Ledolomci probijali led da spase kitove, a oni se odbili vratiti, sve dok im nisu pustili – klasičnu glazbu

Bio je hladan kraj prosinaca 1984. godine na obalama Čukotskog poluotoka, tamo skroz na istoku Rusije, nasuprot Aljaske. Realno, svaki prosinac tamo je jako hladan – no ovaj puta hladnoći se pridružio i jak istočni vjetar koji je napunio uski tjesnac Senyavin ledom debljine do 4 metra. Unutar tjesnaca, u malom prostoru ostalo je zarobljeno oko 3000 kitova beluga. Put do otvorenog mora postao je predalek – kitovi moraju izroniti radi disanja i nisu mogli proći toliko razdaljinu te su ostali u malom nezaleđenom prostoru.

Kitove zarobljene u djeliću nesmrznutog mora je primijetio jedan od pripadnika Čukči naroda, autohtonog naroda koji nastanjuje Čukotski poluotok. Kao i gotovo svi starosjedilački lovački narodi, imaju duboko poštovanje prema prirodi – Čukči su počeli kitove hraniti smrznutom ribom te ručno razbijati led kako bi kitovi mogli izroniti do površine. No, njihovi napori logistički nisu mogli pomoći – kitova je bilo previše i traže previše hrane da bi preživjeli. Pomoć lokalnog naroda nije mogla trajno pomoći, a led se te hladne godine nije micao. U veljači naredne 1985. godine s obala Berningovog mora pozvana je Moskva.

U Moskvi je donesena odluka da se kitovima pomogne na jedini način koji su znali – u Berlingovo more poslan je jedan od ponosa sovjetske flote – atomski ledolomac Moskva. Krenula je jedna od najčudnijih akcija spašavanja u povijesti – kitovi zarobljeni u ledu, domorodački narod koji ih pokušava spasiti lomeći led sjekirama i drugim jednostavnim alatima te brod na atomski pogon koji lomi led kroz tjesnac Senyavin.

Moskva se uza snagu atomskih reaktora polagano probijala kroz led – no 22. veljače napokon su dosegli beluge. Onda se pojavio drugi problem – gladni, preplašeni i pod stalnim stresom kitovi su odbili slijediti brod. Atomski ledolomac nije ni predviđen niti je ikada bio nešto tiho i mirno – to je robusni radni stroj koji proizvodi svakakve zvukove i trešnje tako strane kitovima. Posada je pokušala sve – pa je netko i pustio klasičnu glazbu preko brodskih zvučnika.

Čelik dobro provodi zvuk i kada su kitovi čuli klasičnu glazbu – krenuli su za Moskvom. Brod je krenuo prema otvorenom moru cijelo vrijeme svirajući klasiku preko zvučnika doveo beluge do nezamrznutog dijela. Ukupno je spašeno oko 2000 kitova, oko 500 su ulovili lokalni lovci, a dio ih je stradao. Bila je to jedna od najčudnijih operacija atomskih brodova u povijesti.

Godine 1988. za poziv Amerikanaca dva sovjetska ledolomca su također pomogla da se oslobode tri zarobljena siva kita. s druge, američke strane.

Goran Vojković