>
Na tri vrste zaštićenih rakova desteronožaca u Jadranskom moru; hlapa (Homarus gammarus), jastoga (Palinurus elephas) i kuku (Scyllarides latus) trenutno traje lovostaj (od 10.09.-15.05). I na veliku rakovicu (Maja squinado) trenutno traje lovostaj (od 01.05. – 30.11), no vrlo brzo će završiti.
Velika rakovica je također zaštićena vrsta, a ujedno je i endem Sredozemlja, upozoravaju iz Aquariuma Pula. U kasno ljeto i jesen, mlade tek spolno sazrele rakovice kreću se prema dubljoj vodi od 10 do 40 – 170m (ženke odlaze ranije, mužjaci kasnije) dok juvenilni primjerci tj. spolno nezreli, ostaju na kamenitoj obali i tijekom zime. Općenito uzevši, mogu migrirati i do 160 km tijekom 8 mjeseci, kad se opet vraćaju u plitke vode na parenje. Prilikom parenja, krajem proljeća, koje traje 20-ak dana, hrpe rakova mogu doseći i do dvadeset metara dužine i pet visine. Odrasli žive nekoliko godina nakon puberteta, vrlo su plodni, a i ličinke im sazrijevaju brzo tj. brzo prolaze kroz ličinačke stadije; 3 stadija u 18 do 22 dana uz temperaturu od 18 do 19 °C. Minimalna temperatura morske vode u kojoj žive velike rakovice je oko 5°C, a maksimalna oko 25°C, iako počinje ugibati i pri dugotrajnom izlaganju temperaturama iznad 23°C.
Više o ovoj vrsti može se naučiti i iz WWF-ova Vodiča za proizvode ribarstva:
Velika rakovica noćni je rak smećkastocrvene boje i kliještima, a može težiti do 3 kg. Oklop ovog raka obično nije širi od 24 cm, a duljina je ograničena na najviše 20 cm. Stražnja četiri para nogu ovog raka relativno su slična, nemaju pravu hrskavicu nego su čekinjasta. Ova se vrsta može naći u pridnenoj okolini gdje živi na raznim vrstama tla (pijesak, šljunak, stijene), obično na dubinama od 6 do 40 m (maksimalno 100 m). Uglavnom se hrani mesom i jede razne vrste rakova, ribu, mekušce, bodljikaše i strvine.
Stanje stoka i dostupnost podataka znatno se razlikuju u različitim područjima lova. U vodama Norveške, istočne Ujedinjene Kraljevine i Škotske zbog pomanjkanja podataka brojevi stokova su nepoznati ili nepouzdani, što dovodi do problema u vezi s gospodarenjem i u nekim ga slučajevima čini neučinkovitim. Međutim, u Norveškoj tvrde da su njihovi stokovi stabilni ili čak u porastu, iako struktura stokova i napučenost nisu poznati. Osim podataka koji nedostaju, Norveška i istočna Ujedinjena Kraljevina bore se i s velikom količinom odbačenog Ulova za koje se uglavnom pretpostavlja da sadržavaju mlade rakove koji imaju visoku stopu preživljavanja u slučaju odbacivanja. Prema FAO-u stokovi u vodama Francuske nisu u prelovu, no i dalje ostaje dvojba u vezi s nedostatnim informacijama. Prema javno dostupnim podacima Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz 2012. godine, u Jadranu su izražene velike fluktuacije u indeksima biomase, bez jasnog trenda.
Druga je posljedica nedostatka dostatnih podataka o velikoj rakovici problematična procjena njegovih učinaka na okoliš. Budući da sustavi gospodarenja obično nisu vrlo strogi, često rezultiraju praktički otvorenim ribolovom koji može dovesti do problema s prelovom, kao što je to slučaju u vodama Škotske, gdje se stope maksimalno dopuštenog ribolova stalno premašuju. U istočnoj bi se Ujedinjenoj Kraljevini moglo naštetiti ugroženim vrstama poput usminjača, koje su na popisu kritično ugroženih vrsta, i vidri, na popisu gotovo ugroženih vrsta. U vodama oko Francuske čini se da redovito dolazi do prilova u plovilima, ali opet je količina nepoznata i jedan je od glavnih problema nedostatak izlaznih otvora za bijeg u većini zamki. No ovdje nisu vjerojatne znatne promjene ekosustava koje je uzrokovalo ciljano ribarstvo.
Kao što je prethodno navedeno, gospodarenje ribolovom na veliku rakovicu nije vrlo strogo u skoro svim područjima ribolova. Propisi povezani s ribolovnim naporom obično nisu na snazi, što dovodi do otvorenog ribolova te stoga dodatno komplicira procjenu situacije. Gospodarenje je uglavnom slabo, uz nekoliko iznimaka, na primjer u Irskoj, gdje je uglavnom učinkovito.
I.B.
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev