Mlade Rabljanke koje budućnost grade upravo na svom otoku

Dvije mlade Rabljanke odlučile su ostati na svome otoku. Vezati se uz more i otočki krš i na njemu izgraditi svoju budućnost.

Katja Brnabić nježno uplovljava sa sedam tona teškom brodicom. Veže se uz mol poput starog morskog vuka. Mlada je to Rabljanka. Tek odnedavno punoljetna.

- Pa evo inače ovo vodi moj otac, pa onda sam se odlučila pošto ipak se radi o nečemu obiteljskom, da nastavim u tome, a od malih nogu sam na brodu, pa sam se odlučila za ovaj posao - priča Katja za Plodove zemlje.

Kaže da je prije stala za brodski "timun" nego što joj je tata dopustio da sjedne za "volan". Sad plovi na gradskoj brodskoj liniji od rapske vele rive do Barbata i Banjola. Odgovorna je za dvanaestero putnika. I ne boji se nevera.

- Po lijepom vremenu je definitivno lakše voziti brod, ali postoji puno vremenskih nepogoda, pogotovo na moru, pa je dosta teže voziti brod, ako je nemirno more ili ako puše. Pošto brod ima sedam tona ga je malo teško povući ako mi baš bježi s rive - objašnjava Katja.

- Više tata ogrebe brod nego ja - dodaje Katja uz smiješak.

Rab line obiteljski je posao. Grad sufinancira 35-minutnu liniju dugu tri milje s pet stanica koja plovi cijeloga ljeta. Brodovi puni, nema kašnjenja kad je Katja za kormilom.

Možda je malo neobično jer je cura, ali ne vidim razloga da tome bude tako. U svemu nam pomaže grad Rab koji to sufinancira kako bi gostima bilo prihvatljivije i sve skupa dobro funkcionira za sad - kaže Katjin otac Denis Brnabić.

- Trenutno imamo dva broda, ali dogodine planiramo malo pogustiti linije i planiramo još jedan brod - najavljuje Katja.

S mora, iz rapske luke, u brda iznad Barbata. I Dora je Rabljanka koja je s obitelji odlučila sreću pronaći na rodnom Rabu. Iz Švedske se vratila na očevu zemlju. U kršu Dora i Kristijan Šimičić sa sinovima Rafaelom i Rokom grade svoju budućnost.

- Bili smo tri godine i odlučili smo se vratiti, prvenstveno ja sam htjela doći, da probamo i život izvan države, kaže Dora.

Zašto su se vratili iz Švedske? Objašnjenje pomalo neočekivano.

- Kvalitetniji je život, radije bi odgajala na otoku dijete, tako da nas je to više privuklo i oduvijek smo patili za Rabom - objašnjava Dora.  

Osnovali su OPG i započeli uzgoj magaraca. Turisti, posebno oni s djecom već znaju gdje je Dorina farma.

Oduvijek je bio san imati magarca i tako je krenuo jedan i kad kreneš s jednim, onda smo vidjeli dva minijaturna što nam je bilo fora, pa ženske, pa ajmo probati s mužnjom, turisti, i tako nas nešto neobjašnjivo vodi i vodimo se time. Za mjesec dana bi nam iz Italije trebali doći albino magarci tako da je nekakav plan imati uzgoj magaraca, rekla je Dora.

- Bitna je volja, tada ništa nije teško, treba dva puta na dan nahraniti, a kada je mužnja čak po tri puta znamo doći, a kad volimo to dolazimo s guštom - dodaje Dorin suprug Kristijan.

Mladi ljudi daju najveći poticaj razvoju grada Raba.

- Djeca koja rade, koja samu sebe zapošljavaju s obiteljima koja se čak iz inozemstva vraćaju jedno je neprocjenjivo bogatstvo, to nam daje poticaj i informaciju da smo na pravom putu - ističe gradonačelnik Raba Nikola Grgurić.

- Mi se nadamo da se od toga može živjeti, ljudi dođu i mogu hraniti magarce, družiti se s njima, stvarno su svi druželjubivi i dragi, vole se maziti - rekla je Dora za Plodove zemlje.

More i magarci. Valovi i mediteranski krš. Okruženje je gdje dvije mlade Rabljanke grade svoju budućnost. Okružene morem ispisuju svoju životnu priču.

I.B.