MOĆ MLADIH Priča o prvom poslijeratnom prosvjedu studenata u Zadru i Hrvatskoj: "Moja rečenica 'Dolje lopovi!' završila je u Dnevniku, a već u ponedjeljak su ispunili naše zahtjeve!"

ZADAR - Od klasične letargije, ovih dana nešto se opasno valja iza brdovitog Balkana. Nakon što su masovne prosvjede studenata u Srbiji koji žele zemlju pravde, a bez četnika Vučića, podržali svi normalni i civilizirani ljudi, pa i njihovi kolege diljem studentskih gradova u Hrvatskoj, svjedočili smo i drugim manjim prosvjedima kod nas. Jedan, kao podrška liječnicima protiv politike u Čakovcu, drugi zbog betonizacije i uništavanja zelenila i izvora vode u Zadru, treći se zbog istig razloga kao u Zadru, planira 27. veljače u Rijeci, a evo jučer su se ustali i stanovnici Visa zbog zagađenja njihova otoka.

Prisjetili smo se stoga, možda dobrom dijelu javnosti već zaboravljenog prosvjeda u Zadru 4. travnja 2001. godine. Studentima su tada dvostruko poskupjeli prehranu u menzama, a u to se ne dira. Samoorganizirali su se u prostorijama Studentskog zbora, zgrade tadašnjeg Filozofskog fakulteta, a danas Sveučilišta, na zadarskoj rivi i pomno isplanirali prosvjed. Među njima je tada bio i autor ovih redaka.

Na prosvjed zbog loše i skupe prehrane diglo se gotovo pola zadarskih studenata

To je bilo vrijeme kad je predsjednik Vlade bio pokojni Ivica Račan, a ministar znanosti i tehnologije, dr. Hrvoje Kraljević.

Došlo je prema nekim procjenama trećina ili polovina ukupno upisanih studenata u Zadru, a Filozofski fakultet u Donatovom gradu brojao je tada oko dvije tisuće upisanih mladih ljudi iz svih krajeva Hrvatske i BiH.

"Više stotina studenata Filozofskog fakulteta u Zadru prosvjedovalo je danas na središnjem Narodnom trgu zbog nerješavanja dugogodišnjeg problema studentske prehrane. "Dižemo glas protiv onih koji nam sustavno uskraćuju prava i ne želimo da se preko naših leđa petlja politika", čulo se na prosvjednom skupu studenata u Zadru. Studenti su istaknuli da pitanje studentske menze u Zadru nije riješeno, a bonove za prehranu, kako tvrde, plaćaju višestruko skuplje od svojih kolega u ostalim hrvatskim gradovima. Obraćajući se okupljenima, potpredsjednica Studentskog zbora Filozofskog fakulteta u Zadru Marita Brčić rekla je da 90 posto zadarskih studenata dolazi sa šireg područja Dalmacije koje je u lošem gospodarsko-socijalnom stanju, te im je cijena prehrane velik namet. Zadarskim studentima na prosvjedu punu je potporu dao predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Splitu Ante Karanušić koji je poručio da će se studenti u Splitu i drugdje po Hrvatskoj solidarizirati sa zadarskim kolegama ako ne bude riješen njihov problem prehrane. Zadarski studenti nosili su transparente na kojima je, među ostalim, pisalo "Bolje lud kao krava nego gladan kao vuk", "Mi smo sramota ili ponos ovoga grada", stoji u vjerojatno jedinom preživjelom online tekstu o tom prosvjedu iz tog doba, sa stranica Hina-e.

Dvoje sudionika ovog prosvjeda danas su ugledni sveučilišni profesori u Zadru i Splitu, ali i roditelji koji su za Morski HR ispričali svoje tadašnje aktivističko iskustvo, ali iz današnjeg kuta gledanja, isplati li se prosvjedovati i buniti?

Prof. dr. sc. Marita Brčić Kuljiš danas je široj javnosti poznata kao sociologinja i filozofkinja te redovna profesorica Odjela za filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, a prof. dr. sc. Ante Jurić, sociolog i profesor francuskoj jezika i književnosti.

"Iz današnje perspektive, riječ je bila i o koruptivnim radnjama"

Te 2001. godine jedan naoko minoran problem digao je na noge dobar dio tadašnje studentske populacije. Vi ste aktivno sudjelovali u tom prosvjedu. Kako je to izgledalo iz vaše perspektive?

- Nekome minoran problem, a nekome u tom trenutku vrlo ozbiljan egzistencijalan problem.  Kada si student u drugome gradu, paziš na svaku kunu (euro), a najviše novaca se trošilo na smještaj i na prehranu. Potrebno je pojasniti mlađim generacijama kako u to vrijeme nisu postojale x-ice, hrana se kupovala na studentske bonove, a menze su bile rijetkost. Uglavnom, zadarski studenti su jedan bon plaćali 9,00 kuna, a svi ostali studenti u drugim sveučilišnim gradovima 4,4  kune - priča nam Brčić Kuljiš, te nastavlja:

- Riječ je bila o ozbiljnoj nepravdi, a na nepravdu uvijek treba reagirati. Kada gledam iz današnje perspektive, riječ je bila i o koruptivnim radnjama koje su se odvijale u pozadini jer, ako država subvencionira svakog studenta, kako je bila moguća tolika razlika u cijeni bonova ako je subvencija ista za svakog studenta?

Reagirali smo na nepravdu. Mala skupina entuzijasta je započela pripreme za prosvjed u Zadru, tražili smo podršku Sveučilišnog Studentskog zbora u Splitu jer je zadarski Filozofski fakultet tada bio pod splitskim Sveučilištem, pripremali smo transparente, govore, redare, prijavu policiji.. I sada osjećam nervozu jer nitko od nas organizatora nije bio uvjeren da će se studenti uopće pojaviti na prosvjedu 04.04. koji smo planirali na Narodnom trgu u Zadru…..Međutim, pojavili su se, Trg je bio ispunjen, a broj okupljenih studenta je premašio svaka naša očekivanja - prisjeća se tadašnja potpredsjednica Studentskog zbora.

