jedan milijun bakterija, te oko 1000 malih algi i praživotinja. Pored njihove ogromne brojnosti, mikroorganizmi igraju ključnu ulogu u većini biogeokemijskih procesa koji se događaju u morskom okolišu, odgovorni su za oko pola od ukupno proizvedenog kisika na Zemlji te za najveći dio respiracije i kruženja hranjivih soli.
Važno je naglasiti da morski mikroorganizmi proizvode ili konzumiraju gotovo sve stakleničke plinove, a oceani su dominantan dio biosfere kada su u pitanju sve zalihe i svi protoci ovih plinova na planetu. Ne čudi stoga da su more i morski mikroorganizmi ključan igrač u prognozama vezanim za globalnu klimu.
J.K.
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev