Marjana Botić: Za što je međunarodna putnička luka u Zadru uopće planirana?

ZADAR – Budući se ispostavlja da međunarodna putnička luka Gaženica nije planirana prema međunarodnim standardima primjerenim modernim lukama, a financijski se vidi kako je potpuni gubitak, postajemo svjesni kako očito planirna za izvlačenje novaca iz državnog proračuna i poslije toga prepuštena stihiji sumnjivih i štetnih “poslova” raznih međunarodnih skupina dovedenih ovdje zbog sumnjivih interesa, piše nezavisna vijećnica u Zadarskoj županiji Marjana Botić koja se najčešće bavi pomorskom i ekološkom tematikom.

Pismo, odnosno kritiku Marjane Botić prenosimo u cijelosti:

Nije prvi put kako upozoravamo na ove probleme u Gaženici, ali je potrebno ponavljati jer institucije Republike Hrvatske očito se oglušuju na sve vijesti o problemima iz ove međunarodne luke. Pa da ponovimo:

Međunarodna putnička luka Gaženica počela se uz velike najave o njenom zvjezdanom uspjehu graditi 2009. godine. Godinu dana prije 2008. godine EU je donijela Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša nazvanu Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji, koja je do 2020. trebala otkloniti okolišne opasnosti po morski okoliš i uspostaviti dobro stanje mora na svim morima i oceanima EU.

Hrvatska bi kao država koja ima zadivljujuće lijepo ali zatvoreno more  o kojem u mnogome gospodarski ovisi, premda svojim politikama od njega bježi i negira ga u punom obimu prava koja ima na njemu odbijajući proglasiti isključivi gospodarski pojas Hrvatske, trebala tu Direktivu EU itekako poštivati, čak predvoditi njene napore da se prema moru odnosimo na civiliziran način.

Kako se to razvilo na megalomanskom projektu Gaženice, gledamo ovih dana kad postajemo svjesni da je COVID-19 poharao Gaženicu godinu dana prije ostataka svijeta kad smo u rekordnoj turističkoj godini uprihodili od koncesije mizernih  milijun i osamsto tisuća kuna ukupno, za potpuno novi 35 milijuna eura vrijedan terminal s vrijednim prostorima i cijeli međunarodni dio luke s gatovima, parkiralištima i zatvorenim mostom za dolazak putnika s kruzera.

Drugi važan problem planiranja Gaženice više kao interesnog igrališta za izvlačenje novca za pojedince, a ne kao ozbiljne mediteranske međunarodne luke, gledamo ovih dana: kruzer koji je na vezu zbog sadašnje epidemiološke situacije prisilno se odvezao i otišao do otvorenog mora (kojeg u Jadranu ne bi smjelo biti da smo imalo pomorska država koja baštini ponos pomorstva od najranijih stoljeća) i to zato da ispusti fekalije i druge otpadne vode. Njih u novoizgrađenoj luci, koja se trebala ravnati po svim mogućim okolišnim i operativnim standardima kod izgradnje, nije imao gdje iskrcati i koje nismo spremni sigurno zbrinuti i to naplatiti.

Iz jednog tanka omanjeg praznog kruzera. Kako to izgleda po morski okoliš kad smo pod opsadom grdosija u normalnim turističkim sezonama možemo nažalost vidjeti po zamućenjima mora, izumiranju autohtornih vrsta i naseljavanju alohtonih često invazivnih, po katranu i plastici na južnim, prema otvorenom moru okrenutim stranama otoka, kao i po brojnim problemima porasta temperature mora, odnosno , te sa ministrima okoliša koji redovno o sa planovima globalnog smanjivanja ispuštanja CO2, odnosno COP strategiji ne znaju gotovo ništa. A nažalost ni o naplati iskorištavanja hrvatskih resursa.

Jer u Hrvatskoj sa ovakvom vlašću i upravljanjem neupitno svaki projekt koji zahtjeva poznavanje zakona i planiranje budućnosti Hrvatske postane, pa na svom faceu rekla sam u originalu, a ovdje ću za osjetljive uši koje više vole fine laži vladajućih od gorke istine reći: promašaj.

Sutra kolega Miro Bulj drži konferenciju za medije u Gaženici kako bi ponovno upozorio na ova pitanja. Najvažnije bi bilo kad bi o svemu ovome čule institucije RH, te zaštitile okoliš i gospodarske interese Republike Hrvatske. Spremni smo im pomoći ukoliko to zatraže.

Srdačni pozdravi (sa Dugog otoka),

mr.sc.iur. Marjana Botić, nezavisna županijske vijećnica