"Bio je to prvi zadarski poslijeratni prosvjed protiv bilo čega"

Na isto pitanje odgovara nam i dr. Ante Jurić:

- Bio je to prvi veliki studentski bunt u poslijeratnom Zadru. Zapravo, ako se dobro sjećam, bio je to prvi zadarski poslijeratni prosvjed protiv bilo čega. Zadar je tih godina još uvijek "lizao ratne rane" i gradskim javnim životom je dominirala poprilično depresivna atmosfera, pa se taj naš studentski prosvjed s pravom može smatrati velikom prekretnicom u javnome životu grada. Sam problem je možda bio "minoran" u kontekstu svih problema koji su tih godina pritiskali Hrvatsku, ali iz naše perspektive, to je bio ogroman problem. Studentska prehrana u Zadru tada je bila dvostruko skuplja nego u Zagrebu. To je bio ne samo značajan financijski problem za studentsku populaciju, već je to bila i izrazito ponižavajuća situacija za nas, u odnosu na studente u drugim gradovima. I mi smo tome odlučili reći "dosta!", i danas am jako ponosan na to.

Vi ste aktivno sudjelovali u tom prosvjedu i čak izradili jedan transparent?

- A transparent o kojem govorite je nastao, od ideje do realizacije, u doslovno pola sata, u privatnoj "radionici" mene i moga tadašnjeg cimera.

Rečenica "Dolje lopovi!" završila u središnjem Dnevniku

Splitski studenti su se tada solidarizirali, a vlasti u Zagrebu zabrinule. Tu večer prosvjed je završio u središnjem Dnevniku na TV-u s jednom vašom porukom (sjećate li je se?) a već u ponedjeljak su uslišani studentski zahtjevi. Je li kod studenata tada vladao osjećaj da ipak mogu nešto promijeniti?

- Da, studenti su se zbilja solidarizirali, došla je podrška i iz Splita, a ta moja rečenica, ako se dobro sjećam, „Dolje lopovi“ završila je u Dnevniku na TV-u.

Tada nismo imali ni mobitele, a kamoli društvene mreže i sva čuda današnje tehnologije, tako da su svi gledali Dnevnik i čitali novine. Roditelji su za moj aktivizam saznali kada su me vidjeli u Dnevniku.  

Vjerovali smo da možemo nešto promijeniti. Kada ste mladi, i to je najbolja karakteristika mladosti, vjerujete i ne gledate posljedice već jednostavno vjerujete da se nepravda treba ispraviti. Vjerujem da bi bili ustrajni u zahtjevima i da se odmah nije reagiralo i situacija riješila.

Jesu li danas stvari bolje i treba li savjetovati djeci i mladima da aktivno traže promjene?

Marita je danas majka i ugledna filozofkinja te sveučilišna profesorica u Splitu, a Ante otac i sveučilišni profesor u Zadru. Pitali smo ih - Jesu li stvari bolje, kakvim ste se nadali ili biste i dalje studentima i mladima / svojoj djeci savjetovali da ustanu i aktivno traže promjene?

- Ja i danas prosvjedujem, to ne prolazi tek tako. Zadnji put sam negdje oko 2011. godine aktivno sudjelovala u organizaciji prosvjeda protiv privatizacije visokog obrazovanja na Sveučilištu u Splitu, pa 2020. kada sam se osobno pobunila protiv zatvorene škole moga sina, iako su se škole već otvarale…

Danas radim na Sveučilištu u Splitu, redovita sam profesorica i predajem kolegije u kojima uvijek promičem ideju aktivizma, a prošle godine sam pokrenula i kolegij Sloboda govora u sklopu kojeg organiziram radionice „Kako slobodno govoriti?“. Mlade treba hrabriti, educirati i poticati na aktivizam. To je njihovo pravo, ali i odgovornost kako prema sebi tako i prema društvu. Sve se to brusi u mladosti. Ako u mladosti ne odbaciš sa sebe oklop inertnosti i stava 'to se ne može promijeniti' nećeš to biti u stanju nikada odbaciti. Mladost sve može, samo ih mi, društvo, a pogotovo sveučilišni profesori trebamo ohrabriti da se nepravde mogu ispraviti i da svima u društvu može biti bolje - kazala nam je dr. Marita Brčić Kuljiš.

- Da nije bilo vjere u uspjeh prosvjeda, ne bismo ga ni bili pokrenuli. Dobro smo znali da su prosvjedi i mediji jedino čega se loša vlast boji. Nismo uopće sumnjali u uspješan ishod - odgovara dr. Jurić i nastavlja:

- Pitanje je li danas bolje nego prije je, dakako, dobrim dijelom filozofsko pitanje, tako da će svatko iz svoje perspektive odgovoriti da je stanje bolje, odnosno lošije, ovisno kontekstu, no jedno je sigurno - studenti su uvijek bili jedan od glavnih pokretača društvenih promjena nabolje. Tako je bilo kroz povijest i zdravo bi bilo za svako društvo da tako bude i u budućnosti. Današnjoj studentskoj generaciji i svim mladim ljudima općenito bih savjetovao da uvijek budu kritični, skeptični i buntovni kada treba. Ako će naš primjer dnašnjoj generaciji biti putokaz i inspiracija za djelobanje u tome smjeru, ja ću biti opet sretan kao onoga dana kad nam je naš studentski prosvjed donio pobjedu - zaključuje dr. Ante Jurić.

Jurica Gašpar